[ Braksi @ 19.11.2012. 09:50 ] @
Citat:
Nedeljko
U SAD je valjda normalno doktorirati sa 27 godina. Međutim, u našem obrazovnom sistemu je to ogroman uspeh. Da je iz neke ozbiljnije zemlje, imao bi PhD pre najmanje 5 godina.


PhD u 21. ?

To ce ici malo tesko. Malo mnogo tesko.
[ Nedeljko @ 19.11.2012. 17:18 ] @
Citat:
Braksi:
Citat:
U SAD je valjda normalno doktorirati sa 27 godina. Međutim, u našem obrazovnom sistemu je to ogroman uspeh. Da je iz neke ozbiljnije zemlje, imao bi PhD pre najmanje 5 godina.


PhD u 21. ?

To ce ici malo tesko. Malo mnogo tesko.

Slažem se da je mnogo teško, ali ima primera, doduše na spisku dobitnika Nobelove nagrade, Filcove medalje itd.

Evo jednoga koji je sa punih 20 (tj. u 21-voj) doktorirao.

http://en.wikipedia.org/wiki/Terence_Tao

Možda sam precenio Bojana, ali svakako da u ozbiljnijim zemljama ne bi navršio četvrt veka bez doktorata.
[ Braksi @ 19.11.2012. 18:24 ] @
U Italiji i CH (EPFL) znam ljudie koje su za 3 godine doktorirali. Znaci moze do 26. mada obicno svi to malo razvuku, ali ajde da kazmo da je na The Zapadu sasvim ok do 28. uzeti doktorat.

Kod nas je to bila retkos' zbog sistema inache sam potpuno ubedjen da bi Basic doktorirao i pre 26 na zapadu.

Sad je na njemu i njemu slicnima da transformisu nase visoko skolstvo i budu zacetnici jednog novog, modernog, akademskog sistema. Da jednog dana svaki kapacitet za doktorat uspe normalno da doktorira do 26. !
[ Braksi @ 22.11.2012. 16:18 ] @
nazalost i ova vest je samo jedna od nasih samozavaravanja da nesto dobro funkcionise u nasoj zemlji. Po tome se nista i ne razlikuje od Veljinih autoputeva, Djelicevog ulaska u EU do 2008 i sl.

Naravno ne zelim da umanjim znacaj Basica uspeha, naprotiv, vec sam rekao u nekoj normalnoj zemlji za nekoga ko je nekoc bio 3. na svetu medju svojim vrsnjacima doktorat do 26. godine bio bi sasvim podrazumevana stvar, prostom matematikom (19 matura + 4 fakultet + 3 doktorat = 26). To dalje implicira da nas bolesni sistem moze eto da proizvede doktora u 26. sto implicira da eto nisu svi tako pametni inace bi i oni svakako doktorirali... itd...

No, medjutim Srbija, kao i uvek izmislja neke svoje nacine, unikatne i u svetu odavno napustene. Razlog svemu je nas zastareo akademski sitem za koji je tipicno rano zauzimanje akademske pozicije bez prethodnog bavljenja naukom sto je apsolutno neprihvatljivo: SAD, UK, Nemacka i dr. Svi koji ste studirali znate o cemu pricam. Znaci od par perspektivnih studenata s vremena na vreme profesori odaberu asistente i dalje sve krece uhodanim tokom. Ko kod nas postane asistent, taj moze da ne dogora do profesure i penzije samo ako bas nece. Zasto ? Zato sto profesor odlucuje kad cete magistrirati, onda vas drzi na doktoratu koliko on proceni "da treba".

Pri tom, sam smisao doktorskih studija se zanemaruje gde vi znaci treba da proizvedete naucni rad i to ne makar gde vec u renomiranim casopisima i time potvrdite svoju naucnu zrelost i dobijete doktorat. Ovakvo nase ponasanje ima za posledicu dalje da ukupan naucni ucinak nasih akademaca bude umanjen pa nije ni cudo sto u prvih 500 univerziteta u svetu nema ni jednog srpskog. To je upravo posledica ovog prethodnog.

Dakle vas mentor vas proizvoljno drzi do doktorata, jer zasto biste vi doktorirali pre nejga, a i njega su drzali do 33. jel. Asistent naravno nema kud i mora da se povinuje. Da ode na zapad i bavi se pravom naukom vise ne moze jer ce ga neko pitati kako to da se "bavio naukom" 4-5godina od faksa, a da nema neki znacajniji rad. Zato se najbolje pomiriti sa sistemom i tako, eto gurati pa sta bude.

A opet s obzirom da su na univerzitetu ipak sve zaposleni u javnom sektoru nisam siguran da li ce iko ikada imati snage da nas sistem i akademiju dovede u red. Bolje receno hoce li se iko ikada odvaziti na tako nesto.


[ Nedeljko @ 22.11.2012. 17:00 ] @
Braksi, biće da nemaš pojma o našem sistemu, a pisanije ti nema baš veze ni sa logikom. Prvo kažeš da kod nas asistent može da ne dogura do profesure samo ako baš neće (što znači da je to lako), a onda da ga profesor drži na doktoratu onoliko koliko misli da treba. Zatim pišeš da se naučni rad umanjuje objavljivanjem radova u renomiranim časopisima (?) itd.

Niti to ima veze sa logikom, niti sa činjenicama. Kandidat magistrira/doktorira onda kada ispuni zakonom predviđene uslove. Dešavala su se odstupanja u tom smislu da neko ne može da magistrira kod nekog mentora jer mentor ima neke svoje uslove strožije od zakonskih, što je bilo rešeno promenom mentora, odnosno da neko nije mogao da doktorira jer je njegov mentor u svađi sa svima (a na katedri su svi u međusobnoj svađi), pa nije mogao da ga predloži na veću da ostali ne bi zainat glasali protiv predloga, što je rešeno uz nešto lobiranja da batale svađu sa mentorom i glasaju u skladu sa rezultatima kandidata. Desilo se da su članovi komisije sa iste te katedre (u svađi) i da ne mogu da se dogovore oko reči zahvalnosti kandidata njima u doktoratu (imali su protivrečne zahteve, a pošto ne razgovaraju međusobno, svađali su se preko kandidata), pa je na kraju ipak nekako (jedva) prošlo. Kada je na odbrani došao red za pitanja, jedno je bilo u vezi toga kome treba da se zahvali za šta. Znam za takve ekstreme, ali za praksu odlučivanja kada neko treba da magistrira/doktorira ne.

Prethodne vlasti jesu učinile značajne korake dovođenja akademije u red. Vrlo je bitno to što su uvedeni kriterijumi koji ne zavise od naših lokalnih moćnika, kao što je objavljivanje naučnih radova, ne bilo gde, nego u časopisima od međunarodnog ugleda, a to su časopisi sa listi na čije sastavljanje naši lokalni moćnici ne mogu (značajno) da utiču. Izbačena je uranilovka u statusu istraživača i zadržavanje mesta i finansiranje zavise od takvih kriterijuma, nakon čega je značajno povećan broj naučnih radova koji naši naučnici objavljuju na godišnjem nivou.
[ milanche @ 22.11.2012. 17:41 ] @
Ne mogu da govorim za matematicko okruzenje, ali znam pristojan broj primera iz ostalih disciplina sa svih
meridijana gde odnos izmedju mentora i kandidata ume da zadje u cisto robovlasnistvo, motivisano sirokom
skalom mogucih razloga, pocevsi od licne surevnjivosti ('nece moci nista brze nego sto sam ja mogao u svoje
vreme') pa sve do cisto materijalnih interesa ('imam koga da mi odradi posao, i drzacu ga dokle god mogu').

Kad je Srbija/Balkan/SFRJ u pitanju, mislim da nije tesko naci gomilu primera. Od clana porodice koji je proveo
radni vek na jednom od fakulteta BU sam cuo nevidjenu kolicinu detalja na temu i varijacije 'ne daju mu da magistrira/
ne daju mu da doktorira', a ti kojima ne daju su konkretni likovi, asistenti koje ceo fakultet postuje i ceni, ali avaj,
'ne moze tako brzo kako on hoce'.

Pre nekih desetak godina je Mirjana Djurdjevic napisala knjigu pod naslovom "Cas anatomije na gradjevinskom fakultetu"
(http://www.yu4you.com/items/en/knjiga/item_2049.html) gde je sa prilicno alegorije svojstvene stripu opisala cirkus
oko svog doktorata (u prvom pokusaju).

Sa ove strane Atlantika imam dva primera. Prilicno su retki (tj. u moru slucajeva za sve ove godine ne znam vise od dva),
ali nadje se toga i ovde. Obilje izbora (masa dobrih univerziteta) su verovatno glavni razlog zasto se ipak ne desavaju cesto.

Prvi je student generacije sa ETF-a, lik (matematicka gimnazija, nagrade, olimpijade) koji je zajedno sa nama poceo
studije, da bi se negde na pola trece godine sa svim polozenim ispitima i stecenom diplomom pozdravio sa nama i
otisnuo za juznu Kaliforniju. Imao je srecu da naleti na profesora Grka (bitno i za drugi primer) koji ga je kao 'koku
koja nosi zlatna jaja' drzao nekih deset godina da mu radi projekte (vezane za temu doktorata), dok jednog lepog
dana ovaj nije shvatio da tome nece biti kraja, uzeo terminal master's degree i napustio univerzitet. Trenutno je principal
engineer u jednoj hi-tech firmi.

Drugi je masinac, stariji od mene jedno 10+ godina, vec par decenija profesor na vrlo uglednom univerzitetu. Potice iz
porodice sa dugom tradicijom u masinstvu (otac profesor, vlasnik uspesne i postovane privatne firme/radionice). Upise
se na MIT, polozi preliminarne ispite (sto je uvek vise od 2/3 posla), i negde na pola razrade teze uleti u losu semu
sa mentorom (opet Grk), levo-desno...i shvati da od cele price nece biti nista. Napusti MIT, ode na Ann Arbor Michigan,
pocne doktorat iz pocetka, ponovo polozi preliminarne ispite, istera doktorat do kraja i dobije profesuru. Jedino vajkanje
koje je ostalo je da je krug pozicija koje bi imao sa doktoratom sa MIT-a ipak ugledniji i placeniji, ali ni ovim sada nije
nezadovoljan.


Proci kroz celo okruzenje svojim putem, bez trvenja cesto zahteva i urodjene inter-personal vestine, umetnost takta i
'citanja ljudi', sto nikako ne moze da skodi, i poseban je kvalitet koji kasnije u karijeri ume da prirodno dovede do
rukovodecih pozicija.
[ Braksi @ 22.11.2012. 17:57 ] @
ne, ne, ne Nedeljko. Nisi razumeo ili krivo tumacis moje reci. Ali evo ja cu ti reci kako je to u inostranstvu, pa ti prosudi gde je Srbija od toga. Govoricu o USA i zapadnoj Evropi.

Da uzmes akademsku poziciju i zvanje asistenta pripravnika na zapadu posle zavrsenog fakulteta, samo fakulteta (UNDERGRADUATE) to znaci NE MOZE ! Mozes da budes i 6x Basic, Dolinka, Pera Markovic ili Tesla to znaci n-e m-o-z-e.

Ti moras prvo da doktoriras negde i u nekoj zemlji. A da bi doktorirao neko mora da te pozove i taj neko koji te zove ti odobrava tvoju doktorantsku platu i okvirno trajanje tih studija 3, 4 ili 5 godina kako vec stoji. Taj profesor dakle je iskoristio fondove svog univerziteta ili pak neke grantove koje je on dobio i unajmljuje te. Ti radis na njegovom projektu, a on ti mentorise i tako objavljujete radove i na kraju te proizvodi u doktora. Znaci tu tvoj mentor nema sta da se sa nekim nateze oko tvog doktorata nego je manje vise i odgovoran za tebe jer koristi fondove, jedino sto neki fakulteti kao recimo EPFL traze da doktorant objavi minimum tri rada u casopisima sa visokim impact factorom !

Dakle ovde je jasno da se ni na najnize pozicije ne primaju ljudi koji nisu pokazali svoj naucni potencijal. Znaci uveden je jasan sistem meritokracije (napredovanje po zaslugama) i glavno merilo naucni uspeh. Ima i tu naravno politike, ali samo izmedju inace ujednacenih kandidata. A to da neko primi za asistenticu studentkinju koju krese, pa se onda 15 godina natezu kad ce doktorirati (jer sto bi i zurili kad poziciju svakako vec ima) to ga nema.

Dakle, ja vam samo kazem kako to funkcionise u belom svetu, a vi vidite sta cete.



[ bigkandor @ 22.11.2012. 18:26 ] @
Bravo Braksi džarnuo si osinje gnezdo.

A Bojanu čestitam.
[ KrkaCiC @ 22.11.2012. 18:36 ] @
Kod mene na faksu ili budes streber i slihtara ili imas zescu vezu (onda naravno imas i dobar prosek) da bi ostao na fax-u.
Onaj ko se najvise zalozi za tebe (tj kom se profi doticni student najvise slihta-kupuje burek,nosi projektor,popunjava i kuca papire i projekte za njega) taj ti bude mentormi naravno sve zavisi od njega.
Inace da ne duzim pricu,ima i OK studenata koji stvarno znaju materiju,ali vecina ide gore opisanim putem.
Npr sin jednog profesora je asistent na predmetu svog oca-glupo mi je pisati kako je on vecinu iospita polagao
Iz moje generacije +-1 par ljudi je ostalo da budu asistenti. Neki su prvo pokusali da radde za neke bolje firme ali su onda ukapirali da pojma nemaju (uglavnom su bubalice teorije) i da im je lakse da primaju stipendiju koja je velicine plate iz prethodno opisanih firmi...
Inace drugar koji radi kao "asistent" (inace je na doktorskim) u medjuvremenu drzi prvoj godini neke nebitne vezbe,dezura na ispitima,i slicne poslove obavlja da bi profesori bili ok i da mu pomognu oko pisanja i objavljivanja radova,a radovi su presipanje iz supljeg u prazno,uglavnom citiraju... Ima po neki ozbiljan rad i student ali...
Nisam pomenuo fax je Masinski,i malo je glupo da neko dobije zvanje doktora masinstva a pri tom nikad nije video cnc ili pojma nema kako radi njegov dizel motor
ZNaci smatram glupo dobijanje titula preko teorije iz nauke koja se bavi praksom.
PS matematika je drugacija nauka i nisam hteo da ovaj post ima veze sa temom,samo sam ukratko piskarao o svojoj oblasi i kako to ide
[ Nedeljko @ 22.11.2012. 18:55 ] @
Braksi, ne sano da ne znas kako stvari stoje kod nas, nego ni u svetu. Drugar sa studija je bio asistent na MIT-ju sa diplomom sa ovdasnjeg fakulteta. Takodje, Rejmond Smajlijan je predavao pre diplomiranja i to predmet koji nije nikada polagao. Naknadno su mu dali ocenu iz njega na osnovu uspesnog drzanja kurseva.

U SAD ne postoji zakon o univerzitetu. Sve je politika samih univerziteta, koji se uzajamno kontolisu kao konkurenti.
[ Braksi @ 22.11.2012. 19:07 ] @
kako da ne

[ Nedeljko @ 22.11.2012. 19:15 ] @
Imam drugare i drugarice koji predaju na američkim univerzitetima. Možeš da ne veruješ koliko hoćeš.
[ Nedeljko @ 22.11.2012. 19:26 ] @
Citat:
KrkaCiC: ZNaci smatram glupo dobijanje titula preko teorije iz nauke koja se bavi praksom.

Nauka se bavi teorijom, a inženjering primenom istih. Naravno, primenjene nauke su orjentisane ka teorijama koje su direktno primenljive, ali ih to nipočemu ne čini manje teorijama. Naravno da se doktorati iz mašinstva daju za mašinske teorije, a ne za inženjering.

Slično je i sa osnovnim naukama. I od njihovih teorija se očekuju primene, ali ne odmah i uvek direktne.
[ Braksi @ 22.11.2012. 19:36 ] @
Citat:
Nedeljko:
Imam drugare i drugarice koji predaju na američkim univerzitetima. Možeš da ne veruješ koliko hoćeš.


haha, cuj ga sad ! Kao da to porice ono sto sam ja rekao. Logika ti nije bas jaca strana, a ?
[ KrkaCiC @ 22.11.2012. 20:08 ] @
Citat:
Nedeljko:
Citat:
KrkaCiC: ZNaci smatram glupo dobijanje titula preko teorije iz nauke koja se bavi praksom.

Nauka se bavi teorijom, a inženjering primenom istih. Naravno, primenjene nauke su orjentisane ka teorijama koje su direktno primenljive, ali ih to nipočemu ne čini manje teorijama. Naravno da se doktorati iz mašinstva daju za mašinske teorije, a ne za inženjering.

Slično je i sa osnovnim naukama. I od njihovih teorija se očekuju primene, ali ne odmah i uvek direktne.


Neka bude da je tako.
Malo karikiram doktorate: oscilacija opruga AA,drugi doktorat oscilacija opruga AB...
Sve same gluposti,niko nije doktorirao na necemu malo drugacijem,svi samo promene brojke i eto ga doktorat.
Inace,glupo je da jedan doktor masinstva recimo smera konstrukcije u zivotu nije konstruisao ni sklop 2 zupcanika zar ne?
U tome lezi problem
Zamislite doktora hirurga koji nikad nije operisao! Jel sad jasnije sta sam hteo reci

PS upropastismo temu kolegi,mozda admini da nase gluposti prebace u temu o doktoriranju u SRB?
[ Nedeljko @ 22.11.2012. 20:15 ] @
Braksi, od njih potiču informacije koje sam dao o njima, a ti ne veruj koliko hoćeš. Ono o Smajlijanu potiče od naših profesora koji su ga lično poznavali.
[ Nedeljko @ 22.11.2012. 20:18 ] @
Citat:
KrkaCiC: Inace,glupo je da jedan doktor masinstva recimo smera konstrukcije u zivotu nije konstruisao ni sklop 2 zupcanika zar ne?

Slažem se. Na tom smeru je još kao student trebao da ima takav zadatak, a saradnja sa privredom je takođe u nadležnosti uniZVERiteta. No, da li si siguran da je baš tako? Meni baš čudno zvuči da talenat ne može da se progura kvalitetom. A da asistent treba da pomaže profesoru, to se valjda podrazumeva. Šta li inače znači reč "asistent"?
[ Braksi @ 22.11.2012. 20:41 ] @
Nedeljko,

pre nego sto nastavimo.

Ti izgleda ne razumes sta je uopste smisao postojanja univerziteta i sta je to naucna karijera danas u modernom svetu. Naravno, mi sad mozemo terati mak na konac do preksutra, jeste predavo nije predavo i ja imam druga u Nisu koji je...

To nije poenta onoga sto ja zelim da kazem. Greska celeokupnog naseg sistema je sto rani pocetak akademske karijere vrsi selekciju kada se jos ne zna koji mogu biti naucni dometi te osobe. Ja se slazem da osobe sa visokim prosekom svakako jesu potencijal, ili cak i neki srednjoskolski vunderkindi o tome smo pricali na temi Burgu. Medjutim, onako kago se to radi na zapadu dalo je vece rezultate. (Tim pre sto je kod nas ceo sistem prilicno nestimulativan jer ne tera osobu da se bavimi istinski naukom vec da vise ispunjava kaprice mentora i da se bavi intrigama. Cast izuzecima. Vrlo retkim izuzecima.)

Zasto ? Pa najpre iz osnovnog principa sto osoba mora prvo da se pokaze i dokaze da bi dosla do tenure position sto kod nas odgovara docentu. Drugo na takvu poziciju moze da dodje osoba od bilo kuda, ali ako ima rezultate. Kod nas takve mogucnosti nema. O tome se govori, a svakako da osoba tokom doktorskih studija ili postdoc istrazivackog rada moze honorarno obavljati i nastavne aktivnosti sto joj nikako ne osigurava da ce tu dobiti i tenure position dok je kod nas to gotovo bilo pravilo !

Kapiras ?



[ staticInt @ 22.11.2012. 20:55 ] @
Ne znam sto zagadjujete temu prepucavanjima skolskih sistema na temi koja je iskljucivo otvorena da se cestita Basicu na uspesnom doktoratu, sve ostalo je apsolutno irelevantno. Molio bih nekog moderatora da splituje ovo.

Sto se tice tog sistema istina je da je nas sistem los, covek koji treba da predaje studentima mora da bude dobar predavac, da bude zanimljiv i da ume da prenese znanje i osmisli program koji ce dati najvece rezultate. Ne moze uvek dobar student da bude i dobar predavac i to je mnogo puta dokazano, na svim nasim fakultetima mozete na prste jedne ruke izbrojati ljude kojima na predavanje dolaze ljudi koji i nisu sa tih fakulteta samo da bi slusali njegova predavanja jer su izvrsni predavaci.

Najbolji strani univerziteti koji su u velikoj meri privatni su zato i dobri, oni uzimaju kadar koji ce da ostvari najbolji rezultat u samoj svrsi tog univerziteta a to je da predaje studentima. Dalje strani univerziteti poseduju svoje institute koji rade pri univerzitetu i tu rade ljudi koji su istrazivaci i bave se iskljucivo istrazivackim i naucnim radom, tu idu oni koji su bili izvrsni studenti ali nisu za predavaca. Sistem je vrlo jednostavan i daje odlicne rezultate, kod nas je to sve pomesano i sastavljeno u jedno zato i jesmo tu gde jesmo. Kod nas profesor pise knjige, drzi predavanja i bavi se naucnim radom, u sustini radi sve a ni jednu stvar ne radi kako treba, postoje ljudi koji su uspevali sve to ali oni su vrlo retki i kao sto sam vec rekao mogu se izbrojati na prste jedne ruke.
[ Nedeljko @ 22.11.2012. 21:00 ] @
Kod nas ne možeš da postaneš docent bez doktorata. To je prvi i osnovni uslov za docenturu. Znam za slučaj kada je osoba postala docent bez doktorata, ali to je bilo nezakonito. Međutim, u SAD ne postoji zakon o univerzitetu i ćef je univerziteta koga će da izabere za šta. Detalje

Zapadni sistem je dao mnogo bolje rezultate i postoje ogromne razlike između zapadnog sistema i našeg. Tu se slažemo. Međutim, ne slažemo se oko toga po čemu se razlikujemo i koje su razlike najvažnije za razliku u uspešnosti.
[ Nedeljko @ 22.11.2012. 22:28 ] @
Da, ova rasprava nije tema, a započeo ju je Braksi ovde

http://www.elitemadzone.org/p3202723

ali se trol bachi javio da mene proziva. Slažem se sa predlogom da se ova tema očisti od onoga što izlazi iz njenog okvira.
[ Braksi @ 22.11.2012. 23:04 ] @
ne razumem sta ti Nedeljko konkretno hoces od mene ?

Razumem, Basica bi hteo svaki dan da resetas, dokle je stigao, kakvi su mu planovi za dalje, o V euklidovoj teoremi, Hilbertovim zadacima i dr ? Ja sam samo hteo da se upitam zasto je kod nas vest da neko doktorira u 26. a pri tom je normalno sve uradio.

19+4+3=26

inace ovo sto navodi staticInt je fantastican nonsens, al necu da komentarisem da se uvek politicki korektni Sceka ne naljuti. Jer ipak, puno je veca steta narusiti temu prepunu zelja i cestitki nego nedajboze zapodenuti kakvu raspravu.
[ Nedeljko @ 22.11.2012. 23:13 ] @
Slažem se da je ovo vest "zahvaljujući" obrazovnom sistemu uz kome je to podvig, a da je u drugim zemljama to kao "dobar dan".
[ Braksi @ 22.11.2012. 23:14 ] @
dec maj boj !
[ frostee @ 23.11.2012. 12:01 ] @
Ubacujem se u temu kao neko ko nema pojma o tome kako rade Americki univerziteti... A da li to sto diplomiraju sa 26 i ranije u USA ima veze sa time sto oni kompletiraju srednju skolu sa 18 godina(neki i sa 17),dok mi sa 19 zavrsavamo. Da li je tamo moguce da se skrati studiranje sa 4 na 3 ili 2 godine ako je student po inteligenciji iznad ostalih? Rekao bih da tamo ima mnogo genijalaca sa IQ-om od 150+( sd15) pa mogu eventualno za kraci rok da odrade studije pa samim tim i doktorat.
Upravo primer za to je Terence Tao(neko ga je spomenuo na temi). Dok je dr. Basic nesumnjivo genije s obzirom na njegova dostignuca ipak je Terenca Tao jos inteligentniji(nas predstavnik je kao ucenik srednje skole osvojio bronzanu medalju sa 18-19 godina a Terence sa 10 godina je odradio to isto). Tako da je primer Terenca mozda i nepotreban jer je on jedan u milijardu i ne moze se meriti sa ostalim studentima ili cak sa genijalcima koji nisu njegov nivo. U dalju raspravu ne mogu da se upustam zato sto nisam na akademskom nivou kao ostali na ovoj temi niti poznajem ni Srpski ni Americki obrazovni sistem.
[ dragancesu @ 23.11.2012. 18:50 ] @
Prvo da cestitamo mladom doktoru

Sta je u stvari doktorat? Trebalo bi da je neko naucno dostignuce, zar ne? Na stranu kupljeni doktorati

Malo sam stariji pa mi nije bas najjasnije sta je master a sta doktorske studije kod nas, nekad se to znalo, danas nisam siguran
U mojoj generaciji kad smo zavrsili neki su se zaposlili u institutu i odmah upisali magistraturu, neki su kasnije doktorirali i sad su profesori na fakultetu (ekonomski u subotici), tada je bilo da magisterij traje dve-tri godine i jos koju godinu doktorat

Danas imate master posle fakulteta i odmah doktorske studije, i tako neko postane doktor nauka bez dana radnog staza, mislim da to pre nije moglo
U stvari neko zavrsi fakultet i nema posla, da ne gubi vreme uci dalje, trud se mora priznati ali mislim da je znanje malo diskutabilno
Supruga je magistrirala na medicini i zvali su je da pitaju da li zainteresovana za doktorske, preduslov je da ima pet objavljenih radova u casopisima koji imaju visok impakt faktor. I ja naravno slusam svasta pa kaze jedan profesor sa medicinskog fakulteta da ima tri asistenta koji vec pet godina nisu napisali ni jedan rad, sta reci na to?

Mislim da nema smisla porediti se sa americkim univerzetima koji se takmice ko ima vise nobelovaca

Nedavno je bio tekst u novinama, drzava je stipendiala jednog momka i on je zavrsio neki fakultet u americi i na kraju doktorirao, onda je dosao i ocekivao posao koji nije dobio, toliko se kod nas ceni doktorat...


[Ovu poruku je menjao dragancesu dana 23.11.2012. u 23:00 GMT+1]
[ milanche @ 24.11.2012. 01:38 ] @
Da ne bih kvario temu sa cestitkama Bojanu Basicu, iskoristicu ovu temu za nastavak
diskusije (tacnije, odavde: http://www.elitemadzone.org/t458159-5#3203293)

Citat:
Pa, na jakim univerzitetima. Što je univerzitet jači, na njemu je lakše doktorirati i doktorati su bolji. Poenta je da su profani upućeni u aktuelna zbivanja u oblasti, u predviđenom roku te isteraju na granicu poznatog naoružavši te alatkama, u naučnom radu te mentor direktno usmerava šta da radiš u kojim pravcima da pokušavaš itd. No, to pretpostavlja da je mentor vrhunski u oblasti. Takođe, da bi se u uglednim časopisima objavio naučni rad, nije potrebno biti novi Gaus, već možeš pratiti zbivanja i odraditi nešto od onoga što je aktuelno i lakše, a za šta jednostavno neko stručan treba da sedne da odradi. Zato tamo doktoriranje nije tolika nauka kao kod nas.


To je samo jedna strana medalje.

Druga strana medalje je da je formalni deo studija znatno striktniji, tezi, zahtevniji. Pod formalnim delom
podrazumevam kolicinu i tezinu predmeta koje treba odslusati, broj domacih zadataka (minimum jednom
u dve nedelje, neretko i jednom nedeljno, u obimu za koji je potrebno raditi do u kasne nocne/rane jutarnje
sate), kolokvijuma, mid-term ispita i na kraju ispita. Sto je univerzitet jaci, fizicki tempo koji namecu obaveze
ne dozvoljava ni minut odmora, nikakvo odlaganje. Zadaci se vrlo cesto ne priznaju parcijalno, nego 'sve
ili nista', profesoru ne znaci nista sto si izveo pricu skoro do kraja, a zeznuo se u par poslednjih redova.

Mnogo puta sam vec pominjao preliminarne ispite (tzv. 'prelims'). Imao sam srecu da sam delio ofis sa
nekolicinom doktoranata pa sam mogao iz prve ruke da vidim sta znaci spremati predmete koje su deklarisali
kao svoju uzu struku mesecima, mentalni napor i tvrdu koncentraciju da se to odradi iz prve kako treba.
Video sam i slucaj jednog lika koji nije uspeo da ih polozi ni iz drugog puta, preostalo mu je da se ili
oprosti od ideje doktorata ili da predje na neki nize rangirani univerzitet.

Da se dodje do preliminarnih ispita, obicno treba dve do dve i po godine. Posle toga se obaveze svode
na (samo) pracenje nastave/domace/.../ispite, da bi se negde od pola cetvrte godine malo 'rascistio vazduh'
i gro vremena posvecivalo research-u za tezu.

Okreni-obrni, doktorat vrlo retko traje 5 godina, rekao bih da je prosek 6.5 i ne retko preko toga. Takodje,
nema ni teorijske sanse da se skrati. U slucaju Srbije je vidjen scenario da je osoba u roku od tri meseca i
dva leta do Bgd i nazad prvo magistrirala, zatim doktorirala sve na bazi jakog research-a i obavljenih radova
u jakim casopisima. Tezina strucne sposobnosti mu se ne moze osporiti, vrlo je cenjen i priznat ali je i
cinjenica da je zaobisao mnogo toga sto nikako ne bi mogao na USA univerzitetima.

Citat:
Pa, već sam rekao da u nekoj od ozbiljnijih zemalja ne bi navršio 25 bez doktorata. Daleko od toga da nije imao pomoć mentora, ali bi negde drugde bila veća imena u pitanju.


Moram da naglasim da sa okruzenjem studija matematike nemam gotovo nikakvih iskustava. Na osnovu
onoga sto znam iz EE okruzenja u USA deluje mi da to ne mora da bude pravilo.

Ako je Bojan lik koji useta na prijemni za fakultet i sve zadatke spici ekspresno za neko ultra-kratko vreme,
znaci da se radi o zmaju rodjenom za nesto, odakle dajem velike sanse (>85%) da bi Nedeljkova prognoza
bila tacna. Tim pre sto mi bar instiktivno studije matematike deluju po prirodi znatno cistije i fokusiranije
(nema obaveznih izleta u komsijske terene fizike, kristalografije, magnetike, mikrotalasa, i zuljanja mozga
sa necim sto ima velike sanse da ga nikad neces znati na nivou velemajstora a od cega nece ostati ni 10%
efektivnog znanja kasnije u profesiji).

Odredjenu dozu rezerve mi diktira slucaj jednog lika sa kojim sam saradjivao u poslovnom okruzenju. Kinez,
prva generacija rodjena u USA, 1968-mo godiste, olicenje onog pametnog pileta iz crtanog filma o Sofroniju
Leghornu. Srednju skolu zavrsio sa 16 godina, undergrad iz fizike zavrsio na MIT-u za dve godine, magistraturu
na UC Berkeley za ispod dve, doktorat na Stanford-u koji je trajao sedam godina stekao....tek u 27-moj. Postao
milioner kao vodeci inzenjer u InterVideo-u (WinDVD), trenutno VPofEng u Cidana-i (sifrovano cu ga zvati 'obesen'
ili 'obesenjak').
[ Andrej013 @ 24.11.2012. 02:05 ] @
Citat:
zvanje asistenta pripravnika na zapadu posle zavrsenog fakulteta, samo fakulteta (UNDERGRADUATE) to znaci NE MOZE ! Mozes da budes i 6x Basic, Dolinka, Pera Markovic ili Tesla to znaci n-e m-o-z-e.

Ti moras prvo da doktoriras negde i u nekoj zemlji.


@Braxi,
nije bas tako kako mislis.
Ja sam trenutno na Master studijama na NYU univerzitetu a moja devojka/verenica je na MD&PHD studijama.
Oboje smo asistenti.
Ono sto razlog ove rasprave je nepoznavanje USA sistema(koji pri tom ni ne postoji jasno definisan, vec, kao sto je @Nedeljko rekao, zavisi od univerziteta do univerziteta)
Postoje graduate asistenti, research asistenti i teaching asistenti.

Graduate asistenti su studenti koji su pokazali poznavanje neke oblasti, moraju biti na postdiplomskim studijama i profesor ih unajmljuje da mu pomazu u bilo cemu jer smatra da mu mogu biti korisni. To moze biti cak i neka nebuloza, tipa, organizovanje nastave, papirologija i sl(sto najcesce, naravno, nije ali poenta je da moze da bude). Ja sam npr graduate asistent i jedino sto mi je posao je da osposobim komunikaciju izmedju a/d konvertera i jedne open source aplikacije koja analizira eeg signale.

Research asistenti pomazu profesoru na istrazivanju. Moja cura to radi tako sto vrsi jednostavnije operacije na mozgu pacova, aktivno ucestvuje na sastancima gde se odlucuje sta dalje sa istrazivanjem. U nasem labu, master student sa poznavanjem machine learninga analizira gomilu podataka koji su rezultat experimenta koji je profesor osmislio i extraktuje iz tih podataka smislenu informaciju, pomaze mu u osmisljavanju experimenta i sl.

Teaching asistenti su verovatno ono na sta vi mislite kada govorite o asistentima. Dakle, oni pomazu u predavanju(npr drze lab vezbe), ocenjuju ispite, drze konsultacije i sl.
Do skora sam mislio da je za to potreban doktorat, ali ja kao master student imam ponudu da budem teaching asistent na master class-u, tako da i to otpada.

Dakle, sve zavisi od faxa do faxa, ali ta pravila koja ti navodis ne vaze.

Citat:
A da bi doktorirao neko mora da te pozove i taj neko koji te zove ti odobrava tvoju doktorantsku platu i okvirno trajanje tih studija 3, 4 ili 5 godina kako vec stoji.
tacno je da mozete da se dogovorite da ti doktorske studije traju 3 godine, ali ako ti nemas nikakvih rezultata 6 godina, to ne znaci da taj neko mora da ti da PHD diplomu samo zato sto, eto, dogovorili ste se da ti studije traju 3,4,5 godina.
Na mom faxu ima profesora koji drze studente 6 godina na PHD studijama al recimo, opet mojoj curi je receno da ce njen PHD, zbog prethodnog research iskustva na polju demencije i ideje koju ima trajati ne vise od 2 godine(i naravno, jer ce pre toga vec imati jedan MD doktorat).

Mozda u nekim EU drzavama postoje stroga pravila ali generalizovati tako za celu USA je nemoguce jer ne postoji zakon koji to striktno regulise(tj, mozda i posotji u nekim drzavama, ali u New Yorku ne postoji)

jos jedna cinjenica, na mom faxu skoro da ne mozes da upadnes na PHD studije ako nemas master iza sebe a glavni od kriterijuma za upadanje na PHD je previous research experience, a posto na undergrad-u nema mnogo opcija za istrazivacki rad, sanse da da upadnes na PHD direkt posle undergrad-a su male. Naravno, kada se racuna da ti je potrebno 3+ godina(najcesce vise od 4) za PHD, to se gleda posle masters studija...dakle, za PHD je potrebno undergrad+ 1.5-2 godine master studija + 4 godine PHD-a(uglavnom).
Izuzeci postoje, npr decko iz Irana, top 3 na listi od vise od milion studenata na nekom Iranskom prijemnom gde se odgovara matematika, poznavanje kurana i jos neke druge Iranske svete knjige i njemu su naravno sva vrata otvorena odmah nakon undergrad-a u Iranu. Iako on nema research iskustva, dokazao je da moze da nauci bilo sta bolje od milion drugih ljudi i takve studente svaki fax zeli i spreman je da im placa studije i zivot.

[Ovu poruku je menjao Andrej013 dana 24.11.2012. u 03:30 GMT+1]
[ milanche @ 24.11.2012. 02:53 ] @
Citat:
skoro da ne mozes da upadnes na PHD studije ako nemas master iza sebe


Nije svugde tako. Nije tako retko da su Ph.D i masters potpuno dve odvojene putanje, tj. PhD
moze da se upise odmah bez predhodnog master degree-a. U vecini slucajeva, PhD kandidat koji
se odluci da odustane od studija moze da uzme master degree (tzv. 'terminal master') ako je do
tog trenutka sakupio dovoljan broj polozenih predmeta (course credits).
[ Nedeljko @ 24.11.2012. 09:37 ] @
@milanche

Milsim da sam ja u Beogradu imao teže* zadatke na ispitima, nego što je to u SAD slučaj, ali u SAD postoji jedna "otežavajuća" okolnost - za prepisivanje se izbacuje sa univerziteta bez prava ponovnog upisa. Ovde se težina ispita ne meri samo zadacima, nego i rasporedom sedenja, brojem grupa zadataka itd, dok tamo iza rezultata pismenog mora da stoji znanje. Doduše, tamo isti kurs ima više nivoa težine, koji vuku različit broj bodova, ali nikako ne može biti svejedno da li se prepisivanje toleriše ili ne.

Međutim, u SAD takođe postoji jedna olakšavajuća okolnost, a to je da nemaš smerove kao kod nas, nego da biraš kurseve koje hoćeš da polažeš, kao i njihovu težinu (ne može sa svim lakim varijantama). Rezultat je da na lakši način, sa manjim prosečnim vremenom studiranja postaješ bolji stručnjak. Isto važi i za doktorskie studije. Dakle, kvalitet univerziteta je kudikamo viši.

*Meni je recimo na prvom ispitu iz matematike i drugom ispitu uopšte profesor na usmenom postavio pitanje koje posle kolegi postavio profesor na doktorskim studijama u SAD i obojica nismo znali.
[ frostee @ 24.11.2012. 17:36 ] @
Mozemo u nedogled da pricamo kako su u Srbiji najaci testovi i kako se ovde najteze studira ali jedna stvar ostaje ista: Od 50 najboljih univerziteta na svetu 40 su Americki. Kod nas je sve teze a nemamo naucnika u 5000 najcitiranijih u Evropi.
[ Nedeljko @ 24.11.2012. 21:29 ] @
Pa, o tome ti i pričam. Tamo su iniverziteti kudikamo kvalitetniji, jer se na lakši način postigne mnogo više. Upravo se u tome ogleda kvalitet univerziteta.

Uzgred, imaš li link na spisak 5000 najcitiranijih naučnika Evrope? Baš me zanima.
[ frostee @ 24.11.2012. 22:29 ] @
Uff pa nemam to sam gledao pre par meseci kada je bila dodela nagrada Zoran Djindjic. Ima na internetu sigurno negde.
[ milanche @ 25.11.2012. 00:28 ] @
Dobar sajt za neke statistike u vezi citiranosti radova:

http://www.scimagojr.com/index.php
[ Andrej013 @ 25.11.2012. 06:43 ] @
Citat:
Nedeljko: Pa, o tome ti i pričam. Tamo su iniverziteti kudikamo kvalitetniji, jer se na lakši način postigne mnogo više. Upravo se u tome ogleda kvalitet univerziteta.

Uzgred, imaš li link na spisak 5000 najcitiranijih naučnika Evrope? Baš me zanima.
Posto sam nedavno zavrsio FTN u Novom Sadu, smer elektrotehnika a sada sam na Politehnickom institutu NYU, mogu da napravim poredjenje tezine.
Tacno je da su >uglavnom< ispitni zadaci tezi u Srbiji(na ETF-u su tezi nego na FTNu, uglavnom) ali ja da bih polozio ispit ovde na NYU-u moram da ulozim daleko vise truda i da posvetim nekoliko puta vise vremena jednom ispitu. O cemu da vam pricam kada polovina predmeta ni nema nikakav ispit vec se ocena formira tako sto je 50% bodova sa domacih, 40% sa projekta i 10% za aktivnost(sto se relativno lako dobija). Ali zato ja cim nadjem syllabus i vidim da nema ispita(midterm ili final) odmah mi je jasno da ce biti heben semestar. Ti da bi dobio blizu tih 50% sa domacih, krv ces da propishas. to znaci da svake nedelje imas domaci koji podrazumeva iscitavanje >sa razumevanjem< 1 do 3 poglavlja neke knjige(cesto se desi da imas 2-3 knjige po predmetu); na osnovu tog citanja ces, ako si procitao bas sa razumevanjem, shvatiti sta se od tebe trazi u domacem zadatku koji cesto baziran na nekom research paper-u. Onda pocinjes da radis domaci koji se uglavnom sastoji iz racunarskog dela i programerskog dela. meni na citanje tih stotinak strana, resavanje problema i programiranje ode jako jako puno vremena. Kljuc je da po predmetu ima 10-20 studenata tako da je prepisivanje potpuno nemoguce jer su domaci izuzetno obimni i mogu se resiti na bezbroj nacina a cak i da neko zeli da rizikuje da ti pomogne oko domaceg, ti i dalje moras da iscitas sve i da znas tacno sta treba da se radi, tako da cak i ako te neko malo pogura, ti moras ceo posao da odradis jer ti niko nece dati ceo zadatak. Na kraju, ako je predmet bio lak, to je gore po tebe jer to znaci da drugi imaju sansu da dobro urade domace, sto znaci da ti moras da uradis BOLJE jer se ocene dodeljuju tako sto se gleda koliko si dobar u odnosu na ostatak razreda. ne mogu svi da imaju A ili svi da budu blizu padanja.
Sve u svemu, ja uvek mnogo vise naucim na predmetima koji nemaju ispite, ali neuporedivo vise vremena provedem uceci ih.

Sa druge strane, postoje i predmeti gde imas standardno midterm i finals, gde dolaze klasicni zadaci. Npr sada slusam probability theory pa i pored toga sto sam verovatnocu i slucajne procese polozio na FTN-u, ovde je gradivo neuporedivo sire i teze i nikako se ne bih slozio da su zadaci laksi(mada na drugim predmetima jesu bili laksi, npr signals, systems and transforms). ovo znanje sa FTN-a mi je pomoglo samo da uradim prvi domaci i na dalje sam imao problema da pratim.

Ono sto mnogo olaksava stvar je to sto svakog semestra imas na raspolaganju 40ak kurseva sa svoje katedre i jos surnaest sa drugih koje mozes da slusas uz neka ogranicenja i stoga ti mnogo lakse pada ucenje necega sto si sam izabrao nego necega sto ti je nametnuto i sto te ne zanima, nema veze sa onim cime zelis da se bavis i sl.
To doprinosi i rastu konkurencije medju profesorima jer ako neki profesor daje prelake ispite i ti nista ne naucis nakon predmeta, informacija o tome je istog trenutka dostupna na internetu i taj profesor automatski gubi kredibilitet, fond casova, broj predmeta koji predaje a samim tim i novac.

dakle, jako mnogo ucis(nekad se osecam kao da zivim na faxu-tamo sam od 10 ujutru do 11 uvece), mnogo naucis, ako se trudis i ako si bolji od ostatka razreda imaces i dobre ocene sto ima implikacije na buduce radno mesto, profesor posvecuje paznju svakom studentu i nikada te ne kinji, na kraju casa uglavnom imam osecaj zadovoljstva a semestar zavrsavam sa neuporedivo vise znanja(u oblasti koja me zanima)nego sto sam ga imao na pocetku...
Iskreno, bolji sistem ne mogu ni teoretski da zamislim.(mada je cinjenica da je ovakva situacija mnogo cesca u velikim Metropolama gde je konkurencija ogromna, a manje cesta na univerzitetima u manjim gradovima u unutrasnjosti)
[ Nedeljko @ 25.11.2012. 09:31 ] @
Sjajne informacije! Hvala.

U tome je poenta. Imaš sigurniji put ka polaganju predmeta nego kod nas (domaći itd), a stičeš daleko više znanja. Naravno, zahteva se veliki rad, ali je rezultat dostižan.

P.S. Ispravka greški u kucanju.

[Ovu poruku je menjao Nedeljko dana 25.11.2012. u 11:13 GMT+1]
[ Lavlja_Jazbina @ 25.11.2012. 09:37 ] @
Nedeljko..dodje mi da te poljubim.

Andrej013..
[ Braksi @ 28.11.2012. 13:35 ] @
Amerikanci mnogo vise cene skills nego degree. Naravno, degree je svakako preduslov da se steknu skills u postgraduate studies i dalje na visokoj nauci ili tehnologiji.

Bas u vezi toga, gledao sam par polemika u Americkim medijima oko H1B vize gde se bune Amerikanci zasto postoji ta viza i zasto uvoze strance, a imaju puno svojih akademaca na birou. Bill Gates koji je jedan od najglasnijih advokata za povecanje kvota od 65,000 i cak i na ukidanje kvota da bi doveli best&brightest jer to je ono sto treba nauci i industriji.

Danas vam je inzinjer prakticno ono sto je nekad bio tehnicar, ako dakle nece da se bavi naukom najverovatnije ce raditi na odrzavanju ili nadgledanju sistema ili nalazenju nekih jednostavnijih resenja...

Meni je potpuno logicno sto je onaj iz milanchetove price ostao 8 godina na MIT a da nije uzeo doktorat jer je time u svoj CV uneo da ima skills sto mu kasnije nije bio probelm da se ubaci negde u industriju. Zasto ? Pa zato sto je MIT epicentar tehnologije i samo tu mozes da pokupis onaj edge i posle u industriji napravis neki proboj koji ce tebi i kompaniji doneti milione.

A mogao je i on doktorirati negde pa posle probati da se ubaci na neku tenure position u Sev. Dakoti ili Montani, no on je odabrao tako. 8 godina na MIT laboratoriji je kao 2-3 doktorata negde...
[ peranemanja @ 29.11.2012. 00:00 ] @
Citat:
Andrej013:
Citat:
Nedeljko: Pa, o tome ti i pričam. Tamo su iniverziteti kudikamo kvalitetniji, jer se na lakši način postigne mnogo više. Upravo se u tome ogleda kvalitet univerziteta.

Uzgred, imaš li link na spisak 5000 najcitiranijih naučnika Evrope? Baš me zanima.
Posto sam nedavno zavrsio FTN u Novom Sadu, smer elektrotehnika a sada sam na Politehnickom institutu NYU, mogu da napravim poredjenje tezine.
Tacno je da su >uglavnom< ispitni zadaci tezi u Srbiji(na ETF-u su tezi nego na FTNu, uglavnom) ali ja da bih polozio ispit ovde na NYU-u moram da ulozim daleko vise truda i da posvetim nekoliko puta vise vremena jednom ispitu. O cemu da vam pricam kada polovina predmeta ni nema nikakav ispit vec se ocena formira tako sto je 50% bodova sa domacih, 40% sa projekta i 10% za aktivnost(sto se relativno lako dobija). Ali zato ja cim nadjem syllabus i vidim da nema ispita(midterm ili final) odmah mi je jasno da ce biti heben semestar. Ti da bi dobio blizu tih 50% sa domacih, krv ces da propishas. to znaci da svake nedelje imas domaci koji podrazumeva iscitavanje >sa razumevanjem< 1 do 3 poglavlja neke knjige(cesto se desi da imas 2-3 knjige po predmetu); na osnovu tog citanja ces, ako si procitao bas sa razumevanjem, shvatiti sta se od tebe trazi u domacem zadatku koji cesto baziran na nekom research paper-u. Onda pocinjes da radis domaci koji se uglavnom sastoji iz racunarskog dela i programerskog dela. meni na citanje tih stotinak strana, resavanje problema i programiranje ode jako jako puno vremena. Kljuc je da po predmetu ima 10-20 studenata tako da je prepisivanje potpuno nemoguce jer su domaci izuzetno obimni i mogu se resiti na bezbroj nacina a cak i da neko zeli da rizikuje da ti pomogne oko domaceg, ti i dalje moras da iscitas sve i da znas tacno sta treba da se radi, tako da cak i ako te neko malo pogura, ti moras ceo posao da odradis jer ti niko nece dati ceo zadatak. Na kraju, ako je predmet bio lak, to je gore po tebe jer to znaci da drugi imaju sansu da dobro urade domace, sto znaci da ti moras da uradis BOLJE jer se ocene dodeljuju tako sto se gleda koliko si dobar u odnosu na ostatak razreda. ne mogu svi da imaju A ili svi da budu blizu padanja.
Sve u svemu, ja uvek mnogo vise naucim na predmetima koji nemaju ispite, ali neuporedivo vise vremena provedem uceci ih.

Sa druge strane, postoje i predmeti gde imas standardno midterm i finals, gde dolaze klasicni zadaci. Npr sada slusam probability theory pa i pored toga sto sam verovatnocu i slucajne procese polozio na FTN-u, ovde je gradivo neuporedivo sire i teze i nikako se ne bih slozio da su zadaci laksi(mada na drugim predmetima jesu bili laksi, npr signals, systems and transforms). ovo znanje sa FTN-a mi je pomoglo samo da uradim prvi domaci i na dalje sam imao problema da pratim.

Ono sto mnogo olaksava stvar je to sto svakog semestra imas na raspolaganju 40ak kurseva sa svoje katedre i jos surnaest sa drugih koje mozes da slusas uz neka ogranicenja i stoga ti mnogo lakse pada ucenje necega sto si sam izabrao nego necega sto ti je nametnuto i sto te ne zanima, nema veze sa onim cime zelis da se bavis i sl.
To doprinosi i rastu konkurencije medju profesorima jer ako neki profesor daje prelake ispite i ti nista ne naucis nakon predmeta, informacija o tome je istog trenutka dostupna na internetu i taj profesor automatski gubi kredibilitet, fond casova, broj predmeta koji predaje a samim tim i novac.

dakle, jako mnogo ucis(nekad se osecam kao da zivim na faxu-tamo sam od 10 ujutru do 11 uvece), mnogo naucis, ako se trudis i ako si bolji od ostatka razreda imaces i dobre ocene sto ima implikacije na buduce radno mesto, profesor posvecuje paznju svakom studentu i nikada te ne kinji, na kraju casa uglavnom imam osecaj zadovoljstva a semestar zavrsavam sa neuporedivo vise znanja(u oblasti koja me zanima)nego sto sam ga imao na pocetku...
Iskreno, bolji sistem ne mogu ni teoretski da zamislim.(mada je cinjenica da je ovakva situacija mnogo cesca u velikim Metropolama gde je konkurencija ogromna, a manje cesta na univerzitetima u manjim gradovima u unutrasnjosti)


Pošto sam i sam proveo jedan semestar u americi, doduše pre desetak godina, iz ličnog ikustva znam kako funkcioniše sistem. Jeste domaći zadaci su najvažniji prilikom ocenjivanja. Međutim, meni su oni bili samo nepotreban teret i prevashodno služe da se studenti zatrpaju poslom. To je upravo i filozofija američkih studija: puno studenata treba puno da radi pa možda nešto korisno se iz toga i stvori, odnosno možda neko nešto i nauči. Kvantitet rađa kvalitet.

Što se tiče poređenja sa težine gradiva sa FTN-om, da je šire i teže u to sam siguran. Ponajviše zato što sam pre otprilike dve-tri godine radio kao saradnik na FTN-u i lično se uverio da je kriterijum toliko srozan u odnosu na vreme kad sam ja studirao (pre više od deset godina) da to sve više liči na večernju školu nego na fakultet. Da ne pričam bezveze možete se uveriti ako uporedite spiskove na zvaničnom sajtu FTN-a o tome koliko je koje godine studenta imalo prosek između 9,50 i 10,00 ili ravno 10,00. Svake godine se broj studenata sa viskom prosekom tako uvećava da će verovatno uskoro biti sramota imati prosek manji od 9. Srozavanje kriterijuma je naravno donela Bolonjska deklaracija i činjenaica da profesoru plata direktno zavisi od broja studenata, tj svi moraju da daju uslov ne bi li upisali narednu godinu, što omogućava profesorima da nastave da dobijaju plate.

Da li postoji bolji sistem od tog američkog? Pa postojao je kod nas, pre Bolonjske deklaracije. I podrazmevao je da nemoraju svi koji upišu faks i da ga završe. Primera radi u mojoj generaciji elekrtotehniku je upisalo 400 studenta, a na drugoj godini taj se broj već prepolovio. Studiranje je bilo daleko teže, ali oni koji su završili studije u međuvremenu su nešto i naučili.
[ milanche @ 29.11.2012. 20:19 ] @
Citat:
To je upravo i filozofija američkih studija: puno studenata treba puno da radi pa možda nešto korisno se iz toga i stvori, odnosno možda neko nešto i nauči. Kvantitet rađa kvalitet.


Ne.

Filozofija je nesto sasvim drugo - da zameni 'mislim da znam' sa 'znam', tj. da zameni akademska 'iz aviona' filozofiranja
(dobra za kafane, debatne klubove) sa konkretnim iskustvom (potrebnim na konkretnim radnim mestima gde treba posao
zavrsiti brzo i tacno).

Prvo, na predmetima na kojima se rade domaci, cilj domacih zadataka je u 99% slucajeva sticanje obaveznog profesionalnog
drila na standardnim, poznatim konceptima, i to se nikako ne prepusta dobroj volji studenta. Sistem je rigorozan u pogledu
performansi koje ce student poneti odatle.

Tamo gde imas realnu vremensku obavezu da do sutra predas rad sa tacnim rezultatima, nema mesta pogresnim koncepcijama,
zabludama. Gledanje u formule, ispisivanje na tabli, i vrcenje par prigodnih recenica na temu je jedna stvar, a sasvim druga kad
te formule programiras, debagujes, jer onda prvo moras da im proniknes u sustinu - sta je parametar, sta od cega zavisi, kako
se sta menja, dokle nesto vazi, gde se mesaju numericka ogranicenja, itd.

Tek kad se dril dovede do savrsenstva, i kad je takav sistem oformio osobu koja je kroz puno toga prosla i masu stvari poznaje
konkretno, prelazi se na inventivnost (projekti, teze, itd) gde student dobija priliku da udovolji svojim interesovanjima i da
samostalno donosi svoje odluke.

Upravo u tom pogledu produkti USA postdiplomskih studija odskacu od svojih kolega sa drugih strana sveta. Iz takvog sistema
se izuzetno retko srecu tipovi koji su potrosili godine i godine na studije a da niko pod kapom nebeskom ne zna gde bi sa svojim
mrsavim konkretnim skillset-om mogli da se udenu u neke konkretne projekte i opravdaju svoje zvanje i godine provedene u u ucenju.

Takodje, prosecan odnos 'ucinak/prica' kod pojedinca je vec poslovicno u proseku najveci u poredjenju sa svim drugim obrazovnim
sistemima.