[ Aleksandar Marković @ 20.11.2004. 16:48 ] @
Mi gledamo na svet kroz naočari. Naše vizije su zamagljene gomilama pretpostavki (ubeđenja) koje su se vremenom nataložile na osnovu sopstvenog iskustva i ugla posmatranja. Na neki način, mi smo zarobljenici onoga što već znamo. Iako je verovatno istina da "videti znači verovati", trebalo bi voditi računa o činjenici da ono u šta verujemo predstavlja ograničenje da vidimo stvari u pravom svetlu. Moramo stalno voditi računa, ne samo o primerenoj dioptriji naočara, nego i o tome da nam stakla budu sve vreme čista. Uklanjanjem naočnjaka smanjićemo rizik da pomešamo naočari sa očima i pretpostavke sa činjenicama. "Ja ne znam ko je otkrio vodu," primetio je jednom Marshall McLuhan, "ali sam siguran da to nije bila riba". Drugim rečima, ako ribu izvadite iz njenog prirodnog ambijenta ona će vrlo brzo steći duboko razumevanje toga šta jeste a šta nije voda. Pošto i ribe i ljudi imaju probleme sa pravovremenim uočavanjem objektivnih detalja okoline u koju su do grla (i preko njega) utopljeni, trebalo bi napraviti korak unazad da bi se steklo razumevanje šta jeste "e-poslovanje". Nerazumevanje je posledica šuma koji nastaje stalnim bombardovanjem u medijima, u kojem su prisutne informacije, dezinformacije i pogrešne informacije. Kao što riba počinje da ceni vodu tek kada je izvađena iz nje, trebali bismo prvo razumeti šta e-poslovanje nije: • E-poslovanje nije ventil (dodatak) vašem poslovanju. • E-poslovanje se ne ograničava samo na tehnološke aspekte. • E-poslovanje nije odgovornost samo informatičara. • E-poslovanje se ne bi smelo ograničiti samo na jedan sektor ili funkcionalno područje. • E-poslovanje nije inicijativa srednjeg menadžmenta. • E-poslovanje nije fiksan cilj. A sada krenimo redom: E-poslovanje nije ventil (dodatak) vašem poslovanju Pošto je e-poslovanje integralna komponenta poslovanja, trebalo bi ga tretirati tako da bude integrisano sa svim ostalim poslovnim tokovima i da pri tome odigra ključnu ulogu. Paradoks je da su organizacije koje su prve pokrenule inicijative e-poslovanja to učinile tako što su ga odvojile od ostatka organizacije. Smatralo se da e-poslovanje može da egzistira samo autonomno i na bezbednoj distanci od glavnih tokova poslovnih operacija, kao bi mu se mogla posvetiti dužna pažnja. Međutim, sa vremenom bi se morao napraviti odgovarajući plan integracije, ako ne želimo da postojećim silosima dodamo još jedan moćan silos. E-poslovanje organizacije bi trebalo tako dizajnirati da ono nakon određenog vremena postane glavni pokretač korporativne kulture i osnovni faktor za ostvarivanje sinergije. Ako se ovaj cilj ne ostvari dolazimo u opasnost da e-poslovanje kao zreo plod voćke padne na zemlju i pusti duboko korenje i sa vremenom postane nova, sasvim različita voćka sa sopstvenim identitetom i karakteristikama. Trebalo bi naglasiti da je e-poslovanje "štaka", a ne "noga". Korisno je da ga razdvojite od osnovnih linija poslovanja ako tek učite da hodate, ali ono vremenom mora postati oslonac cele organizacije i njen integralni deo. E-poslovanje se ne ograničava samo na tehnološke aspekte Tehnologija je najlakši deo slagalice koja čini uspešnu implementaciju e-poslovanja. Strategija je mnogo izazovniji aspekt procesa transformacije, a najteži deo je organizaciona kultura – ljudski faktor i promena sistema uverenja i ponašanja, kako zaposlenih, tako i ostalih interesnih partnera. Ako se prevelika pažnja posveti tehnologiji, a pri tome se delimično ili potpuno ignorišu socijalna dinamika, političke međuzavisnosti i ostale netehničke zavrzlame koje su se isprečile između entiteta koji bi trebalo da koriste tu tehnologiju, posledica će sigurno biti katastrofalna implementacija. To je lekcija koju su mnoge dot.com organizacije naučile na najteži mogući način. Ako organizacije propuste da primene inicijative koje će zaposlene motivisati da promene svoje ponašanje, tako što će biti mnogo više spremni da međusobno sarađuju i dele znanje, ni najuspešnija tehnologija nema šanse da ostvari iole značajniji uspeh. Uzmimo za primer moćne groupware platforme, kao što su Lotus Notes i Microsoft Exchange. Njihov primarni cilj je deljenje znanja, ali se na prste mogu izbrojati one organizacije koje ove alate u tom kontekstu uspešno primenjuju. To su "čudne voćke" koje mogu da daju plodove samo na podlozi koja poseduje dokazane kulturne tradicije, lične inicijative i uspehe u kreiranju intelektualnog kapitala. Kao što to pokazuju primeri iz surove prakse, sama tehnologija, ma kako moćna bila, nije dovoljna da garantuje uspeh inicijativa e-poslovanja: ta tehnologija mora da prethodno uhvati korene u zdravom socijalnom kontekstu. Čak i kada su pokrenute prave inicijative, brzina tehnoloških promena će uskoro višestruko premašiti brzinu potrebnih promena u organizaciji. Vremenom će se stvoriti jaz između onoga što tehnologija može da pruži i onoga šta organizacija može uspešno da podrži, uzimajući u obzir postojeću i zahtevanu organizacionu kulturu. Smanjivanje i premošćivanje tog jaza je najveći izazov u poslovnoj transformaciji koja vodi ka uspešnom e-poslovanju. Poruka je jednostavna: Vodite računa o ljudima koji smatraju da će inicijative za primenu e-poslovanja ostaviti neke posledice po njih. Pokušajte da razumete njihove nade i strahove. Objasnite im prednosti i mane - šta će se dogoditi ako se inicijative uspešno primene, a šta ako propadnu. E-poslovanje nije odgovornost samo informatičara Informatika je danas previše važna da bi se mogla prepustiti samo informatičarima. Godinama su informatičari navikavani da se bave isključivo tehničkim detaljima (održavanje mreže i poslovnih aplikacija) što ih je učinilo gotovo nesposobnima da se adaptiraju na nove uslove i prošire svoje vidike. U poslovnom svetu više se ne radi o podršci poslovnim procesima, nego o tome da se omogući da se ključni poslovni procesi za uspeh organizacije uopšte mogu izvesti. Tehnologija na koju su informatičari naviknuti nije više primerena novim poslovnim zahtevima, kao što su KM (upravljanje znanjem), CRM (upravljanje odnosima sa kupcima) i SCM (upravljanje lancem nabavke). O ljudima i tehnologiji Tehnologija egzistira u socio-tehničkom sistemu, u kojem su ljudi ključna komponenta. Čak i potpuno automatizovani sistemi moraju na nekom nivou svog funkcionisanja da zavise od ljudi. Ako organizacija odluči da promeni tehnologiju, ona mora da bude spremna na odlučnu promenu ponašanja koje tu tehnologiju okružuje. Kod uvođenja sistemskih promena i redizajniranja poslovnog sistema pažnju ne bi trebalo posvetiti samo hardveru i softveru, nego i najvažnijoj - ljudskoj komponenti (peopleware). Dr Milan Kukrika |