Anizotropne kristale upotrebljavaju fotografi. To su u stvari filteri svjetosti, koji pomažu uklanjati razne svetlostne reflekse, recimo kod fotografiranja izloga.

Za lakše razumjevanje, jedan primjer. Zamisli ritmičku gimnastičarku koja izvodi vježbu sa trakom na štapiču. Ti je posmatraš kako ona stoji i maše trakom recimo gore dole. Posmatraš je tako, da ne vidiš štapiča, jer ga zakriva trak. Znači, štapič, traka i ti ste poravnati u liniji. Dok ona maše gore dole, ne primječuješ ništa posebno. Sad zamisli, da si u ruke uzeo jedan karton, na kojemu je izrezan tanak uzdužni otvor i pogledao kroz otvor. Dok je uzdužni otvor u vertikalnom smjeru, ti češ vidjeti kompletnu traku. Ako budeš karton okrenuo, vidjet češ sve manje trake. Kad bude karton horizontalno, ti češ vidjeti samo "tačku". Dakako isto bi se dogodilo, kad bi ti imao karton vertikalno, a gimnastičarka bi promjenila smer kretanja trake iz vertikalnog u neki drugi sve do horizontalnog. Znači, u ruci si imao najjednostavniji polarizacijski filter.

Nadam se, da je ta usporedba trake sa svetlobom pomogla. Isto što je u tvojoj ruci radio karton, isto to radi kod fotografa filter. On uklanja svjetlost, koja nije poravnata sa smerom kristala. Jasno, da fotograf prije fotografiranja okreče filtar, dok ne nadže najpovoljniji položaj, koji mu uklanja najviše neželjenih efekta. Najčešče se upotrebljava baš kod fotografiranja izloga. Razlog tome je taj, da "nestane" više ili manje refleksirane svetlobe. Ona dolazi od raznih predmeta ispred izloga. Na usporedbi fotografija sa ili bez filtera, bila je osetna razlika. Znači, prava roba za profesionalce.

Nije samo u optiki upotrebljena polarizacija. Za primjer TV odašiljači isto tako koriste polarizaciju, zatim možda poznatiji primjer satelitski prijemnici, gdje je baš naglašeno, u kojoj polarizaciji i na kojoj frekvenciji "radi" neki program...

Ljep pozdrav

Evo da ja pokusam da objasnim ovu polarizaciju ali bez upotrebe gimnasticarki!

Da bi dobili polarizovanu svjetlost koristimo polaroid koji u stvari moze biti i plasticna plocica presvucena tankim slojem kristala koji mogu da apsorbuju oscilacije u nekoj ravni, tako da se samo odredjene oscilacije propustaju.

Anizotropne sredine su kristali cije karakteristike nisu iste u svim pravcima, dok su izotropne sredine obrnut slucaj.

Posebna vrsta anizotropnih kristala su tzv uniaksijalni kristali kod kojih se pri prolasku svjetlosti ona cijepa na dva talasa, obicni i neobicni. obicni talas se ponasa po dekartovom zakonu prelamanja, dok se neobicni lomi pod uglom drugacijim od ugla prelamanja koji se dobija iz pomenutog zakona. Kada se talas razdvoji na dva jasno je da oni prelaze razlicite opticke (ne geometrijske) puteve jer po razlicitim pravcima se mijenja sam index prelamanja svjetlosti, sto dovodi da su im brzine kroz anizotropni kristal razlicite.

uniaksijalni kristali imaju pravac koji nazivamo optickom osom kristala, duz koje se oba zraka krecu istom brzinom mada ostaju polarizovani u razlicitim ravnima. ravan polarizacije neobicnog talasa ne naziva glavnom ravni kristala i u njoj leze opticke ose kristala. znaci da je obican talas polarizovan u ravni normalnoj na glavnu ravan kristala.
neki uniaksijalni kristali imaju svojstvo da apsorbuju obican zrak vec pri malim dubinama prodiranja. to svojstvo se naziva dihroizam od ovakvih kristala se prave polaroidi.


Ako te ovo jos zanima javi, ima zanimljiva stvar vezana za Nicol-ovu prizmu i jos stvari iz optike.

Pozdrav!