[ Aleksandar Marković @ 25.03.2005. 15:29 ] @
Jedini put zaraze virusima izazivačima polnih bradavica - kondiloma, jeste seksualni kontakt. Virus za svoje stanište traži živu ćeliju i ne manifestuje se odmah. Tinja u organizmu, a bukne kada oslabi njegov odbrambeni sistem.

Danas se o kondilomima govori mnogo češće nego ranije, jer predstavljaju sve učestaliji problem.

Jedna od najčešćih infekcija

Genitalne ili polne bradavice (lat. Condyloma acuminatum) često su oboljenje kod mladih, seksualno aktivnih osoba. Toliko su česte da je ugledni predavač na Kongresu Evropske dermatološke akademije svoje izlaganje počeo rečima: „Ovo je planeta kondiloma". Kao što genitalni herpes pokazuje uzlaznu krivulju broja obolelih, skoro identičnu krivulju imaju i genitalne bradavice. Trebalo bi očekivati da se stalni porast broja obolelih od njih nece zaustaviti u bliskoj buducnosti, jer je imunitet koji one ostavljaju veoma slab, pa vakcina protiv njih je tek u eksperimentalnoj fazi. Ne treba smetnuti s uma da se ove bradavice ne javljaju samo na polnim organima, već i na usnama, u usnoj duplji, bradavicama dojki, čmaru. Osobico su česte kod homoseksualaca, u Njujorku čak kod 22 odsto ispitanika. Uzrok vece učestalosti su veliki broj polnih partera - promiskuicet, ali i slaba prirodna otpornost organizma.

Kako se prenosi ova bolest?

Infekcija se prenosi polnim kontaktom, a verovatnoća da će neko dobiti ove bradavice ako stupi u polni kontakt s obolelom osobom, jeste 60 odsto, znači veća nego kod sifilisa i gonoreje.

Vreme koje protekne od zaražavanja sto obolevanja, tzv. inkubacija, može biti od deset dana do osam meseci. Moguce su i infekcije novorođenčadi kroz inficirani porodjajni kanal.

Šta izaziva pojavu kondiioma?

Kondilome izaziva humani papiloma virus, najčešce tip 16 i 18. Razlog brzog širenja ove bolesti je zbog coga što osoba koja ih je dobila, nema značajnih tegoba pri razvoju oboljenja, često ne prepoznaje oboljenje, pa zbog toga i ne primenjuje zaštitu pri polnom kontaktu, koja je uz sve to još i nesigurna.

Kako izgledaju genitalne bradavice?

Pojedinačno genitalna bradavica izgleda kao čvorić veličine sočiva koji se vremenom uzdiže i postaje siljast (otuda naziv „acuminatum"), poprimajući veće razmere. Ako su bradavice brojne, spajaju se medu sobom pa poprimaju karfiolast izgled. One koje su na mestima koja se taru, mogu ličiti na petlovu krestu.

Boja im je svetlocrvena ili žućkastoružičasta. Kod muškaraca se nalaze uglavnom na površinama koje su izložene traumi pri polnom odnosu, na vrhu polnog organa, ali i van njega. Mogu se javiri oko spoljnjeg otvora mokraćne cevi, izazvari suženje mokraćnog kanala i otežavati mokrenje. Krvarenje i upala nisu redtka. Kod žena bradavice se najčešće pojave na ulazu u vaginu i na usnama stidnice. Postoje i ravne bradavice koje se teže otkrivaju.

Značajno je da kondilome treba razlikovati od okruglih ili tačkastih mikroizrastaja, tzv. mikropapila, koje su normalan anatomski nalaz. Pored vagine, kondilomi se Često nalaze na grliću materice, zbog čega žene teba da se redovno kontroliŠu kolposkopski, a nisu retki ni u delu između stidnice i čmara i na čmaru, odakle se šire na kožu butina.

Bradavice u predelu čmara mogu nastati i bez analnog polnog odnosa (homoseksualnog) širenjem sa genitalija virusom zagadenog iscetka ili sperme.

Komplikacije genitalnih bradavica su ranice, krvarenje, infekcija, džinovski kondilomi, ali i transformacija u zloćudni tumor, što je veoma retko. Naime, uzročnici kondiloma nađeni su u karcinomima grlića materice. To jasno ukazuje na potrebu ranog dijagnostikovanja i lečenja ovog oboljenja.

Put do prave dijagnoze?

Postavlja se uglavnom kliničkim pregledom. Međutim, ovim se pregledom uočava samo trecina kondiloma. Ostali će se videti u narednim mesecma. Citološki test, in situ hibridizacija, histološki pregled i pregled uzorka elektronskim mikroskopom izuzetno su retko potrebni

Koje su metode i načini lečenja?

S obzirom na to da se genitalne bradavice često vraćaju, da ih nije moguće sve otkriti pri jednom pregledu, lećenje kondiloma je za obolele ponekad frustrirajuce. Potrebno je dosta umeŠnosti i strpljenja kako od strane lekara cak i od pacijenta. U rutinskoj praksi najuspeŠniji načini lečenja su podofilotoksin 0.5%, tečni azot, podofilin, imikvimod, 5 - fluorouracil, radiotalasi, laserom. Lokalno nanošenje lekova može izazvari jaku iritaciju kože i sluzokože, pa ih ne treba primenjivati bez nadzora dermatovenerologa. O izboru metode lečenja odlućuje dermatovenerolog, a izbor metode zavisi od uzrasta, rasprostranjenosti kondiloma, njihovog izgleda itd.

Primena kondoma je jedina, ali ne sasvim pouzdana pomoć. Stupanje u polni odnos s nepoznatom osobom i čestu promenu partnera treba izbegavati. Reč je o veoma rasprostranjenoj infekciji, koja u početku ne stvara značajne probleme, pa je mnogi kasno primete ili je i ne leče.

DOBRO JE DA ZNATE I..

Nakon odstranjenja vidljivih kondiloma, nužan je lekarski nadzor tokom naredna tri meseca, kada se mogu ispoljiti dotle nevidljivi kondilomi. Polne partnere takođe treba pratiti u istom intervalu. Ako se polni partner ne pregleda i po potrebi ne leči, "ping-pong" prenošenje je neizbežno. Moguće su i infekcije novorođenčeta, pri prolasku kroz inficirani porođajni kanal.

Izbor metode lečenja zavisi od rasprostranjenosti, broja kondiloma, izgleda i lokalizacije, da bi se izbegle ili smanjile komplikacije terapije. Oboleli od kondiloma ponekad imaju udruženu i ilrugu infekciju iz grupe polno prenosivih bolesti. Sve žene koje imaju kondilome, a posebno trudnice, treba da redovno kontrolišu Papa test.

Prof. dr Đordije Karadagiić, deimatovenerolog

p.s.
http://www.net.hr/zdravlje/page/2006/10/25/0586006.html

[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 07.12.2006. u 11:06 GMT+1]