|
[ Aleksandar Marković @ 01.04.2005. 12:46 ] @
| Tu teritoriju su SAD kupile od tadašnje carske Rusije za samo 7,2 miliona dolara
ENKORIDž – Kupovina prošlog milenijuma dogodila se 30. marta 1867. kada je od carske Rusije za samo 7,2 miliona dolara kupljena Aljaska koja je postala 49. država Sjedinjenih Američkih Država.
Toga dana je tadašnji američki državni sekretar Vilijam Svord potpisao, u ime SAD, ugovor sa Rusijom o kupovini Aljaske, a ispostavilo se da je to bila jedna od najboljih kupovina u istoriji trgovine nekretninama.
Sekretar Svord je lično mnogo zaslužan za pomenutu kupovinu. Zdušno je propagirao takvo ulaganje, dok je najveći deo američke javnosti samu ideju o tome zvao „Svordove ludorije”, „Svordova ledena kutija”, kao i „Vrt polarnih meda predsednika Endrjua Džonsona”.
Amerikancima toga vremena se Aljaska činila kao „ledara”, ili „velika santa”, sa koje se „jedva mogu uhvatiti bezvredne ribe” i niko nije shvatao zašto bi se za to izdvajala sredstva iz državne blagajne SAD.
Malo ko je verovao u ono što je znao sekretar Svord – da je Aljaska ogroman rezervoar prirodnih resursa.
Ali, nije dugo trebalo da se i „neverne Tome” uvere kako je Aljaska prava riznica neizmernog prirodnog bogatstva: minerala, zlata, srebra, platine, olova, bakra, urana, azbesta, uglja, prirodnog gasa, nafte... Uz to, morske dubine okolo i brojna jezera i reke, od kojih je najveća Jukon, bile su i ostale bogate ribom, a priroda je i danas bogata životinjskim i biljnim vrstama. Aljaska je raj za naučnike, istraživače, avanturiste, lovce...
Istraživanja prirodnih bogatstava te jeftino kupljene teritorije traju i danas.
Aljaska je 1959. postala 49. savezna država SAD i od tog vremena se tamo razvila bogata drvna i prehrambena industrija, arktičko stočarstvo (severni jeleni i goveda), prerada krzna i ribe. Tu su i prostrana naftonosna i plinska polja, od kojih je zasad najveće otkriveno 1971. u zoni zaliva Pradon. Ima malo obradivih polja, oko 10.000 hektara, a gaje se ovas, ječam i krompir.
Aljaska se nalazi u severozapadnom delu Severne Amerike, između Kanade, kojom je odvojena od ostalih država SAD, Tihog okeana Beringovog mora i moreuza i Severnog ledenog okeana.
To je najveća površina u severnoj zoni – 1.518.776 kvadratnih kilometara sa oko pola miliona stanovnika. Starosedeoci su Eskimi, Aleuti, crnici, a najviše ima belih doseljenika koji su pohrlili u taj daleki deo sveta posle 1896. kada je tamo otkriveno zlato.
Aljasku je otkrio ruski istraživač Vitus Bering 1741. godine. Prvo naselje su podigli Rusi 1873. na ostrvu Kodijaku, a posle prodaje Amerikancima 1867. tek je 1912. proglašena američkom teritorijom.
Ubrzo je Aljaska počela da se razvija do te mere da je već 1922. osnovan prvi univerzitet u malom mestu Koledž, blizu Ferbanksa. Danas tamo ima tri međunarodna aerodroma i čak 731 mali vojni i civilni aerodrom, kao i više vojnopomorskih baza. „Svordova ludorija” je od 1942. povezana sa celim američkim kontinentom Aljaskim autoputem koji je deo Interameričkog autoputa, dugog 27.000 kilometara.
Takođe ima Transaljaski naftovod Arktik – Pacifik, dug 1.300 kilometara, koji je u upotrebi od 1977. godine.
Glavni grad je Enkoridž, a manji gradovi su Ferbanks, Kečikan, Sitke i Valdes.
(Tanjug)
|
[ Slobodan Miskovic @ 01.04.2005. 12:54 ] @
Citat: Tu teritoriju su SAD kupile od tadašnje carske Rusije za samo 7,2 miliona dolara
Izmedju sadasnjih i tadasnjih 7,2 miliona se ne moze staviti znak jednakosti...To su tada bile ogromne pare...
[ van t hoff @ 01.04.2005. 18:43 ] @
Eeeee, da su Rusi znali da prodaju nikad lijepsi dio teritorije za razmjestanje lansera nuklearnog naoruzanja, e da su imali Aljasku ne znam kako bi se zavrsila ona '62.
[ MilošV @ 02.04.2005. 08:06 ] @
Ipak mislim da je kupovina Menhetna za $24 (u djindjuvama i sjekiricama) posao proslog milenijuma :)
Evo jos malo detalja o "dobrim" poslovima:
http://www.profsurv.com/ps_scripts/article.idc?id=76
[ Aleksandar Marković @ 27.04.2006. 16:01 ] @
Mnogi u Rusiji do danas su ostali ubeđeni da Aljaska nije prodata, već je samo data pod zakup Sjedinjenim Američkim Državama na 100 godina i da Amerikanci, kada je istekao rok arende, rusku zemlju jednostavno nisu hteli da vrate. Drugi, pak, i dalje smatraju da je carska vlast Aljasku prodala pod pritiskom SAD. Treći opet, veruju, da su Aljasku prodali potkupljivi činovnici. U sovjetska vremena pričalo se čak i o "lopovskom dilu".
Svi mitovi, međutim, padaja u vodu čim se pročita zvanični ugovor koji je potpisan marta 1867. godine u kome se govori o prodaji ruskih "Severnoamerickih kolonija Sjedinjenim Državama za 7,200.000 zlatnih dolara". Istoričari su prilično dobro proučili i sve nijanse tog ugovora. On nije bio nikakva tajna. Inicijator operacije nisu bili Amerikanci već ruska carska vlast koja je za to imala svoje rezone. Kao i svaki rezoni, oni se mogu osporavati ali nisu toliko glupi kako ih neki predstavljaju.
Trgovina je obavljena 1867. godine ali je ideja o prodaji Aljaske nastala dugo pre toga, i to ne u vladi, već u glavi general-Gubernatora Istočnog Sibira Nikolaja Muravjova-Amurskog, istaknutog državnog činovnika koji je značajno doprineo razvoju ruskog Dalekog istoka.
U svom izveštaju 1853. godine upućenom caru Nikolaju Prvom, gubernator je istovremeno dokazivao potrebu za jačanjem ruskih pozicija na Dalekom istoku i neizbežnost povlačenja Rusije sa tla Amerike. Predviđajući snažnu ekspanziju Amerikanaca na severu kontinenta, Muravjov-Amurski je pisao: "Mi moramo imati u vidu da ćemo pre ili kasnije morati ustupiti naše severnoameričke posede". Taj ustupak, smatrao je gubernator, omogućiće Rusiji da svoje napore koncentriše na jačanju pozicija u istočnoj Aziji, gde su u to vreme aktivno delovali Englezi. "Suštinsku pomoć u konfrontaciji sa Londonom, obezbediće nam tesni i dobri odnosi sa SAD" - tvrdio je Muravjov - Amurski.
Naredni korak u trgovini načinjen je u toku Krimskog rata kada je, plašeci se napada Engleza, Rusko-Američka kompanija (RAK) zaključila fiktivni sporazum o prodaji na tri godine svoje celokupne imovine, ukljucujuci i zemljisne posede, sa - Američko-Ruskom trgovinskom kompanijom sa sedištem u San Francisu. Fiktivni ugovor, baziran na punom poverenju prema Amerikancima, uskoro je raskinut ali sama zamisao o prodaji Aljaske dobila je nove impulse.
Tim pre što su finansije Rusije nakon izgubljenog rata bile u rasulu. Prvo pitanje o prodaji Aljaske u to vreme pokrenuo je Veliki Knjaz Konstantin Nikolajevič, koji je bio prinuđen da odmah obnovi rusku flotu u uslovima žestoke finansijske krize. Pozivajuci se na činjenicu da RAK nikako ne može stati na noge već će stalno traziti finansijsku pomoć od centra, Veliki Knjaz je bratu-caru pisao: "Ta prodaja bila bi sasvim blagovremena jer ne treba sebe obmanjivati i predviđati da će SAD, težeći stalno da zaokruži svoje posede, kad-tad uzeti naše kolonije a mi nećemo biti u stanju da ih sačuvamo ili povratimo. Uostalom, od tih kolonije i inače imamo malo koriusti".
Knjaz je predložio bratu da "slična mišljenja zatraži i od bivših vlasnika kolonija". Dobivši poruku, car je zaključio da " o ideji valja dobro razmisliti". Tajni pregovori ruskih izaslanika sa predstavnicima tadašnjeg američkog predsednika Bjukenena u Vašingtonu pokazali su zainteresovanost Amerikanaca za Aljaskom pa je čak utvrđeno da bi je oni kupili i ranije da nije bilo rata Severa i Juga od 1861. do 1865. godine.
Nova diskusija o tome započela je već 1866. godine. Braneći celishodnost prodaje Aljaske, Rejtern, tadašnji ministar finansija Rusije, je pisao da "kolonija ne donosi nikakve koristi i da se može održavati samo uz obilatu finansijsku podršku vlasti u Moskvi". Tako je pitanje ušlo u zavrsnu fazu: da li je Rusiji potrebna kompanija koja već odavno nije isplativa ni komercijalno ni politički? O bogatim nalazištima nafte na Aljasci i eksploatacije zlata i drugog rudnog bogatstva u to vreme nije bilo ni reči, rukovodstvo RAK nije pokazivala zainteresovanost za intenzivnije istraživanje iako je "zlatna groznica" u Severnoj Americi prisutna od 1848. godine.
"Zlatna groznica" koja je tresla Amerikance nije delovala na ruske preduzetnike pa su Amerikanci nesmetano vršljali Aljaskom i ulazili u poslove ne osvrćući se na formalno vlasništvo Rusije, granice i zakone. Sukobi su bili neizbezni. Jedan od ruskih trgovaca u to vreme je zabeležio: "Za armijom kopača zlata naoružanih lopatama odmah stiže armija vojnika sa oružjem u rukama i topovima". U to vreme, Rusija na Dalekom istoku nije imala ni armiju, ni flotu pa nije mogla da svojoj koloniji i kolonistima pruži zaštitu.
Definitivno je sudbina ruske Aljaske rešena 16. decembra 1866. godine posle dogovora u Moskvi imperatora Aleksandra Drugog, Velikog Kneza Konstantina i ministara finansija i spoljnih poslova, carskog ambasadora u Vašingtonu i najviših komandanata armije i mornarice. Odluka je glasila: prodati Aljasku...
RIA "Novosti" + (Fonet)
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 27.04.2006. u 17:01 GMT+1]
[ Aleksandar Marković @ 27.04.2006. 23:13 ] @
Citat: #691699/ Slobodan Miskovic: Izmedju sadasnjih i tadasnjih 7,2 miliona se ne moze staviti znak jednakosti...To su tada bile ogromne pare...
na zalost nema 1867 ali moze da posluzi
[img][att_url][/img]
http://data.bls.gov/cgi-bin/cpicalc.pl
[Ovu poruku je menjao Aleksandar Marković dana 28.04.2006. u 00:14 GMT+1]
[ VRider @ 27.04.2006. 23:35 ] @
Bio je negde link ka tekstu gde su opisane najgore kupovine ikada. 
I upravo je dat primer Menhetna, Aljaske i slicno. Na foru, da su te pare tada stavljene u banku, sa nekom osrednjom kamatom, danas bi za njih mogao ponovo da otkupis to sto si prodao i opet bi ti ostalo tona para. 
[ Vera Vukanic @ 28.04.2006. 18:56 ] @
Smesno!
Dobar posao?
Pa jeste, najbolji za Amerikance!
Jer bi u suprotnom imali stalno Ruse za vratom, sto je u vreme komunizma moglo da im stvori strasne probleme.
Ali na drugoj strani mozda to i ne bi bilo tako lose za male narode?
[ Bartman @ 28.04.2006. 21:05 ] @
Ja sam nas Netu procitao da je Aljaska prodata kao pokrice duga. Naime Linkoln je dugovao veliku lovu Rusima za angazovanje njihove flote u Gradjanskom ratu u SAD. Posto je Linkoln bio veliki protivnik cionistickog bankarskog lobija na celu sa Rotsildima, koji su imali uticaj u celoj Evropi, i poznato je da su pomagali Jug, i na kraju su mu dosli glave. Zbog toga se Linkoln za pomoc obratio Ruskom caru Aleksandru I koji mu je dao svoju flotu, ali je posle rata trazio da se plati njeno angazovanje, a posto Centralna banka SAD na celu sa cionistickim lobijem nije htela da mu da pare da isplati dug, on se dogovorio sa Rusima da kao pokrice za isplatu duga kupi Aljasku koja je onda smatrana za pustu i nerentabilnu teritoriju, sto ce se ispostaviti da je velika greska. Dakle Ameri su na srecu dobili Aljasku.
Pozdrav
[ Aleksandar Marković @ 28.04.2006. 22:44 ] @
@bartman: u tekstu iznad lepo pise kako je tekao proces prodaje i zasto...i napisan je od strane Rusa
[ IT_DooX @ 29.04.2006. 10:04 ] @
Nisam znao da je prodata za toliko para,uvek se vrtela priča kako je Aljaska prodata za tepsiju ribe,gledajući što je neko već rekao šta je 7.2 miliona bilo onda i sada,nije baš za tepsiju ribe.A što se tiče dahtanja Rusa Amerikancima za vrat,to se već dešava jer inače Rusija i Amerika se graniče i najkraća razdaljina između te dve zemlje je 5km verovali ili ne.To je jedan podatak na koji sam naišao u jednoj enciklopediji i zaprepastio sam se kad sam video.
[ Ivan Dimkovic @ 02.05.2006. 15:50 ] @
Citat:
Jer bi u suprotnom imali stalno Ruse za vratom, sto je u vreme komunizma moglo da im stvori strasne probleme.
Vrlo verovatno samo tesko da je neko o tome mislio u vremenu prodaje Aljaske - Rusija je bila vrlo nazadna zemlja pre dolaska komunista na vlast, i njihov vojni potencijal ka sirenju na USA stranu je bio irelevantan.
Citat:
Ali na drugoj strani mozda to i ne bi bilo tako lose za male narode?
Da, pitajmo male narode Ceske, Madjarske, Slovacke, Litvanije, Estonije, Letonije, Gruzije, Rumunije i sl... sta misle o tome ;-) Lepo je filozofirati "sa one strane gvozdene zavese" :)
[ Vera Vukanic @ 05.06.2006. 12:54 ] @
Citat: Ivan Dimkovic: Da, pitajmo male narode Ceske, Madjarske, Slovacke, Litvanije, Estonije, Letonije, Gruzije, Rumunije i sl... sta misle o tome ;-) Lepo je filozofirati "sa one strane gvozdene zavese" :)
Aha, a sta mislis, da se moze filozofirati iz najdubljeg bunara u EU i uopste videti bilo kakva zavesa vani?
Mislila sam da ne bi bilo lose kada bi na planeti bilo vise centara moci, iz razloga sto bi onda bilo manje ratova i vise mira za male narode....
Copyright (C) 2001-2025 by www.elitesecurity.org. All rights reserved.
|