[ Aleksandar Marković @ 29.04.2005. 16:39 ] @
Svako treće dete u Srbiji koje nije oduvalo šest svećica na torti pati od anemije, a najveći broj mališana koji ima deficit gvožđa živi u najplodnijem delu zemlje – u Vojvodini. Idilično-bezbrižnu predstavu o mališanima kao najzdravijem delu naše populacije dodatno „kvari” podatak da je oko 15 odsto mališana predškolskog uzrasta gojazno, a zabrinjava i podatak da sve više dece poboljeva od dijareje, koju direktno uzrokuje nehigijenska priprema hrane, odnosno zagađena voda za piće. Osim toga, povrede su sve češći uzrok javljanja lekaru – deca se sve češće i sve opasnije povređuju u kući, obdaništu, u parku i u saobraćajnim nesrećama.

Ovo su neki od brojčano najzabrinjavajućih podataka koje je povodom Svetskog dana zdravlja, koji je ove godine posvećen brizi o zdravlju majke i deteta, iznela primarijus dr Đurđa Kisin iz Instituta za zaštitu zdravlja Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”. Ona, međutim, podseća da lekari o zdravlju nacije sude na osnovu egzaktne medicinske statistike, a procenti koji svedoče o smrtnosti odojčadi, mortalitetu majki i stopama razbolevanja upravo su oni podaci na osnovu kojih se dijagnostikuje zdravlje jednog naroda.

U tanjiru sve boje prirode

A ako bismo na osnovu tih podataka aplicirali za članstvo u Evropskoj uniji, onda bismo vrlo brzo postali njen punopravni član. Naime, broj umrle dece na hiljadu živorođenih iznosi 10,12, što je, prema rečima dr Kisin – svetski trend, a smrtnost majki na 100.000 novorođene dece iznosi 1,28. Srbija je „u trendu” i kad su u pitanju demografski trendovi, s obzirom na to da na jednu mamu ovde dolazi 1,56 dece što je, nažalost, nedovoljno za prostu reprodukciju nacije – demografska statistika govori da je za ostvarenje ovog cilja neophodno roditi jedno dete za mamu, drugo za tatu, a treće za – državu.

S druge strane, pogled u zdravstvene kartone naših mališana otkriva da su na njima najčešće ubeležene bolesti koje se mogu uspešno sprečiti, ali i – lečiti. Bolesti disajnog sistema (upale grla i pluća, bronhitisi...) procentualno prave najveću gužvu u čekaonicama kod pedijatra, jer na njih „otpada” 66 odsto svih oboljenja koja se registruju u vanbolničkoj zaštiti. Slede boginje, dijareje i ostala oboljenja koja su uzrokovana zaraznim i parazitarnim bolestima, treće na listi su bolesti uva, potom slede oboljenja kože i potkožnog tkiva – alergije, ekcemi... i, konačno, bolesti sistema za varenje.

A podatak da trećina mališana predškolskog uzrasta pati od anemije predstavlja direktan dokaz da treba napraviti veliko spremanje dečjih jelovnika i iz njih izbaciti sve grickalice, kašice, pice, čipseve i kokice koji imaju minimalnu hranljivu vrednost, ali daju subjektivni osećaj sitosti i, naročito, sokove koji daju „lažno pozitivne kalorije” (čitaj – goje) i „zbunjuju” centar za glad.

Veliki broj mama ne obazire se na savete lekara da majčino mleko treba da bude jedina hrana do šestog meseca života deteta, a da prelaskom na porodičnu trpezu u detetovom tanjiru treba da budu sve boje prirode, a ne namirnice bogate zasićenim masnim kiselinama i holesterolom i hleb od belog brašna. Jer, osim što „obezbeđuje” aristokratsko bledilo, anemija čini mališane podložnijim obolevanju od respiratornih, virusnih i bakterijskih infekcija i uzrokuje zaostajanje u rastu i razvoju.

Epidemija rizičnog ponašanja

– Polazak deteta u školu ne utiče mnogo na izmenu sadržaja zdravstvenih kartona – bolesti disajnog sistema uzrokuju najveći broj opravdanih izostanaka iz škole, zarazne i parazitarne infekcije takođe su veoma česte u đačkoj populaciji, a školska deca relativno često obolevaju i od kožnih i bolesti sistema za varenje. Međutim, ono što nas veoma zabrinjava je „epidemija” rizičnog ponašanja u školskoj populaciji – zvanični podaci govore da je 70 odsto školaraca probalo cigaretu i(li) nastavilo da puši, alkohol konzumira trećina njih, dok je dva odsto đaka priznalo da ima kontakt sa drogama. Tinejdžeri sve ranije stupaju u nezaštićene seksualne odnose, što direktno utiče na porast polno prenosivih bolesti u ovoj populaciji i broj maloletničkih trudnoća – ističe dr Đurđa Kisin.

A šta nam govore podaci o zdravlju mama u našoj zemlji?

Anemija se pojavljuje kao velika neinfektivna balast i u lepšoj polovini populaciji – 27 odsto žena pati od anemije, a deficit gvožđa pravi veliki problem u trudnoći i dojenju. Uvid u zdravstvene kartone naših žena govori da na bolesti urinarno-genitalnog sistema (cistititise, upale jajnika...) „otpada” 53 odsto poseta lekaru.

Statistika dalje govori da oko pet odsto žena ima zdravstvene komplikacije tokom trudnoće, porođaja i babinja, isti procenat žena ima prevremeni porođaj, a zarazne i parazitarne bolesti uro-genitalnog sistema (gljivice, hlamidije, kondilomi...) uzrokuju četiri odsto svih poseta lekarima u vanbolničkoj zaštiti. Stopa abortusa je i prema dostupnim podacima (ne treba zaboraviti da privatne bolnice ne prijavljuju prekid trudnoće, a punu cifru ne prijavljuju ni neke državne ustanove, jer se abortus naplaćuje) vrlo visoka – na 1.000 porođaja dolaze 23 pobačaja.

Sumirajući podatke koji brojkama slikaju zdravlje majki i dece u našoj zemlji, stručnjaci UNICEF-a ističu da većina ovih brojki odgovara profilu zemlje u tranziciji – stopa smrtnosti novorođenčadi opada, imunizacija dece je na visokom nivou (preko 90 odsto), eliminisani su poremećaji nastali nedostatkom joda i samo dva odsto dece je neuhranjeno. Međutim, iako je opšta slika ohrabrujuća, i dalje postoji velika razlika između opšte populacije i marginalizovanih grupa – preko 600.000 dece živi u siromaštvu, a hiljade detinjstava je uništeno zbog nemogućnosti da se školuju, zbog diskriminacije, lošeg zdravlja ili usled smrti izazvane bolestima koje se mogu sprečiti.

Katarina Đorđević