[ Davor Vlajkovic @ 03.10.2005. 18:44 ] @
Mnogo posla, mala plata, ne nalazite više zadovoljstvo u radu


Milan je rukovodilac u vrlo uspešnom preduzeću. Poslednjih nekoliko dana oseća se veoma loše i nezadovoljan je. Čini mu se da previše radi a od toga nema ništa. Odjednom oseća da budućnost nije onako svetla kako mu se činila kada je pre deset godina diplomirao. Počeo je čak da sumlja u svoje sposobnosti jer ima utisak da svima drugima ide bolje nego njemu. Gomilaju mu se poslovi na radnom stolu, stalno je u nekom zaostatku. napet je, a počeo je da ulazi i u konflikte sa kolegama na poslu, što mu se nikad ranije nije dešavalo. Najviše mrzi jutro i zvuk sata koji ga podseća da je ponovo vreme da krene na posao. On bi radije na višemesečni godišnji odmor ili bar na pusto ostrvo, nego u firmu. Milan kaže da mu je svega dosta, a u stvari reč je o tome da je on - pregoreo.

Burnaut (eng. burnout), ili izgorevanje na poslu, posledica je intenzivnog i dugotrajnog stresa usled kojeg je izgubio motivaciju i interes za svoje zanimanje. Ovo prati i potpuna emocionalna iscrpljenost, neosetljivost prema drugima i preterana samokritičnost.

Opasnost ove pojave leži u tome što, kada se desi, obično ništa ne može da se učini da se stanje promeni. Tačnije, potrebno je višemesečno bavljenje sobom i uz pomoć stručnjaka kako se problem ne bi rešavao najčešćim načinom - bekstvom u alkoholizam ili tabletomaniju.

Ukoliko ste i vi, baš kao i junak s početka ove priče, prepoznali neki od navedenih simptoma, ili možda osećate kako nemate kontrolu nad poslom, kako gubite interesovanje za njega, ili vas čini nesrećnim, ako osećate da niste u stanju da niste u stanju da ostvarite svoje ciljeve, a istovremeno omalovažavate svoje uspehe na poslu, na dobrom ste putu da se nađete u njegovom društvu. Ne verujemo da to želite. Ali i nastavite da čitate ovaj tekst. Sledi još malo priče o burnautu.

Istraživanja pokazuju da su ovoj pojavi izloženije osobe koje imaju nerealna očekivanja i ciljeve koje je teško ostvariti. Takođe će lakše da sagore muškarci koje stalno pritiskaju rokovi, kao i osobe koje dobijaju malo pozitivnih povratnih informacija o svom učinku na poslu, do kojih ne stižu pohvale, već samo kritike pretpostavljenih. Posebno su ugroženi oni koji usmeravaju ili podučavaju druge, jer s vremenom stiču utisak da previše daju i premalo dobijaju zauzvrat.

Posledice burnauta nisu bezazlene. Ako izgubite volju za poslom, teško da ćete na radnom mestu biti produktivni. S druge strane, muči vas to što ne možete da ostvarite svoje ciljeve, a najčešće se, prema svim istraživanjima, ovakve situacije rešavaju bekstvom u zaborav - uz alkohol. A to već postaje zaista opasno.

Rešenje je, kao i obično, krajnje jednostavno. Ne zatrpavajte sebe poslom, postavite realne ciljeve, pitajte svog šefa s vremena na vreme da li je zadovoljan vašim učinkom, razgovarajte o svemu što vas muči. Možda svi vaši problemi i neće nestati kao rukom odneti, ali je provereno da ćete na taj način sačuvati sebe od sagorevanja na radnom mestu.

D. Pavićević


Tekst je preuzet iz dnevnog lista "Politika".
[ Davor Vlajkovic @ 03.10.2005. 18:56 ] @
Korisni linkovi na ovu temu:

Wikipedia o BURNOUT-u

Šta je BURNOUT i šta možete da uradite povodom toga

Kako da pobedite BURNOUT

BURNOUT: prevencija i oporavak

Mini kviz - saznajte koliko ste ugroženi

Linkovi sa Gugla

[Ovu poruku je menjao Davor Vlajkovic dana 03.10.2005. u 19:57 GMT+1]
[ MC_ @ 21.10.2005. 09:21 ] @
Poznajem nekoliko osoba sa burnout-om a i sam sam bio blizu toga.
Najcesce nastaje akda se ukrste licni perfekcionizam, ambicije (svoje ili poslodavca ili roditelja), surova eksploatacija, sadizam sefova...

Kod nas je to jos nova stvar, ali na Zapadu je poprimila razmere epidemije.

Najefikasnije se leci takop sto 1-2 godine ne radite ama bas nista. To je i jedini lek. Poznajem osobu koja se ovako izlecila prosavsi prvobitno kroz pakao.
[ AdamBG @ 25.10.2005. 23:14 ] @
Treba mi pomoc za diplomski u vezi ove teme.
Konkretno mi trebaju studije slicajeva.
Ako neko moze da mi opise svoje iskustvo sa ovom "bolescu" bicu mu zahvalan.

Unapred zahvalan
Adam
[ Davor Vlajkovic @ 25.10.2005. 23:59 ] @
Dobro nam došao, Adame.


Ovo je svakako veoma interesantna tema, pogotovo ako se u obzir uzme i činjenica da se na ovim prostorima tek očekuje epidemija burnauta usled zahuktavanja voza zvanog Srpska Privreda, koji usled pokušaja da se pokrene i pored prilično zarđale karoserije mora da ostavi pozitivne ali i negativne posledice na svoju neposrednu okolinu. Burnaut je svakako očekivana negativna posledica i treba je što bolje upoznati kako bismo znali kako da reagujemo u situacijama koje prethode njenom nastanku.

Ne znam koliko je optimistično očekivati ispovedanje o ovome javno, preko foruma, obzirom na nepoznavanje burnauta od strane šire javnosti. Naravno, realne šanse za tako nešto postoje i nadam se da će se neko uskoro javiti i izneti svoju priču, u cilju bolje prevencije ili lečenja ove bolesti u narednom periodu...

Možda ne bi bilo loše ako bi za početak mogao da nam izložiš svoje viđenje ove pojave, ili ako bi recimo predstavio koncept svog budućeg diplomskog rada, kako bi se potencijalni diskutanti malo oslobodili i raspisali.


Stay tuned :)
[ AdamBG @ 26.10.2005. 01:01 ] @
Preuzeto sa hrvatskog sajta.
Ima zanimljivih teorija o ovome sindromu.
Diplomski sam tek poceo raditi tako da jos se necu "hvaliti" istim.
Dobio sam zadatak da ga preko primera razradim sto je malo teze i dugotrajnije.





Što je 'burnout' sindrom i jeste li mu skloni?


Konstantno ste depresivni, iritirani, umorni? Izgubili ste entuzijazam i ljubav prema poslu koji radite? Lako je moguće da ono što vas muči nije više samo običan stres, nego stanje koje su stručnjaci nazvali sindrom burnout...




Izmiču li stvari kontroli?




U posljednje vrijeme o tom se psihičkom poremećaju govori jako puno, a podjednako ga spominju najnoviji priručnici o samopomoći i korporativni krugovi, zabrinuti za zdravlje i produktivnost svojih timova. Burnout ili 'sindrom izgaranja' označava rastuće nezadovoljstvo vlastitim radnim mjestom i okruženjem, poslovnom ili obiteljskom ulogom ili ozračjem u neposrednoj okolini. Uzrokuje ga dugotrajna izloženost jakim stresovima, najčešće u situaciji velikih očekivanja koja nam nameće posao, drugi ljudi ili mi sami; kada nam nešto iz dana u dan cijedi vrijeme i energiju, kada osjećamo da posao ili drugi ovise o nama, kada sve to dovodi do osjećaja da gubimo kontrolu nad vlastitim životom...

Prema nedavnom istraživanju provedenom u Sjedinjenim Državama, čak 90 posto zaposlenih ljudi pati od ovog sindroma u različitim oblicima i stadijima. Istovremeno, podaci iz Velike Britanije pokazuju drastičan porast uzimanja bolovanja i 'bolesnih dana' koje uzrokuje depresija, stres povezan s poslom i burnout.



Nitko ne bi trebao birati između posla i života – ne živimo da bismo radili, nego baš obrnuto



Burnout nije samo stanje pretjeranog stresa, nego i kompleksna ljudska reakcija na dugotrajnu izloženost stresu.

Znaci su slični kao kod stresa, ali burnout uključuje i emocionalnu iscrpljenost i rastući negativan stav prema radu, pa čak i životu.

Zanimljivo, najskloniji su mu upravo ljudi velikog potencijala, koji se često nađu u procjepu između ambicija i nesigurnosti na poslu.

Također, u najrizičnijoj skupini su profesije povezane s pomaganjem drugima – zdravstveni i socijalni radnici, učitelji, svećenici... Još prije nekoliko desetljeća provođena su istraživanja među njima i tada se prvi put uspostavio termin burnout kao psihički poremećaj koji pogađa profesionalce koji se moraju nositi ne samo sa svojim, nego i tuđim stresom i emocionalnim potrebama.

Međutim, sada znamo da je problem mnogo širi. Teoretičari upozoravaju na velike promjene koje su se proteklih godina dogodile u samoj organizaciji bilo kojeg posla – potpuna kompjutorizacija, 'mobitelizacija' i 'internetizacija' značajno je ubrzala komunikaciju, što znači da se ubrzao i posao: sada je više zadataka moguće obaviti u kraćem vremenskom periodu i na jednostavniji način. Ali tehnološki napredak nije prošao bez žrtve – povećavanjem poslovnih mogućnosti povećavaju se i očekivanja, pa stalna utrka za većom produktivnosti i profitom postaje sve napetija.


Burnoutu su najskloniji ambiciozni ljudi s velikim potencijalom, koji si sami postavljaju nerealne ciljeve

Kada smo okruženi svim tim ekranima, mailovima i aplikacijama, rokovima i odgovornostima, postaje sve teže opustiti se i sve lakše smetnuti s uma da ljudi nisu strojevi, nego emotivna i ponekad iracionalna bića s mnoštvom osobnih i socijalnih potreba. Rijetki od nas mogu trajno funkcionirati u tom žrvnju – razlika je samo u vremenu koje je pojedincu potrebno da 'pukne' i obimu tog 'puknuća'.

Svi se slažu da stres uzrokovan poslom dolazi iz interakcije radnika i uvjeta rada, ali gledišta su podijeljena oko toga jesu li važnije karakteristike pojedinca ili uvjeti rada. Prema jednima, neki se ljudi jednostavno teže od drugih nose s potencijalno stresnim situacijama na poslu. Međutim, dosta novijih istraživanja govori u prilog tome da bi se veća pažnja trebala posvetiti upravo uvjetima rada koji su stresni za većinu ljudi. Među njima su:

- organizacija zadataka – zatrpanost poslom, premalo vremena za odmor, predugo radno vrijeme i rad u smjenama, rutinski, mehanički zadaci koji iziskuju vrlo malo kreativnosti i daju malo mogućnosti za kontrolu vlastitog rada
- stil menadžmenta – nedostatak sudjelovanja u donošenju odluka, slaba komunikacija unutar tvrtke
- međuljudski odnosi – nedostatak bliskosti među radnicima, uzajamne pomoći i podrške
- nesigurnost radnog mjesta – stalan strah od otpuštanja, nemogućnost napredovanja u osobnom, stručnom ili karijernom smislu, česte promjene u organizaciji posla
- radna okolina – uredi u kojima se ljudi ne osjećaju ugodno, bilo zbog njihovog izgleda, veličine, pretrpanosti, buke, zagađenja ili ergonomskih problema


U modernom radnom okruženju postaje sve teže opustiti se

Kako je burnout psihički, ali i fizički poremećaj, važno je na vrijeme prepoznati njegovo nastajanje prije nego zaprijeti zdravlju i svakodnevnim društvenim ulogama koje se ne tiču posla. Nitko ne bi trebao birati između posla i života – naposljetku, ne živimo da bismo radili, nego baš obrnuto. Razmislite o tome koliko posao koji radite utječe na vaš cjelokupan život, ne dopustite da vam najbolje godine života prolaze u konstantnoj utrci za nečime...




[ broker @ 26.10.2005. 10:21 ] @
Jao gde me nadje....
[ denisvuckovic @ 27.10.2005. 21:36 ] @
.... mislim da sam djelimicno prepoznao sebe !
skoro sam prodao firmu koju sam gradio pet godina , odjednom ( ako se tako moze nazvati ) mi je pukao film .
Nekad sam znao raditi po cjelu noc do ujutro i nije mi bilo tesko , imao sam planove za buducnost , volio sam posao koji sam radio i stalno sam ulagao u njega .
Kad su stvari krenule naopako odnosno kad je moj telefon poceo da zvoni od sedam ujutro pa do dvanaest popodne po trideset poziva po raznim osnovama od kojih su tri bila efektivna , pa isto tako do devet deset navece bez vikenda i ikakvog reda , pa se nadjes u raskoraku , nisi u stanju da sve stignes i izorganizujes a svi su mahom stalni kupci primas previse posla i nema seme da sve stignes , pa radis ko konj i tjeras ljude na isto tako nesto samo da sve stima i da ti ljudi dodju opet da kupe od nas . Vise nije bilo vazno da kvalitetno obavis posao nego da ga skines sa vrata jer ces na dipleju telefona ubrzo vidjeti broj nervoznog kupca koji ce po milijon puta zvati da pita jel' gotovo .
i tako dalje i tako dalje , mogao bi jos sto stranica da ispisem .............
Pare vise nisu vazne , vazan je MIR .... , sigurn sam kad budem imao mir i kad ne budem razmisljao u afektu , ostalo ce doci samo po sebi uz normalno rad i odmor sa skromnijim prohtjevima .....

Pozdrav
[ Milos niks @ 27.10.2005. 22:00 ] @
Citao sam negde da je jedno od resenja "iskljuciti " sebe u trenutcima kada se ne bavis poslom . Dakle radis od 7 do 17 i kade pretanes sa time ne obracas paznju na to sta te sutra ocekuje i sta bi dalje trebalo da radis u vezi posla , ne razgovaras u vezi posla ili u vezi nabavljanja - gubljenja novca . E sada koliko je ovo primenljivo u praksi - ne znam - meni nije uspelo :(

pozdrav
[ Goran Aničić @ 27.10.2005. 23:44 ] @
Ova poajava se, nekada davno, u našem socijalizmu zvala "samopregor", i bila je izrazito poželjna kod socijalističkog samoupravnog proletarijata ;)
[ horse-radish @ 19.01.2006. 11:11 ] @
//Da,nekada se to zvalo samopregor, za vrijeme socijalizma. Ukratko, to vam je neka vrsta zelje za dokazivanjem, naravno tada bila , tako kazu mnogi analiticari i psiholozi.Kazu da je sada druga prica jer se javljaju potrebe za zaradom i covjek bez pretjeranog zalaganja ne moze da ostvari zaradu koja mu je potrebna, danas je to cista manufaktura samo u modernijem obliku i htjeli ili ne ko god htjeo da zadrzi danas svoj posao mora da radi i vise nego je to svim pravima radnika propisano-vremenom dolazi pregorjevanja naseg motora tj. javlja se samopregor. Neznam bas puno,to je ono sto sam cuo u prolazu
[ AdamBG @ 19.01.2006. 11:48 ] @
Evo Deo mog diplomskog.

Istra�ivanja sprovedena u Sjedinjenim Ameri�kim Dr�avama kao prvu karakteristiku "burnout"-a navode da su mu podlo�nije preterano odgovorne i ambiciozne osobe. Fenomen izgaranja, dalje, u najkra�em, defini�e se kao ose�anje neuspeha, zamora i iscrpljenosti (fizi�ke, emocionalne i mentalne) usled prevelikih zahteva u odnosu na energiju, snagu i sposobnost pojedinca u kontekstu posla.
Freudenbergeru (1974)


Maslach i Jaskson su jo� 1981. godine definisali osnovne komponente sindroma. To su:
- Emocionalna iscrpljenost (ose�anje emocionalne iscrpjenosti poslom),
- Depersonalizacija (bezli�ni odnosi sa klijentom),
- Gubitak radne spsobnosti (neuspeh/neefiksanost na poslu, ose�anje bezvrednosti, nekompetentnosti i samoomalova�avanja).
Danas, u nau�nim krugovima mo�emo razmatrati �etiri grupe simptoma sindroma:
1. Fizi�ke;
2. Kognitivne;
3. Emocionalne;
4. Bihevioralne.

5.1. Fizi�ki simptomi

Pod fizi�kim simptomima podrazumevamo, kao �to i sam naziv ka�e, one sindrome koji se manifestuju preko fizi�kih karakteristika, a oni su:
- hroni�ni zamor,
- nesanica,
- sr�ani problemi,
- bol u le�ima,
- gastrointestinalni bolovi,
- neodre�eni (hroni�ni) bolovi,
- malaksalost,
- �este glavobolje,
- fizi�ka iscrpljenost,
- visok krvni pritisak,
- naglo debljanje ili mr�avljenje.
5.2. Kognitivni simptomi

Kognitivni simptomi sindroma sagorevanje se odlikuju:
- smanjenjem perceptivnih aktivnosti,
- stereotipnim procenjivanjem,
- slabom koncentracijom,
- slabom pa�njom,
- problemima s pam�enjem.

5.3. Emocionalni simptomi

Emocionalne probleme karakteri�u faktori kao �to su:
- ose�anje gubitka,
- ose�anje bespomo�nosti,
- emocionalna zatvorenost,
- hipersenzitivnost,
- tuga,
- pesimizam,
- depresivnost,
- razo�aranje,
- emocionalna krutost,
- emocionalna iscrpljenost,
- ga�enje nad samim sobom,
- strah od odlaska na posao.

5.4. Bihevioralni simptomi

Bihevioralni simptomi obuhvataju probleme kao �to su:
- ljutnja,
- nervoza,
- stalna frustriranost,
- impulsivnost - eksplozivnost,
- pove�ano kori��enje alkohola i lekova,
- problemi u braku,
- smanjen entuziazam,
- problemi na poslu.


PREVENCIJA

Pojedinac mora imati sopstvenu strategiju protiv burnout-a. Najpe mora biti svestan opasnosti od sindroma i konstantno se edukovati kako bi najbolje sprecio pojavu istog. Ako je svestan opasnosti pojedinac ce se i osposobljavati za samopomoc. Samopomoc je jedna od kljucnih stvari u borbi protiv burnout-a, kod nas je i jedina mogu�a. Ako pojedinac nije spreman da pomogne sebi nece mu od pomoci biti ni deset lekara. Re�enje u ovoj borbi je krajnje jednostavno: trebamo se pridr�avati odre�enih saveta. Iako se prepli�u savete mo�emo podeliti u dve vrste: op�te i svakodnevne.
Op�ti saveti u borbi protiv ove bolesti su:
- Ne zatrpavati se poslom jer to direktno uti�e na ovaj sidrom i smatra se glavnim uzrokom;
- Uzimati vi�e kra�ih godi�njih odmora, ne razmi�ljati o poslu na istim;
- Napraviti mre�u podr�ke �to na poslu, �to u porodici, prijateljima;
- Posao podeliti na vi�e ljudi, ako je mogu�e anga�ovati saradnika;
- Na�i hobi (pecanje, modelarstvo...), baviti se aktivnostima koje nisu u vezi sa poslom (ples, tr�anje...);
- Razgovarati sa supervizorom o svim problemima u vezi posla, ako je potrebno zatra�iti pomo� i pitati ga s vremena na vreme da li je zadovoljan va�im u�inkom i samim tim omogu�iti sebi bolji uvid u situaciju;
- Promeniti posao, jer ako ste pod konstantnim pritiskom nekada je isplativije ostati bez istog nego sagoreti i dobiti na kraju otkaz.

Svakodnevni saveti su prakti�niji od op�tih. To su ''mali'' saveti koji nam mogu na du�e staze pomo�i u prvenciji sindroma sagorevanja, normalno ako ih se pridr�avamo svakodnevno. Jedan od va�nijih savete jeste da pred odlazak na posao pozitivno mislimo, a ako mislim da to sprovedemo u delo moramo se pridr�avati ostalih:
- Dobro se naspavati;
- Dobro jesti (zdravo);
- Piti vi�e vode;
- Opustiti se, tehnika udisanja - izdisanja;
- Napraviti pauzu za ru�ak;
- Povremeno se razmrdati, promeniti (fizi�ki) polo�aj;
- Podsticati smisao za humor, smejati se bar 10 minuta dnevno;
- Prekinuti sa poslom kada smo jako umorni (ako je mogu�e);
- Kazati ''ne'' na dodatne zahteve na poslu ako oni okupiraju na�e slobodno vreme;
- Posle napornog dana nagraditi se nekim sitnim poklonom (pi�e u kafi�u, odlazak u bioskop...).
Kada smo sagledali op�te i svakodnevne savete moramo naglasiti da ih pojedinac mora razumeti jer ako ih se bukvalno pridr�ava predstavlja�e mu dodatnu obavezu, a samim tim i dodatni motiv za burnout.

7.2. Organizacija

Organizacija (preduze�e) mo�e dosta doprineti u prevenciji sindroma sagorevanja. Problem je �to malo koje preduze�e kod nas vodi ra�una o sindromu. Na prste se mogu prebrojati ona preduze�a �ije je rukovodstvo makar �ulo o burnout-u, a jo� da porade po tom pitanju, to bi bio uspeh.
U razvijenijim ekonomijama spominju i sprovode se odre�ene akcije koje u velikoj meri mogu spasiti njihove zaposlene od sindroma sagorevanja. Ne�e ih sprovoditi iz ljubavi prema radnicima, nego iz ekonomskih interesa. Vi�e im se isplati da spre�e zaposlenog, koji im donosi profit , da sagori nego da na njegovo mesto dovedu novu osobu.
Akcije koje organizacija mora da sprovede u delo su slede�e:
- Jasno definisati organizacione ciljeve i planove. Svako od zaposlenih �e znati gde mu je mesto, �ta se od njega o�ekuje i �ta on mo�e da o�ekuje od posla.
- Fleksibilno planiranje rada stvara opu�tenu radnu atmosveru, a samim tim i manje pritisaka pri obavljanju poslova.
- Optimalni obim posla mora da bude utvr�en. Mora se spre�iti prenatrpanost zaposlenih i to mora da se re�i sveobuhvatno.
- Kontinuirana edukacija o sindromu koja je obavezuju�a za sve zaposlene. Time se upoznaju radnici o ovom problemu, njegovoj prevenciji i osposobljavaju za samopomo�.
- Podr�ka saradnika, odnosno stvaranje mre�e podr�ke �ime se posti�e dobra baza za spre�avanje burnout-a, a samim tim i manjeg ekonomskog gubitka.
- Dobri uslovi rada u velikoj meri uti�una sindrom sagorevanja i u negativnojkorelaciji su sa istim. Zaposleni �e biti zadovoljni radnim mestom i time �e umanjiti mogu�nost izgaranja.



Davor Vlajkovic: izbačen citat

[Ovu poruku je menjao Davor Vlajkovic dana 19.01.2006. u 13:47 GMT+1]
[ AdamBG @ 19.01.2006. 12:01 ] @
Joj Pa Nema Nasih Slova
[ Davor Vlajkovic @ 19.01.2006. 12:52 ] @
To je zato što ES koristi utf-8 encoding, za razliku od tvog mail klijenta. Ako ti baš smeta možeš da okačiš sređeni tekst (txt,doc,pdf...) kao attachment.

Sam rad vrlo precizno i razumljivo opisuje burnout kao pojavu. Odlično odrađeno.
[ Titania @ 24.02.2006. 16:30 ] @
Adame, zaista je dobra ideja da nam omogućite da imamo Vaš tekst u nekom lepšem formatu (pdf npr, ili doc). Mogu li zamoliti da ako imate isti, da ga pošaljete na mail [email protected] ?
Zahvaljujem unapred :)
Puno pozdrava, Vesna
[ reject @ 24.02.2006. 17:09 ] @
Citat:
- Naci hobi (pecanje, modelarstvo...),

Tesko da se moze naci hobi ako se radi toliko da "pregoris". Osim
toga, ja sam vec modelar, tako da me dodatni hobi modelara moze
samo dotuci. :)

Do sada sam imao bar 3 veelika burnouta, ali nikada nisam nesto mnogo
"puk'o" tj. to se sve da resiti u glavi :). Ne znam, meni se cini da je
glavna fora u izbegavanju ovakvih stvari jednostavno i jasno
sagledavanje situacije. Ukoliko ste radnik, morate biti svesni nekih
stvari/stavova koje vam poslodavci nece reci, a mogu vam koristiti
ne samo u izbegavanju "pucanja" vec i u napredovanju u kompaniji:

-Ako dobro radite, potrebni ste firmi gde ste.
-Ako se overtime ne placa, ne ostaje se ni sekund duze.
-Ono sto radite, radite zarad profita firme, ne za vas. Samim tim nema
mesta perfekcionizmu niti preteranom cimanju. Ako poslodavci nisu nezadovoljni
vasim radom, onda su zadovoljni i to je kraj price. Vas uspeh u firmi se ne
prikazuje uspesnoscu te firme, vec vasom platom.
-Saopstite sefovima realne rokove, ne ono sto bi oni hteli da cuju, vec rok koji
je malo duzi od onoga koji vam je potreban da zavrsite posao, tako da cete ih
svaki put prijatno iznenaditi/skinuti sa vrata.
-Ne ulazite sebe u posao ako niste angazovani/placeni za to.
-Ne mislite za druge ako niste angazovani/placeni za to.
-Ne ispravljajte tudji posao ako niste angazovani/placeni za to.
-Ako vidite da ulozeni rad ne utice na platu/bonus, ulozeni rad smanjite
na neophodni minimum.
-Uzmite od firme sve sto mozete (bonusi, kontakti, poslovi sa strane)
-Kontakti su "keva" - sto vise ljudi iz vase struke znate, to ste manje ovisni
o firmi u kojoj ste. S vremena na vreme bacite gazdi po koji kontakt koji mu
bas tada treba, cisto da pokazete da uvek imate druge opcije - ovako cete
izbeci exploataciju/los tretman. U svakoj firmi postoje dve vrste radnika:
Oni koji zavijaju srafove i oni drugi. Cak iako vam je posao da zavijate srafove,
ponasajte se kao oni drugi, da ne biste dosli u situaciju da osim zavrtanja
srafova perete i pod ili kuvate kavu za gazde/goste.
-"Brat za brata, a sirenje za pare" Kolege na poslu vam mogu vremenom
postati prijatelji, ali su na poslu i dalje kolege.
-"Prazna vreca ne stoji uspravno" Ako vam je malo para, trazite povisicu (sa malo
takticnog pristupa/odabira pravog trenutka). Ako ne moze, promenite posao.
-Ako ste dobri u svom poslu i ostanete bez trenutnog, naci cete drugi.
-Ako ste vec pukli, uzmite duzi odmor/bolovanje pa razmislite sa distance
sta cete dalje.

Fora je da gazda nikad ne zna koliko je vama potreban posao. Treba da
delujete kao da bi ste i sutra bez problema zapalili u bolju firmu. Ako
puknete i savijete kicmu, nema kraja exploataciji.

Ukoliko ste vlasnik/executive u nekoj firmi onda sigurno imate dovoljno
novcane satisfakcije da budete zadovoljni i pored svog cimanja. Ako
nije tako menjajte posao/firmu.

Ovo zvuci mnogo jednostavno, zato sto i jeste tako, samo sto mnogi to
ne vide. One fore "strah da se ide na posao" i tako to su po meni ciste gluposti.
Mislim, sta moze da se desi? Otkaz? Super, za par meseci ste u boljoj/slicnoj
firmi (naravno, pricamo o IT industriji, mada i za ostale zanate vazi slicno).

Secam se jedne komicne prilike u kojoj sam se nasao pre par godina. Rok je
bio skoro pa probijen i izdavac je vec cekao master igre na kojoj sam radio.
Onda je glavni dizajner zatrazio da napravim srednje komplikovanu jedinicu i
da je ubacim na mesta u nivoima koje je on predvideo i to sve za manje od
sat vremena, ako ne grsim (u svakom slucaju, njegov rok je bio suludo kratak).
Ja sam mu rekao (da prostite) "Za to vreme mogu da ti napravim neko g****,
ako ti to odgovara" i to je bilo to - sasvim normalan odgovor na nebulozni
zahtev. Naravno, sve je odradjeno profi, ali bez cimanja i bez overtimea.
Sta hocu da kazem? Dozvolite da vas cimaju bez razloga i ima da "pregorite".

[Ovu poruku je menjao reject dana 24.02.2006. u 18:26 GMT+1]
[ phatsa @ 24.02.2006. 21:25 ] @
>

amin!
[ Mijau84 @ 18.03.2006. 15:39 ] @
Ja bezim od Burnouta tj dajem otkaz kad vidim kud je stvar krenula. Mislim da se moze naci ok posao bez takvih stvari. Ja sam npr kao najizrazeniji problem imala uzasno depresivne misli na putu sa posla i na posao.Od toga su dolazile nocne more i slicno. Jedna apatija sa psihozom, eto to je bilo kod mene.
[ Mijau84 @ 18.03.2006. 15:42 ] @
Inace mislim da su za finansijsku situaciju naroda u ovoj drzavi kriva dva faktora:
1. Maloprodajne marze koje su ubistvene, nekad i do 100%
2. Osobe koje pristaju na neplacen prekovremeni (cime oduzimaju radno mesto jos jednoj osobi) i to sve za male pare.

Potpuno se slazem sa Reject.
[ Dragi Tata @ 18.03.2006. 17:13 ] @
Citat:
reject: -Ako se overtime ne placa, ne ostaje se ni sekund duze.


Zavii od radnog mesta i od "kulture" u firmi. Znam za slučajeve gde svi smatraju da je normalno da se radi 12 sati dnevno, uključujući i vikende. Ako želiš da zadržiš posao na takvom mestu, jednostavno nemaš izbora.

Citat:
reject: -Saopstite sefovima realne rokove, ne ono sto bi oni hteli da cuju, vec rok koji
je malo duzi od onoga koji vam je potreban da zavrsite posao, tako da cete ih
svaki put prijatno iznenaditi/skinuti sa vrata.


Ovo jednostavno ne funkcioniše. Kad šefovi određuju rokove, procena zaposlenih je samo jedan faktor koji utiče na odluku u većoj ili manjoj meri. Ako je njima postavljen rok od strane mušterija, oni će postaviti rok zaposlenom bez obzira na to kakva je njegova procena.

Citat:
reject: -Ne ulazite sebe u posao ako niste angazovani/placeni za to.
-Ne mislite za druge ako niste angazovani/placeni za to.
-Ne ispravljajte tudji posao ako niste angazovani/placeni za to.


Prilično kratkovid savet, koji na duži rok loše utiče na karijeru. Treba pažljivo izgraditi odnos sa kolegama, pomoći im (u razumnoj meri, naravno) i kad to nije u opisu radnog mesta. Kad se budući poslodavac bude raspitivao za vas, bivše kolege i šefovi će mu dati mišljenje o vama. Potrudite se da im ostanete u dobroj uspomeni.

Citat:
reject: -Ako vidite da ulozeni rad ne utice na platu/bonus, ulozeni rad smanjite
na neophodni minimum.


Bolje potražite drugi posao. Smanjivanje rada "na neophodni minimum" je najsigurniji način da propadnete kao stručnjak.

Citat:
reject: --Uzmite od firme sve sto mozete (bonusi, kontakti, poslovi sa strane)


Samo pazite da zbog sitnih trenutnih koristi ne izgubite posao i karijeru, a možda završite i u zatvoru.

Citat:
reject: Kontakti su "keva" - sto vise ljudi iz vase struke znate, to ste manje ovisni
o firmi u kojoj ste.


Tu se apsolutno slažem.

Citat:
reject: -Ako ste dobri u svom poslu i ostanete bez trenutnog, naci cete drugi.


Možda, a možda i ne. Možda niste u situaciji da budete bez prihoda ni mesec dana. U svakom slučaju, gledajte da nađete novi posao pre nego što napustite stari. Ne samo da je dobro za živce, već ste i u mnogo boljoj pregovaračkoj poziciji sa novim poslodavcem.
[ MC_ @ 11.04.2006. 22:17 ] @
>Bolje potražite drugi posao. Smanjivanje rada "na neophodni minimum" je najsigurniji način >da propadnete kao stručnjak.

izmedju toga da vam propadne zivot ilid a propadnete kao strucnjak vecina inteligentnih i neiskompleksiranih ce izabrati ovo drugo
[ ventura @ 11.04.2006. 22:27 ] @
Citat:
MC_: >Bolje potražite drugi posao. Smanjivanje rada "na neophodni minimum" je najsigurniji način >da propadnete kao stručnjak.

izmedju toga da vam propadne zivot ilid a propadnete kao strucnjak vecina inteligentnih i neiskompleksiranih ce izabrati ovo drugo



Propasti kao stručnjak => ostati bez posla => ostati bez para => a život ti ionako propadne kad nemaš para, žena te ostavi, prijatelji te napuste jer neće da se druže sa klošarom itd itd...

Inteligentni ljudi umeju da izbalansiraju te dve stvari, i da imaju obe...


A poruku koju je napisao Dragi Tata mogu da potpišem, kao da sam je i ja pisao... Apsolutno se slažem sa svim...
[ Ivan Dimkovic @ 11.04.2006. 22:31 ] @
Citat:
MC_
izmedju toga da vam propadne zivot ilid a propadnete kao strucnjak vecina inteligentnih i neiskompleksiranih ce izabrati ovo drugo


A zasto tako fatalisticki izbor? ;-) Kao sto Ventura rece - vecina ljudi umeju da izbalansiraju.

Tough luck, pal - mora da se radi kako god da okrenes - ako neces da radis white-collar, imas opciju da se preselis u neko polje, ali i tamo ces morati da ores po 14 sati dnevno da bi se prehranio... rad je stvorio coveka a ne obrnuto ;-)

Ako ti se to ne svidja, jbg... wrong planet :)
[ reject @ 12.04.2006. 11:20 ] @
Citat:
DT said:Zavii od radnog mesta i od "kulture" u firmi. Znam za slučajeve gde svi smatraju da je normalno da se radi 12 sati dnevno, uključujući i vikende. Ako želiš da zadržiš posao na takvom mestu, jednostavno nemaš izbora.

Imas izbora, ako ti u ugovoru pise jedno, a u stvarnosti je drugo i te kako imas izbora.
Mislim da niko normalan ne zeli da zadrzi posao u firmi gde se radi 12 sati i vikendom. Razumem
da neko mora da zadrzi posao u takvoj firmi, ali svi koji ne moraju treba da beze odatle makar
bili i bez posla par meseci.
Citat:
Ovo jednostavno ne funkcioniše. Kad šefovi određuju rokove, procena zaposlenih je samo jedan faktor koji utiče na odluku u većoj ili manjoj meri. Ako je njima postavljen rok od strane mušterija, oni će postaviti rok zaposlenom bez obzira na to kakva je njegova procena.

To je istina, ali znam gomilu ljudi koji sebi zagorcavaju zivot "da bi pomogli firmi" da se posao uradi jos brze, pa se
onda 'vataju za glavu kad im dodju psihoze i burnouti. :) Zato savetujem ljudima da u procenama uvek budu realni pa
dodaju jos malo.
Citat:
Prilično kratkovid savet, koji na duži rok loše utiče na karijeru. Treba pažljivo izgraditi odnos sa kolegama, pomoći im (u razumnoj meri, naravno) i kad to nije u opisu radnog mesta. Kad se budući poslodavac bude raspitivao za vas, bivše kolege i šefovi će mu dati mišljenje o vama. Potrudite se da im ostanete u dobroj uspomeni.

Nisam rekao da treba da ignorises sve oko sebe, samo da ne radis ono sto nije tvoj posao
niti da radis ono za sta nisi placen, odnosno da ne ides preko onoga sto si potpisao u ugovoru.
Odnos sa kolegama nema veze sa tim, ovo je cisto na relaciji ja/firma. Naravno da je normalno i
da se podrazumeva da ces da pomognes nekome, ali to ne podrazumeva da ces ici da istovaras
kamion sa kancelariskom opremom za firmu ako nisi angazovan kao fizikalac, a ljudi to rade, misleci
da tako treba.
Citat:
Bolje potražite drugi posao. Smanjivanje rada "na neophodni minimum" je najsigurniji način da propadnete kao stručnjak.

Najbolje je da uvek trazite bolji posao i uvek pratite ponude i uvek budete u kontaktu sa ljudima
koji vam mogu omoguciti tako nesto, bar dok vas, jebiga, ne stignu godine i dok mozete sebi da
dozvolite luxuz da hranite samo samog sebe. :)
Citat:
Samo pazite da zbog sitnih trenutnih koristi ne izgubite posao i karijeru, a možda završite i u zatvoru.

Istina, pamet uglavu. :)

[Ovu poruku je menjao reject dana 12.04.2006. u 12:21 GMT+1]
[ Dragi Tata @ 12.04.2006. 12:46 ] @
Citat:
reject: Mislim da niko normalan ne zeli da zadrzi posao u firmi gde se radi 12 sati i vikendom. Razumem
da neko mora da zadrzi posao u takvoj firmi, ali svi koji ne moraju treba da beze odatle makar
bili i bez posla par meseci.


Eh, pa sad zavisi šta smatramo pod "normalnim". Većina uspešnih naučnika, na primer, radi upravo tako a i sportisti, umetnici, vrhunski menadžeri... Postoje ljudi kojima je profesija najznačajnija stvar u životu i ne vidim da je to išta manje "normalno" nego da provode ceo dan u kafani.

Mada, da se razumemo: burnout jeste ozbiljan problem i zaista je važno naći ravnotežu između posla i privatnih obaveza. Samo sam hteo da upozorim da se ne ode u drugu krajnost. Mene stvarno fascinira kult nerada koji vlada "na našim prostorima", čak i među mladim ljudima. Uopšte mi nije jasno zašto ljudi misle da im je život kvalitetniji ako se ubijaju od dosade na poslu osam sati, pa odu kući da se najedu i onda dremaju uz TV celo veče ili eventualno odu u kafanu da se truju duvanom i alkoholom.
[ jablan @ 12.04.2006. 13:05 ] @
Citat:
Dragi Tata: Postoje ljudi kojima je profesija najznačajnija stvar u životu i ne vidim da je to išta manje "normalno" nego da provode ceo dan u kafani.

A ko je rekao da postoje samo te dve krajnosti? Po meni su obe stvari podjednako nenormalne. Ljudi kojima je profesija najznačajnija stvar u životu npr. ne bi trebalo da zasnivaju porodicu.

[Ovu poruku je menjao jablan dana 12.04.2006. u 14:06 GMT+1]
[ Dragi Tata @ 12.04.2006. 13:20 ] @
Citat:
jablan: A ko je rekao da postoje samo te dve krajnosti? Po meni su obe stvari podjednako nenormalne.


I po meni su obe stvari nenormalne ali ko sam ja da određujem drugima prioritete u životu?

Citat:
jablan: Ljudi kojima je profesija najznačajnija stvar u životu npr. ne bi trebalo da zasnivaju porodicu.


A oni što provode ceo dan u kafani?
[ jablan @ 12.04.2006. 13:46 ] @
Citat:
Dragi Tata: A oni što provode ceo dan u kafani?

Ni oni ali oni ovde nisu tema.

Ja razumem tvoje nezadovoljstvo stavom "srpskog (ne)radnika" ali bojim se da imaš tendenciju da generalizuješ stvari: daleko od toga da je to o čemu pričaš univerzalni srpski model, pored toga situacija se popravlja, doduše polako. Ma kako bilo, srpski neradnik je ovde offtopic. Ono o čemu je ovde reč je da treba imati meru i ne pristajati na nametnute konvencije "prećutnog overtajma" i "pogibije za firmu", i to ne kao nešto što ja ili neko drugi nekom namećem kao prioritet u životu, već jedna od mera kako bi se sačuvao zdrav i koliko-toliko srećan život u beskrupuloznom društvenom uređenju, kakvo je kapitalizam.
[ Dragi Tata @ 12.04.2006. 14:13 ] @
Citat:
jablan: Ono o čemu je ovde reč je da treba imati meru i ne pristajati na nametnute konvencije "prećutnog overtajma" i "pogibije za firmu", i to ne kao nešto što ja ili neko drugi nekom namećem kao prioritet u životu, već jedna od mera kako bi se sačuvao zdrav i koliko-toliko srećan život u beskrupuloznom društvenom uređenju, kakvo je kapitalizam.


Slažem se da treba imati meru, mada insistiram da je potpuno individualna stvar šta je kome mera. Reagovao sam na savet da se "rad svede na neophodni minimum" jer a) ako već provodiš 8 sati dnevno u firmi, bolje je za tebe i tvoje mentalno zdravlje da radiš nego da se dosađuješ i b) ako ne napreduješ onda nazaduješ - zakon "beskrupuloznog" kapitalizma.
[ reject @ 12.04.2006. 16:25 ] @
Prva stvar, "Srpski neradnik" kao vrsta je izumro, danas ljudi u Srbiji rade i po 10 i po 12 sati
dnevno. Nema vise 'lezi lebu' - nigde.
Citat:
Dragi Tata:Reagovao sam na savet da se "rad svede na neophodni minimum" jer a) ako već provodiš 8 sati dnevno u firmi, bolje je za tebe i tvoje mentalno zdravlje da radiš nego da se dosađuješ i b) ako ne napreduješ onda nazaduješ - zakon "beskrupuloznog" kapitalizma.

To jeste istina, ali isto je tako suludo raditi ko manijak, ako znas da za to neces dobiti nista.
Tada si jednostavno - budala. Time nisam misilo na varijante sve cetri u vis, sakrijem se negde
i dremnem, nego na stav: "trazite to i to - evo vam to i to i nista vise od toga. Ideju koju sam
imao kako da to ispadne bolje cu sacuvati za sebe ovaj put jer necu dobiti nista od toga sto
cu vam je reci/sprovesti u delo".
Citat:
Dragi Tata: A oni što provode ceo dan u kafani?

Pa oni i imaju svoju porodicu (konobar, konobarica, muzikanti...), a neki ih imaju i vise
(oni sto imaju vise omiljenih kafana).
Citat:
jablan:Ono o čemu je ovde reč je da treba imati meru i ne pristajati na nametnute konvencije "prećutnog overtajma" i "pogibije za firmu"

E to care, to ja govorim, samo sto nijesam toliko recit te me se pogresno razumiju.

[Ovu poruku je menjao reject dana 12.04.2006. u 17:26 GMT+1]
[ Dragi Tata @ 12.04.2006. 16:40 ] @
Citat:
reject: Prva stvar, "Srpski neradnik" kao vrsta je izumro, danas ljudi u Srbiji rade i po 10 i po 12 sati
dnevno. Nema vise 'lezi lebu' - nigde.


"Srpskog neradnika" je pomenuo jablan. Ja sam govorio o kultu nerada - viziji po kojoj rad negativno utiče na kvalitet života.

Citat:
reject: ali isto je tako suludo raditi ko manijak, ako znas da za to neces dobiti nista.
Tada si jednostavno - budala. Time nisam misilo na varijante sve cetri u vis, sakrijem se negde
i dremnem, nego na stav: "trazite to i to - evo vam to i to i nista vise od toga. Ideju koju sam
imao kako da to ispadne bolje cu sacuvati za sebe ovaj put jer necu dobiti nista od toga sto
cu vam je reci/sprovesti u delo


Ne govorim da treba "raditi kao manijak" - ni ja ne radim kao manijak (dokaz je ova rasprava ;) ). Govorim da se ljudi koji brinu o svojoj karijeri trude da obogate svoj CV da bi sutra dobili bolji posao. Ako imaš ideju kako će da ispadne bolje, nemoj da je čuvaš za sebe, već je sprovedi u delo i onda imaš lepu rečenicu u CV-u: "samoinicijativno unapredio to i to i doneo takve i takve koristi firmi".

Ako te trenutni posao ne ispunjava, izlaz nije da se "maksimalno zabušava", već da se učini sve da se nađe bolji posao.
[ reject @ 12.04.2006. 17:45 ] @
Citat:
Dragi Tata:"Srpskog neradnika" je pomenuo jablan. Ja sam govorio o kultu nerada - viziji po kojoj rad negativno utiče na kvalitet života.

Nerad, dzabalebarenje i landaranje utice izuzetno lose, primer je SFRJ.
Citat:
Dragi Tata:Ako te trenutni posao ne ispunjava, izlaz nije da se "maksimalno zabušava", već da se učini sve da se nađe bolji posao.

Sve je to istina, vidis da se slazemo, samo sam ja nedovoljno recit. :)
[ mikevecoss @ 29.04.2006. 20:02 ] @
Sta da kaze rudar u Topciderskom bazenu koji radi za 10-15k?

Kakav je njegov"burnout"?

Previse ambiciozni ljudi najvise i pate u zivotu.

Dovedi svoju ambiciju u skladu sa svojim mogucnostima i zivot ce ti vrlo brzo krenuti na bolje.



[ Ivan Dimkovic @ 02.05.2006. 15:59 ] @
Citat:
reject
Prva stvar, "Srpski neradnik" kao vrsta je izumro, danas ljudi u Srbiji rade i po 10 i po 12 sati
dnevno. Nema vise 'lezi lebu' - nigde.


U Srbiji je 30% ljudi nezaposleno, i dodaj bar jos 10%-tak ljudi u kojekakvim levim drzavnim sluzbama gde se ne radi bas puno. Dakle, imas 40% radno sposobnog stanovnistva koje ili ne radi, ili radi vrlo malo.

Oni sto rade po 12h dnevno rade da bi otplatili i nerad onih 30%, jbg - ako si roditelj, imas klinca od 21-2 godine koji bleji po kladionici, cerku od 25 godina koja studira nesto tipa etnloogiju, npr, vec 6 god - i nema sanse da nadje neki posao, zenu (ili ako si zena, muza, jel) koji/koja radi u drzavnoj sluzbi za 10K din, vrlo verovatno ce te sila prilika naterati da rmbas i preko svojih mogucnosti kako bi obezbedio kakav takav kvalitet zivota svojoj porodici.

Kao sto neko rece, Burnout je problem druge vrste - gde ambicija ide preko mogucnosti, a to je vec nesto potpuno drugacije - inace ne bih mogao da se slozim da je Burnout uopste nesto sto bi moglo da se podvede pod siroko zastupljen problem u Srbiji - od Burnouta u Srbiji pati vrlo uzak krug profesionalaca kakvih po samoj strukturi stanovnistva nema bas puno procentualno. Osim toga, u domacoj tradiciji postoje neki mehanizmi koji cine da vecina stanovnistva sigurno nece sagoreti od posla, takodje kompeticija za visoke strucnjake je mala - za sad, pa nema sanse da neko strepi i drhti da ce mu neko ukrasti posao ako je visoko obrazovan i sa dugim iskustvom.

Burnout, na kraju krajeva, nije domaci problem, vec je problem gotovo celog sveta u specificnim zanimanjima, i generalno se za isti jedino moze preporuciti dobar savet prijatelja/partnera ili profesionalna pomoc.


[Ovu poruku je menjao Ivan Dimkovic dana 02.05.2006. u 17:05 GMT+1]
[ reject @ 02.05.2006. 16:28 ] @
Citat:
mikevecoss: Sta da kaze rudar u Topciderskom bazenu koji radi za 10-15k?
Kakav je njegov"burnout"? Previse ambiciozni ljudi najvise i pate u zivotu.

Istina, "njegov burnout" je krvav i pravi od njega invalida sa 35, samo sto mnogi od njih nisu
svesni toga - sto im donekle cuva mentalno zdravlje.
Citat:
Ivan Dimkovic: U Srbiji je 30% ljudi nezaposleno, i dodaj bar jos 10%-tak ljudi u kojekakvim levim drzavnim sluzbama gde se ne radi bas puno. Dakle, imas 40% radno sposobnog stanovnistva koje ili ne radi, ili radi vrlo malo.

Biti nezaposlen u Srbiji ne znaci ne ici na posao i ne raditi. :) Mnogo je ljudi koji nisu prijavljeni, a rade ko stoka.
Citat:
Oni sto rade po 12h dnevno rade da bi otplatili i nerad onih 30%, jbg - ako si roditelj, imas klinca od 21-2 godine koji bleji po kladionici, cerku od 25 godina koja studira nesto tipa etnloogiju, npr, vec 6 god - i nema sanse da nadje neki posao, zenu (ili ako si zena, muza, jel) koji/koja radi u drzavnoj sluzbi za 10K din, vrlo verovatno ce te sila prilika naterati da rmbas i preko svojih mogucnosti kako bi obezbedio kakav takav kvalitet zivota svojoj porodici.

Znam, "bolje tata, nego lopata" (rece Mile) sindrom je ovde veoma rasiren, ali tu su deca manje kriva od roditelja.
Ne bi moj sin blejao po kladionicama, niti bi cerka studirala ako nema leba da se jede. Kad se setim kakve sam sve poslove
i akcije radio tokom crnog doba, pa sigurno cu i decu nauciti da rade za svoj dinar/daj boze evro.
Citat:
Burnout, na kraju krajeva, nije domaci problem, vec je problem gotovo celog sveta u specificnim zanimanjima, i generalno se za isti jedino moze preporuciti dobar savet prijatelja/partnera ili profesionalna pomoc.

Upravo tako, samo sto ce nas to tek spiciti, posto ce svi "bolje tata, nego lopata" likovi, kada im vreme odnese tate,
ako budu toliko sposobni za bilo kakav posao da se suoce sa stvarnoscu. E, tad valja otvoriti ordinaciju za lecenje
burnouta i srodnih problema. :)
[ Buum @ 02.05.2006. 18:18 ] @
Burnout u Srbalja? Ima, ima, kako da ne, pogotovu kad se prejedu srpske baklave*.


* srpska baklava – omiljeno jelo "najstarijeg naroda"; za neupućene >>> praseće pečenje isečeno na kocke
[ bojan_bozovic @ 16.05.2006. 19:36 ] @
Ahem, zanimljiva tema. Po mome skromnom misljenju valja pronaci balans izmedju rada i odmora tj. preispitivati sopstvenu ambiciju. Placen prekovremeni rad? Ok, koliko? Taj podatak je svakako mnogo vazniji za mene od same cinjenice da mogu raditi vise i biti placen vise. Zar je lose biti negde u sredini, i raditi i ziveti normalno. nabiti psihoze, medjutim, jeste, a za burnout je iskljucivo kriva ambicija koja se ne preispituje. Svaki copvek ima sopstveni prag iza koga rad postaje nepodnosljiv, morate ga naci.
[ Davor Vlajkovic @ 16.05.2006. 21:12 ] @
Citat:
bojan_bozovic: Po mome skromnom misljenju valja pronaci balans izmedju rada i odmora tj. preispitivati sopstvenu ambiciju. Placen prekovremeni rad? Ok, koliko? Taj podatak je svakako mnogo vazniji za mene od same cinjenice da mogu raditi vise i biti placen vise. Zar je lose biti negde u sredini, i raditi i ziveti normalno. nabiti psihoze, medjutim, jeste, a za burnout je iskljucivo kriva ambicija koja se ne preispituje. Svaki copvek ima sopstveni prag iza koga rad postaje nepodnosljiv, morate ga naci.


Ja bih rekao da nekontrolisano prelaženje ovog 'praga tolerancije' vodi u burnout.

Nije loše povremeno ga preskočiti jer se upravo tako može veoma uspešno preispitati sopstvena ambicija i spremnost za 'žrtvovanje' u cilju ostvarivanja boljih poslovnih, a samim tim i finansijskih rezultata...
[ cuprina @ 27.06.2006. 12:33 ] @
Ah, ljudi....
burnout je ceo nas zivot...Velika ocekivanja?!? Zar je veliko ocekivanje omoguciti sebi odlazak na more jednom godisnje? Izaci sa deckom jednom nedeljno (bar) na par pica, a ne racunati koliko ce to ostetiti vas budzet i da li cete posle te avanture u kojoj potrosite plafon 600-700din imati za hleb za par dana? Kupiti majci kvalitetan poklon za rodjendan? Otici na poslovni intervju i PITATI za platu?!? Biti isplacen NA VREME? Biti nagradjen za odanost i predanost poslu? Izgleda da je svako ocekivanje (sem imati dovoljno vazduha i svaki dan bar jedan obrok) ovde veliko....
[ Ivan Dimkovic @ 27.06.2006. 13:19 ] @
Citat:

Burnout u Srbalja? Ima, ima, kako da ne, pogotovu kad se prejedu srpske baklave*.


I dodatno sprze (burrrnout) domacom prepecenicom od 45 stepeni ;-)
[ biotech @ 27.06.2006. 13:39 ] @
Citat:
Ivan Dimkovic: I dodatno sprze (burrrnout) domacom prepecenicom od 45 stepeni ;-)


evde se sagoreva vise nego u EU jer moras da se cimas i za najjednostavnije stvari oko kojih se vise niko nigde ne cima
[ ventura @ 27.06.2006. 13:46 ] @
Citat:
cuprina
burnout je ceo nas zivot...Velika ocekivanja?!? Zar je veliko ocekivanje omoguciti sebi odlazak na more jednom godisnje? Izaci sa deckom jednom nedeljno (bar) na par pica, a ne racunati koliko ce to ostetiti vas budzet i da li cete posle te avanture u kojoj potrosite plafon 600-700din imati za hleb za par dana? Kupiti majci kvalitetan poklon za rodjendan?


Naravno da ovakve stvari treba da budu normalne za nekog ko je zaposlen i ko radi normalan posao...

Citat:
cuprina:
Otici na poslovni intervju i PITATI za platu?!? Biti isplacen NA VREME? Biti nagradjen za odanost i predanost poslu?


Eh sad...

Otići na poslovni intervju, razgovarati sa poslodavcem, odgovoriti na sva njegova pitanja, predstaviti se u najboljem svetlu, pa tek na kraju razgovora pitati za platu - sasvim u redu.

Otići na poslovni intervju, i pre nego što kažeš dobar dan, pitati "Kolka će mi biti plata?" - Nikako nije u redu...

Ja sam nažalost imao dosta slučajeva gde prilikom intervjua kandidati upravo postupaju po ovom drugom primeru, i naravno da takav ne može da dobije ni posao čistačice...


Što se tiče nagrade za odanost i predanost... To je sada veoma rastegljiv pojam... Odanost firmi i predanost poslu se podrazumeva za svakog radnika. Na šta bi ličilo kad bi radnik neke firme prodavao informacije konkurenciji, otaljavao svoj posao itd. Naravno da bi bio otpušten u najkraćem roku... Dakle, to nije nešto zbog čega bi se radnik trebao nagraditi. Druga stvar je što se nagrađivanje radnika u najvećem broju slučajeva radi ne-novčanim putem... Tako što se radniku izađe u susret kada mu treba slobodan dan, pustiti ga da sam odluči kada mu najviše odgovara da uzme godišnji odmor, pružiti mu bolje radne uslove itd itd...

[ cuprina @ 29.06.2006. 10:16 ] @
Vidi, ventura, desilo se mom decku da ode na jedan intervju gde za platu nije pitao (vlasnik je sam rekao), i to je izgledalo otprilike ovako: "Vidi, ovde ti je plata 10.000, jeste malo, ali kad poglerdas - sedis u toplom, posao i nije neki (stamparija), pa ti vidi!"
Ali, ako nastavimo o ovome, mislim da cemo izaci iz okvira teme, pa cu povesti pricu u pravom smeru...
Naime, velika je nesreca sto se misljenje poslodavca i misljenje njegovog zaposlenog gotovo nikad ne podudaraju i sto ima 100 ljudi i 100 cudi... Npr. za mene je sasvim normalno ne kasniti na posao, cak sta vise doci i ranije 10-15 min. Onda, ne uvlaciti se gazdi time sto ces beskompromisno izvrsavati sve sto je on naumio, kao sto je "Ej, ajd skokni po burek mojoj cerki, pa joj ondnesi...mi smo tu, par stotina metara dalje..." i slicno, nego prionuti NA POSAO! A kad priones na posao pa pokusas da gazdi osmislis flajere ili reklamu, pa se ponudis da to i izdelis van radnog vremena, pa da skuvas kaficu prijateljima ili poslovnim partnerima, da ne pistis sto si ostao jos 2-3 sata posle radnog vremena da bi svoj deo posla doveo do perfekcije, ukoliko nisi uspeo da odradis neke stvari do kraja radnog vremena (jer je posao dinamican i moras da resis prvo tekuce stvari), na sta te niko ne tera, ali, eto, imas volju (pri tome napominjem da to ne radis zbog gazde, nego zbog SEBE, jer su ti radne navike takve)... Da ne duzim, posle nekog vremena predanosti poslu u raznim situacijama, vidis da tvoj gazda to ne zapaza...(ne mislim samo na materijalno, nego i na ono sto si napomenuo - izaci u susret kada ti treba slobodan dan ili slicno), pa polako pocinjes da gubis volju...radis, a ne radi ti se, jer tvoj kolega koji dolazi UVEK 15 minuta kasnije i pri tom kaze "Ja moram da kasnim, ja sam takav, to sam i rekao gazdi i tako i ostaje"...isti taj kolega zapali 15-ak minuta ranije sa istim objasnjenjem, a o obavljenom poslu da ne pricamo...
Posle svega toga, gazda uvazi prvo koleginu potrebu za odredjenim slobodnim danom, pa onda razmatra tvoju...
Izvinjavam se, malo sam se rasplinula, ali to se meni desavalo na jednom mestu kome sam dala pola svoje duse, kako vec radim uvek, jer sam tako naucena i tako osecam. Pri kraju mog radnog veka tamo, osecala sam se kao izduvani balon, zeludac mi se okretao kad krenem tamo, pokusavala sam na razne nacine da obmanem sebe da mi je ok....na kraju, posto sam dala otkaz da se ne bih psihicki razbolela, dozivim da mi gazda vraca radnu knjizicu 2,5 meseca, bez obzira na moje molbei objasnjenje da mi je neophodna (a ne vidim da treba TO da objasnjavam), uz njegovo objasnjenje "IZDALA SI ME!!!". Tj, dala sam otkaz, a tako sam bila dobar radnik...???
[ cuprina @ 29.06.2006. 10:21 ] @
Jos nesto:
Odanost firmi i predanost poslu se podrazumeva za svakog radnika.

Zasto niko ne postavi neke kriterijume o tome sta je normalno za svekog poslodavca?!? Zar svi misle da samo mi treba da da ispunjavamo nase obaveze odano i predano? Hajde da postavimo novu temu...
[ ventura @ 29.06.2006. 11:13 ] @
Citat:
cuprina
i to je izgledalo otprilike ovako: "Vidi, ovde ti je plata 10.000, jeste malo, ali kad poglerdas - sedis u toplom, posao i nije neki (stamparija), pa ti vidi!"


Pa lepo mu je rekao... Šta je trebao da mu kaže?

Citat:
cuprina:
Naime, velika je nesreca sto se misljenje poslodavca i misljenje njegovog zaposlenog gotovo nikad ne podudaraju i sto ima 100 ljudi i 100 cudi...


Pa zaposleni ima pravo da ima svoje mišljenje i da ga iznese ukoliko mu to poslodavac dozvoljava... Ali na poslu za koji je plaćen od strane poslodavca on mora da sluša mišljenje od poslodavca i da prema tom mišljenju radi... To kada svi imaju svoja mišljenja i rade prema tome se zove samoupravljanje.. A svi znamo dokle nas je samoupravljanje dovelo....


Citat:
cuprina:
Zasto niko ne postavi neke kriterijume o tome sta je normalno za svekog poslodavca?!? Zar svi misle da samo mi treba da da ispunjavamo nase obaveze odano i predano? Hajde da postavimo novu temu...


Pa zna se koje su stvari normalne za poslodavca:
- Da obezbedi normalne radne uslove;
- Da odredi radne zadatke zaposlenima;
- Da isplaćuje na vreme zarade zaposlenima.

Ako sam nešto izostavio, dopuni me...

Ukoliko poslodavac ne ispunjava neke od ovih stvari, onda lepo treba napustiti tog poslodavca i potražiti drugi posao. Prećutno pristajanje na rad pod takvim uslovima je odobravanje toga, i tu nema više diskusije...
[ Ivan Dimkovic @ 29.06.2006. 11:15 ] @
Ovo ne vodi nikuda - naravno da ima poslodavaca krelaca, kao sto ima i radnika krelaca i nije to tako samo u Srbiji, osim mozda sto su u Srbiji u proseku radni uslovi losiji ali je i produktivnost / posvecenost poslu u proseku gora.

Meni samo nije jasna jedna stvar - ljudi se bune ovde big time, poslodaavci onakvi, ovakvi - prava nikakva, plata nikakva...

E pa onda... Srbija je zemlja u kojoj ipak postoji preduzetnicki duh - ako poslodavac ne valja mnogima sto lepo ne krenete da se bavite privatnim poslom. Eto taj graficki dizajn koji radis za "gazdu" - otvori lepo svoju agenciju i radi graficki dizajn za druge, mozda sa par tvojih kolega gde ce svako da pokrije deo posla / region - jeste rizicnije, verovatno ti prvih nekoliko meseci treba pomoc / kredit i dosta krpljenja, ali moze da krene ako si jeftinija ili bolja od drugih i onda si svoj gazda.

Nista se nece promeniti tako sto ce svi da kukaju - mene je licno upravo neograniceni idiotizam domacih poslodavaca (imao sam samo jednog sa 17 godina i nikad vise) naterao da stvari uzmem u svoje ruke i krenem sam da se borim za svoj lebac - necu nikom da solim pamet i da se pravim pametan, ali ako je situacija zaista tako losa u pogledu rada za platu kako vi navodite ovde, a vi lepo onda ljudi probajte da radite za svoju licnu zaradu - pruzajuci usluge/servise drugima.... ako ne uspe uvek mozete da se vratite radu za platu kod nekog, ali bar znate da ste probali i sta se moze dobiti u Srbiji kada ste sami svoj gazda.

Ako nece Muhamed bregu.... ;-)
[ cuprina @ 29.06.2006. 11:49 ] @
Opet smo skrenuli sa teme...
Ventura, slazem se sa tobom da treba izvrsavati ono sto je gazda zamislio, ali se ne slazem da u to treba da spada i odlazak po burek. Ivan kaze da krenemo u privatni biznis....Ivane, nas dvoje zaradjujemo dovoljno da platimo stan, obaveze, hranu (bez snicli i mesista - mozda po koje pilence)...Ne bih da pricam o mogucnostima pokretanja privatnog biznisa.
Sto se tice davanja otkaza...moze, ali ako imas zaledjinu. A ako ti je i 10 dana bez rada previse za tvoj budzet....nije bas tako. Ali, to je jednostavno igra bez granica, i ne bih vise o tome. Pokusacu, kao i Milosevic jr., da noseci gajbe i odvajajuci od sminke zaradim i ustedim za jednu diskotekicu.....

[ Ivan Dimkovic @ 29.06.2006. 11:59 ] @
Citat:

Pokusacu, kao i Milosevic jr., da noseci gajbe i odvajajuci od sminke zaradim i ustedim za jednu diskotekicu.....


E, molim bez gajbi i diskoteka - prvo, pretpostavljam da ti nije cilj da otvoris diskoteku niti da postanes milijunas jer onda verujem ne bi ni istresala zalbe na poslodavca na ES-u.

Citat:

Ne bih da pricam o mogucnostima pokretanja privatnog biznisa.


A zasto? Ne mozes da pokrenes nesto iz kuce, pa neka je i "na crno" part-time uz posao u pocetku - ili samo ne zelis da ulazis u rizik. Bice da je ono drugo, posto se od privatnog posla ipak moze ziveti - naravno daleko od nekog super zivota u vecini slucajeva ali ipak se moze, inace bi dobar deo ljudi u Srbiji crkao od gladi.

Ako se bavis grafickim dizajnom cini mi se da ipak imas nesto sto mnogi nemaju, i da se ta stvar moze naplatiti - probaj za pocetak da radis privatno "sa strane" dok radis za gazdu, prikupi kontakte musterija i sl... u jedinstvenoj si prilici da vidis koje su mane firme u kojoj radis - da li su skupi, nefleksibilni - mozes da ponudis to isto drugima bez tih mana, i da uzmes musterije.

Ne, neces kupiti diskoteku od tog posla, ali barem neces imati osecaj da te neko zeza.
[ ventura @ 29.06.2006. 12:17 ] @
Citat:
cuprina
Ventura, slazem se sa tobom da treba izvrsavati ono sto je gazda zamislio, ali se ne slazem da u to treba da spada i odlazak po burek.


Zašto misliš da kupovina bureka ne treba da spada pod posao?

Ti radiš u nekoj firmi i za to primaš platu, tvoj nadređeni te ujutru pošalje po burek i jogurt, po novine itd. Ti treba da uradiš sve to jer primaš platu za to. Možeš eventualno da mu skreneš pažnju da to nije dobro raspolaganje resursima... I to je sve...

Zamisli sada jednog project managera u firmi koji ima neke programere oko sebe i kome je zadatak da na najbolji način iskoristi vreme i sposobnosti tih programera radi ostvarivanja što veće produktivnosti i kvaliteta proizvoda. U Srbiji kvalitetan programer košta preko 1000 eura mesečno... Zamisli da takvog programera jedan project manager svako jutro šalje po burek i jogurt, pa ga pošalje po novine, pa ga pošalje u banku, pa vamo pa tamo... To je onda loš project manager, jer je on protraćio veoma skup resurs na trivijalan posao koji je mogao da obavi kurir za 250 evra a umesto toga on je za taj isti posao platio visokokvalifikovnaog programera 1000 evra...

Ja recimo radim kao IT manager u firmi, neka middle management pozicija. Znači sve što je vezano za IT na nekom višem nivou ide preko mene, i plus direktno sam odgovoran za izradu bilo kog softvera u firmi i upravljam svim programerima u firmi. Zašto sam ovo rekao, evo primera:
Pre par nedelja nama dolazi novi nameštaj u firmu. Tipovi iz Eurosalona istovarili nameštaj u hodnik, zakrčili sve i kao doćiće danas po podne drugi radnici koji će da namontiraju ovo sve i da slože... I ja vidim da dok se to ne raskrči, nema ništa od posla, i zasučem rukave zajedno sa svojim programerima i spičimo sve to za pola sata... Sastavimo stolice stolove, napravimo razmeštaj, spustimo stare stvari u podrum itd... I to smo sve uradili a u 'opisu posla' nikome od nas ne stoji da samo fizički radnici, odnosno stolari... Meni to nije teško palo, a kolko sam video nije ni nikome drugom... Ne mogu da kažem da mi ovakve stvari radimo svaki dan, ali kad zatreba, što da ne... Bilo bi malo glupo da sad kažemo - "Nije to nama u opisu posla, i sad nećemo ništa da radimo danas, dok ne stignu fizikalci da to sve raskrče...". Ali ni tada to ne bi bio problem, jer bi onda ja kao menadžer imao opciju da ili sačekam fizikalce da dođu tog dana, i protraćim dan ekipe veoma skupih programera, ili da angažujem neke fizičke radnike sa strane i da to bude dodatni trošak firmi...
[ jablan @ 29.06.2006. 12:28 ] @
Ventura, nije isto kad ti kao menadžer zajedno sa radnicima utovaruješ nameštaj i kad ti kao menadžer svako jutro šalješ programera po svoj burek, iako si mlad zdrav i prav. Isto važi i za npr. daktilografske poslove. Zašto sam ja kao programer pogodniji od tebe kao menadžera za daktilografiju?
[ biotech @ 29.06.2006. 12:40 ] @
e dimkovicu, tebi je sve lako, pokreni svoj biznis,zaradi pare....mislim ti si zaboravio koja je situacija ovde?!
ovde mogu da uspeju ili prevaranti,mamini i taticini sinovi ili zesc laktarosi...oni najinteligentniji bi svakoko
nasli posao svuda pa i ovde ali sta je sa prosekom kojeg ima najvise....
[ Ivan Dimkovic @ 29.06.2006. 12:47 ] @
Citat:
e dimkovicu, tebi je sve lako, pokreni svoj biznis,zaradi pare....mislim ti si zaboravio koja je situacija ovde?!


Gde sam rekao da je lako? Ne, nije lako, stavise bice mnogo teze nego rad za platu kod nekog gazde - ali nije nemoguce.

Pre svega, nisam mislio na pokretanje medjunarodnog biznisa koji ce doneti milionske zarade - vec malog biznisa umesto rada za "gazdu" - u ovom konkretnom slucaju grafickog dizajna, sto je mali SME-tip posla, ne neki avion-kamion poduhvat.

Citat:

ovde mogu da uspeju ili prevaranti,mamini i taticini sinovi ili zesc laktarosi...


Evo, pctel ovde na forumu ima svoju firmu - covek je sam svoj gazda... Jel on neki kriminalac ili tatin sin ili laktaros zesci?!? Ima jos gomila ljudi koji pruzaju svoje programerske, IT, dizajnerske i sl... usluge za pare i zive od toga. Cisto sumnjam da su svi oni batice i krimosi ili sinovi predsednika opstina.

Citat:

oni najinteligentniji bi svakoko
nasli posao svuda pa i ovde ali sta je sa prosekom kojeg ima najvise..


Pa ako neces da se cimas vise od proseka za svoje mesto pod suncem onda moras da prihvatis i tretman proseka - znam da zvuci prepotentno, ali kako mislis da se linija proseka pomeri na gore? Tako sto ce da dodje ET vanzemaljac i promeni status proseka u Srbiji nekim magicnim stapicem?
[ biotech @ 29.06.2006. 13:01 ] @
Citat:
Ivan Dimkovic: Pa ako neces da se cimas vise od proseka za svoje mesto pod suncem onda moras da prihvatis i tretman proseka - znam da zvuci prepotentno, ali kako mislis da se linija proseka pomeri na gore? Tako sto ce da dodje ET vanzemaljac i promeni status proseka u Srbiji nekim magicnim stapicem?


ma imam ja manje vise posao koji je iznad proseka za srbiju i zadovoljan sa njime..cimao sam se ali sve je to islo mnogo tesko.
nego gledam ove ljude oko mene, ubijeni su u pojam. ako ti i ja mozemo da sednemo i provedemo 10 minuta dnevno razmisljajuci
sta da radimo da zaradimo kintu i radimo na tome, nemora da znaci da svi tako moraju da rade. neko ne zna kako, zamisli nekog
slikara da tako razmislja, ili nekoga sa filozofije, itd...retki su takvi koji pripadaju tehnickim strukama a ne ostali..inace niko nije
rekao da je pctel laktaros....imas potpuno drugu sliku kad si okruzen ljudima koji se relativno lako snalaze zato sto su u takvom
okruzenju, dodji ovde pa malo razmisli, cimanje na svakom koraku, posle nekog vremena ubiju ti volju za zivotom.
I sta ako pctel ima prodavnicu, ja necu da se bavim preprodajom...svi ovde sa bave nekom preprodajom, niko proizvodnjom
(nemam nista protiv njega njemu odgovara to meni nesto drugo....)
[ Ivan Dimkovic @ 29.06.2006. 13:06 ] @
Citat:

I sta ako pctel ima prodavnicu, ja necu da se bavim preprodajom...svi ovde sa bave nekom preprodajom, niko proizvodnjom


Pa dobro biras ono sto ti najvise odgovara i sto je moguce - proizvodnja u Srbiji je i dalje zeznuta rabota, ali opet...

1. Opcija da "gazdi kuvas kafu i radis za 10k din" - cimanje na poslu i sa zaposlenima.
2. Opcija da sam budes svoj gazda, da radis vise - mozda posao za koji nisi skolovan, ali i da imas vece mogucnosti. Cimanje sa klijentima i oko organizacije.

Meni je to no-brainer - ako se vec cimas, bar se cimaj za sebe.

Citat:

Nemora da znaci da svi tako moraju da rade. neko ne zna kako, zamisli nekog
slikara da tako razmislja, ili nekoga sa filozofije, i


Ja celu umetnicku ekipu koju znam, sto u Srbiji sto van nje - svi sklapaju kraj sa krajem i zive od neredovnih honorara, mame i tate, poslova "sa strane" - ne znam bas gde to slikari imaju redovnu platu ;-)
[ _djevojka_ @ 29.06.2006. 13:41 ] @
Citat:

Citat:
Nemora da znaci da svi tako moraju da rade. neko ne zna kako, zamisli nekog
slikara da tako razmislja, ili nekoga sa filozofije, i...


Ja celu umetnicku ekipu koju znam, sto u Srbiji sto van nje - svi sklapaju kraj sa krajem i zive od neredovnih honorara, mame i tate, poslova "sa strane" - ne znam bas gde to slikari imaju redovnu platu ;-)


Zanimljivo. Umjetnicka ekipa koju ja znam, isto u Srbiji, ali i van nje, zivi iznad prosjeka, predani su poslu, imaju i vise nego redovnu platu. Sve zavisi koga znas, gdje i koliko moze da bude drugacije od 'sklapanja kraja sa krajem' samo ako se usudis da ne ispunjavas norme ljudi oko sebe - nego svoje.
[ cuprina @ 29.06.2006. 13:45 ] @
Stvarno, Ivane, biotech je u pravu. Tebi je stvarno sve lako...Pokusacu da ti objasnim situaciju iz ugla prosecne devojke koja zivi i radi sa prosecnim ljudima...
Zamisli da se rodis kao podstanar. Majka cistacica, otac vas sve napustio kad si imao 2.5 godine, imas i mladjeg brata...Majke nikad nema zato sto mora da radi na 3 mesta da bi platila stan i prehranila decu (da je znala da ce se brak raspasti, ne bi se ni udala, ni radjala...). Znaci, novca ima dovoljno da ti plati osnovno skolovanje sa polovnim knjigama i srednju skolu sa teskom mukom. Ti, pri tome, nisi vunderkind i imas IQ 90, pa ne mozes da ides na takmicenja, ne ostvarujes spektakularne rezultate...Zavrsis srednju (naravno neku koja ima bar neku prodju, jer na faks ne mozes), u medjuvremenu beres visnje, maline i ostalo preko raspusta da pomognes majci...Steknes izuzetnu radnu naviku, majka te vaspita da budes posten, vredan, radan, odgovoran, kulturan i sve ostalo...ali, TI SI PROSEK! U prevodu, to znaci da na svom radnom mestu hoces da radis i prekovremeno, i ono sto nije u opisu tvog posla, i sve i svasta...ali to hoces samo na pocetku svog radnog veka, zato sto si ovca i nemas dostojanstvo, pocetnik si, moras da cutis i trpis, a i nije ti bas nesto tesko...a da napredujes ne mozes od mozgica koji dolaze na ovaj ili onaj nacin tu, koji su ispod proseka u poredjenju sa tvojim predanim radom, tvojim stecenim znanjem (gorko stecenim), tvojim emocionalnim IQ-om...a iznad su samo zato sto su imali mame i tate sa lovom, pa se rodili u toj porodici a ne ovoj drugoj....Odoh sad do djavola, htela sam da kazem da je biotech u pravu i da ne mozes da posmatras situaciju iskljucivo iz ugla uspesnog coveka koji ima potporu, nego se malo osvrni oko sebe. Hrpa ljudi (prosecnih) izgara na poslu i daje sve od sebe, ali ih niko ne konstatuje. Prezivljavaju (bukvalno) od prvog do prvog i nemaju mogucnosti da svoje sklonosti usavrse i unaprede svoj zivot (kurs Access-a je oko 40.000 - u prevodu 3 stanarine za stan koji placam kao podstanar; kurs italijanskog jezika sa 2 knjige i 22 CD-a je 15.200, u prevodu cela moja plata i malo vise; Assimil-ov kurs je 3k sto znaci da moram da biram izmedju 2 markice za prevoz i toga...). Sve u svemu, spusti se malo na zemlju ako uopste zelis da shvatis zasto se jadikovke cuju na svakom koraku. Zato sam i pomenula Milosevica Jr. (ne zato sto zelim diskoteku i milione), jer je perfektan primer nesuvisle tvrdnje da MOZES SVE SAMO AKO HOCES, kao sto je bilo u slucaju price njegove divne mame. Ne verujem da gradjevinci koji se prze na suncu izabrase svesno da se rode u siromasnim porodicama, sa zatucanim roditeljima i niskim IQ-om...a mozda i nije nizak, samo nije primecen, jer se na takve niko ni ne osvrce. Nemaju smisla bas te price da se vrednim radom i trudom stice bogatstvo. Veruj mi, ja bih do sada imala par diskoteka da je to istina. Nemojte nas dodatno ponistavati, vec se to dovoljno cini sa svih strana....
A i to sto rece biotech, nije isto kad ti s mene na ustap podignes par komada namestaja, a ja svako jutro trcim da nahranim gazdinu cerku (a ponekad i psa...).
P.S. Evo idealnog primera burnout-a i stanja na radnim mestima...i toga koliko smo spremni da radimo sve i svasta (ventura, nemoj da mislis da nisam) i dokle to sve ide...
http://www.elitesecurity.org/tema/184531/0

[Ovu poruku je menjao cuprina dana 29.06.2006. u 14:57 GMT+1]

[Ovu poruku je menjao cuprina dana 29.06.2006. u 14:57 GMT+1]
[ ventura @ 29.06.2006. 14:00 ] @
@cuprina

I šta je tvoja poenta na kraju? Ako imaš usran život, ne treba ni pokušati nešto promeniti, jer su šanse ionako male?

Koliko vidim u proiflu radila si i kao krupije u živom casinu... To je u srbiji posao od koga se mesečno zarađuje 800-2000 evra u zavisnosti od casina i od količine tipsa, a ti si napustila taj posao i prešla da radiš u državnoj firmi firmi za 250 evra?
[ Ivan Dimkovic @ 29.06.2006. 14:01 ] @
@Marijana,

Ne mislimo na iste stvari - ja pre svega uopste ne pricam "sve se moze kad se hoce" nego zaista mislim da uz dosta truda mozes raditi privatno kao graficki dizajner sa malom privatnom agencijom umesto da radis za gazdu ako smatras da si placena ispod svake cene i podcenjena sto se kvaliteta tice - mozes poceti part-time tako sto ces malo raditi privatno, dok ne povecas bazu kontakata i klijenata a onda otici sa trenutnog posla.

Uopste ja ovde nisam pominjao "sve" - ovo je najobicniji mali poslic, verovatno ces zaradjivati 500-1500 eura mesecno u zavisnosti od licnog truda i zalaganja (ko zna, mozda i vise ako imas dar za marketing i sl...) - ali ce to bar biti potpuno tvoj novac.

Hajde da se na bavimo Milosevicem Jr-om, predsednicima opstina, maminim i tatinim sinovima i sl - jer me niko nece uveriti da se sa pruzanjem grafickih i sl.. usluga ipak ne moze relativno OK ziveti bez da nekom zabadas iglu u oko i kacis se sa nekim krimosima - i to u Beogradu koji ima mali zilion restorana, kafica, butika, trgovinskih firmi, potreba za oglasima u novinama i sl...

Pomenuh pctela - bas zato sto je eto covek primer malog preduzetnika, ne kuka vec je napravio malu trgovinsku firmu - ne verujem da je bogat (sorry pctel ako jesi) ali zivi pretpostavljam OK.

Citat:

Nemojte nas dodatno ponistavati, vec se to dovoljno cini sa svih strana....


Ja to i ne pokusavam, sorry ako to izgleda tako - samo kazem da postoji alternativa za koju se treba doduse izboriti ali nije nemoguca.
[ Davor Vlajkovic @ 29.06.2006. 14:26 ] @
Citat:
biotech: e dimkovicu, tebi je sve lako, pokreni svoj biznis,zaradi pare....mislim ti si zaboravio koja je situacija ovde?!
ovde mogu da uspeju ili prevaranti,mamini i taticini sinovi ili zesc laktarosi...oni najinteligentniji bi svakoko
nasli posao svuda pa i ovde ali sta je sa prosekom kojeg ima najvise....

Taj Dimković je pokrenuo svoj biznis u Srbiji tamo negde 1999/2000, ako je sudeći po njegovoj izjavi da je to uradio sa nekih 18-19 godina - u vreme kada je to bilo nešto najluđe što je mogao da uradi (bombardovanje, sankcije, politička nestabilnost, opšte siromaštvo, defetizam i pesimizam). Srbija je danas, iako daleko od normalne države, znatno bolja nego Srbija tada - postoje bar elementarni uslovi za normalniji život i rad nego što je to bilo 90-ih.

@all

Preporučujem sledeće štivo za čitanje:

http://www.paulgraham.com/ (tačnije http://www.paulgraham.com/hiring.html)

A vredi pogledati i Biznisblog našeg ES-kolege mungosa, dečko redovno objavljuje vrlo kvalitetne i inspirativne tekstove na temu pokretanja i vođenja startup-ova.

Što se tiče odlaženja u offtopic, ne brinite - opcija premeštanja poruka je majka ;)
[ Marko Bijelic @ 29.06.2006. 15:06 ] @
Mislim da ste svi u pravu, svako govori ispravno iz svoje perspektive. Tačno je da nas okružuje bijeda i da današnji ljudi između 18-30 godina su stasali u najgorem mogućem okruženju i nažalost da su im oči gladne nekih stvari koje su normalne i default u ostatku civilizacije. I trebaće da prođe dosta godina da stasa nova generacija koliko-toliko lišena tog bijednog lifestyle-a i svega onog što isti nosi...

Suština je priče da smo mi, ma šta mislili u sebi izrazito neradan narod. Preksinoć sjedim sa nekom studenskom ekipom na piću, svi se žale kao jedva imaju da popiju kafu, niko ništa ne radi, obnavljaju godine na faxu, žicaju od matoraca i prozivaju dečka za stolom pored koji je izašao skockan, obrće ture, a suština je da momak radi deset sati na bageru / vozi kamion u porodičnoj firmi. I fala Bogu da ima da izađe, da počasti, da se provede na način koji njemu odgovora...

Treba prvo da prevaziđemo taj neradnički mentalitet, a zajedno s njim ono što je Meša Selimović definisao kao: "ovaj narod bogatog mrzi, a siromašnog prezire" (ili vice versa). Masa ljudi se loži kao da šljaka nešto, u suštini sve je to prazna priča. Moramo da naučimo da uradimo tih 8h sati, ali baš da ih uradimo i rezultat mora da dođe. Niste zadovoljni uslovima u drugoj firmi, i ja sam prošao šljakersu fazu, mislim da to svi moraju. Marijana, probaj da uštekaš od tog posla lovu za dva-tri mjeseca života bez primanja, odmori se tada od aktuelnog posla jer šljakerski mozak teško može od silnog posla da produkuje nešto smisleno. Odmori bar taj jedan mjesec, malo vrati se u normalu, popričaj sa neradničkom ekipom (koju sigurno imaš/poznaješ) i skontaj onda za taj samostalni posao. Ako si toliko dobra u svom poslu, ako posjeduješ radnu naviku, iskustvo, probaj jbga... I moraš da se laktaš, ne može drugačije.

[ cuprina @ 29.06.2006. 16:36 ] @
mungose, prijatelju, ja kad bih uspela da ustekam 20 evrica svaki mesec od nase OBE plate, ja bih pitala posto je stan na Vracaru!!!
[ Kosta ******um Rex Persia @ 02.07.2006. 16:53 ] @
Da se vratimo temi, previše je off-topica bilo u poslednje vreme. Molio bih moderatore da reaguju i proočiste ovu veoma interesantnu temu.

Elem, ja uopšte nisam pristalica sagorevanja na poslu, ja ne volim da se preopterećujem ako za to nema apsolutno nikakvog razloga. Ja radim samo koliko je potrebno, i ništa više od toga. Neću da radim više, jer me ne plaćaju da radim više.
[ Davor Vlajkovic @ 02.07.2006. 21:45 ] @
Za diskutovanje na temu uslova za rad u kazinima odnosno u gaming industriji uopšte koristite sledeću temu:

http://www.elitesecurity.org/t185126-0-Rad-kazinu-izdvojena-tema

Tamo sam preselio poruke koje su ovde očigledni offtopic. Ovde nastavljamo priču isključivo na temu burnouta.

Hvala na razumevanju.
[ Davor Vlajkovic @ 07.07.2006. 11:34 ] @
Give burnout the old heave-ho :)


How many of the following statements apply to you?

* I find myself rushing more often.
* I have more conflicts than I used to.
* I am missing quotas or deadlines ... and I don't really care.
* The same task has been on my "to do" list for weeks, or months.
* My body aches.
* I feel like I work and work, but I don't progress toward my goals.
* I am late more often than usual.
* I am overwhelmed by administrative tasks.
* I feel stressed.
* My eating habits have changed.

If you nodded in agreement to a number of these declarations, you may be facing job burnout. But don't panic. Whether you are truly burning out or simply experiencing a lack of motivation, there are ways to fight the situation and, better yet, prevent it. Focusing on meeting personal, organizational and communication needs will help you manage and prevent burnout.


Personal needs

Get plenty of rest: The quantity and quality of your sleep can have a huge effect on your day. We've all experienced "the day after" a night of fitful sleep. People are more annoying, our patience is shorter and daily mishaps send us over the edge.

Eliminate all these possibilities by going to bed at the same time each night and rising at the same time each morning. Maintaining the same schedule when you are on the road can be difficult, but try to simulate the schedule as much as possible.

Eat nutritiously: You can't expect your car to run well if you are low on fuel or using the wrong type of fuel. The same can be said for your body. We've all experienced times when we are grumpy simply because we are hungry, or we lack energy because we have not been eating healthfully.

Stock up on fresh fruits and vegetables. Have healthy snacks at the ready to combat dips in blood sugar. Drink plenty of water. Reduce foods that increase the likelihood of crashing later: foods high in sugar, heavy foods or caffeinated beverages.

Get active: We all know that exercise is important. The trick is finding a way to fit it into our already hectic schedules. The good news is you don't have to commit to an hour's trip to the gym every day. Just move. Get up from your desk. Walk around. Move your arms. Rotate your neck. Take the stairs. Anything that gets your body moving helps.

Put yourself first: Your "to do" list is most likely jammed with things you need to do for others. You may need to present a proposal to a potential client, visit an existing customer, prepare a report for your boss or drop off a child at an activity. So, where do you fit in something for yourself?

Make the time. It's not as hard as you might think. It doesn't have to be a vacation, a trip to a spa or a leisurely lunch. It can be chatting briefly with a friend, taking 5 to 10 minutes to read something unrelated to work, drafting an e-mail to a relative or catching up on sports scores. Use such activities as small rewards when you've accomplished a portion of the important tasks at hand.


Organizational needs

Get organized: If you have a desk filled with unfinished projects, it's no wonder you feel overwhelmed. Who wouldn't feel stressed if each new day meant being greeted by the previous day's unfinished projects?

Set up your workspace to work for you. Have only the item you are working on on your desktop, but have all others easily accessible should you need them. If you are dealing with frequent computer glitches or phone issues, resolve them so you can focus on real work rather than on roadblocks that eat up time and feed stress.

Hone time management skills: A great way to exert control is to make a schedule and stick to it. If you don't do this, the day will run you rather than the other way around. Crises (or seeming crises) will arrive, and before you know it, the day will be over without your having scratched even one item off of your list.

Group similar activities together (errands, for example), and do them at the same time. Do activities that are likely to be procrastinated or that you don't enjoy first. Make choices about what interruptions are permitted, and which are not, and stick to them.


Communication needs

Talk to others: When you are feeling stressed or uncertain about how to proceed with a project, ask your manager and peers for help and advice. Don't let your pride get in the way. Use these people, and others, to give feedback on ideas and help you brainstorm.

While you may want to impress your boss by being able to work independently, he or she will most likely prefer that you ask for help and do it right the first time, rather than work on your own and have to redo the project.

Seek professional help: Burnout and stress are very common, and they don't mean you must quit your job or that you have failed in some way. If you are feeling like you need to talk to someone, do so. Don't be ashamed to consult a counselor or therapist. Talk to a Human Resources manager, a mentor or someone you trust to help you get back on the road to success.

Job burnout doesn't usually mean that it's time to move on to a new career or industry. However, it is often a sign that it's time to revamp your routine ... before it depletes you. Satisfy your personal, organizational and communication needs, and your feelings of burnout or lack of control should diminish.


(GreenSheet)
[ Drug star @ 23.09.2006. 16:51 ] @
uffff