[ torbica @ 22.06.2001. 10:51 ] @
"Vreme", 21. jun 2001.


Prva petoljetka YU interneta:

JOS MALO PA SAD CE

Pet godina postojanja servisa koji koristi nekoliko stotina hiljada ljudi dovoljan su razlog da se napravi rekapitulacija. Vecina korisnika jugoslovenskog interneta uglavnom ima primedbe, ali i vrlo cvrsto uverenje da je ova mreza buducnost. O "prvoj petoljetki" i onome sto nam predstoji za "Vreme" govore profesionalci koji od interneta zive

Pise: Zoran Stanojevic

Komercijalni internet u Jugoslaviju je stigao krajem maja 1996. godine, kada je Eunet Jugoslavija otvorio servis internet usluga svim zainteresovanim korisnicima. Bilo je dovoljno da imate kompjuter sa modemom i telefonsku liniju pa da uz izvesnu nadoknadu provajderu dobijete mogucnost pristupanja serverima sa internet sadrzajima u celom svetu. Oni koji su tada otkrili internet nisu bili pioniri interneta u nasoj zemlji, buduci da se njemu moglo pristupati i ranije, preko akademske mreze i nekih drugih poluzatvorenih sistema, ali otvaranje prvog komercijalnog internet provajdera znacilo je (skoro) ista prava za sve. U narednih nekoliko nedelja otvoreno je jos nekoliko servisa (Bits, Beotel, Sezampro), cime je stvoren i drugi preduslov za stvaranje dobre lokalne internet mreze, a to je konkurencija.

Komercijalni internet u Jugoslaviji postao je moguc po ukidanje sankcija UN-a nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Iako se od interneta, kao i u drugim zemljama u svetu koje su se u to vreme prikljucivale ponesene globalnim bumom ovog medija, najvise ocekivala u ekonomskoj sferi, jugoslovenski internet u godinama koje ce uslediti obelezavala je uglavnom politika. Samo nekoliko meseci nakon zvanicnog ukljucenja u globalnu mrezu u Srbiji je poceo veliki gradjanski protest zbog izborne kradje na lokalnim izborima i smatra se da je to bila prva "internet revolucija" u svetu, najvise zahvaljujuci agilnosti studenata koji su najbolje razumeli mogucnosti mreze. Informacije o protestu azurirane su iz sata u sat, a pojavile su se i sumnje da drzava namerno usporava ili cak iskljucuje linkove privatnih provajdera u vreme narocito dramaticnih dogadjaja.

Za razliku od ostalog sveta, cak i zemalja iz naseg okruzenja, ovde su politicke partije i pokreti svoje internet sajtove formirali pre nego preduzeca ili privatni preduzimaci. Jedno od objasnjenja je sto privreda nije stigla ni da udahne vazduh a vec su je u junu 1998. godine pogodile nove sankcije, ovoga puta zbog krize na Kosovu. YU internetom rasplamsao se najpre sajber rat izmedju korisnika srpske i albanske nacionalnosti, da bi se sve pretvorilo u pravi oruzani sukob Jugoslavije i NATO-a. Tokom 78 dana bombardovanja Jugoslavije internet je bio jedini medij koji nisu cenzurisali ni jugoslovenska vlast ni NATO. U jednom trenutku do korisnika u Jugoslaviji stigla je prica da se na Zapadu razmislja o odsecanju Jugoslavije iz svetske mreze, navodno zbog sirenja propagande. Pod pritiskom internet zajednice, navodno, od toga se odustalo, mada je pravi razlog bio manje romantican. Jugoslovenski provajderi imali su linkove i prema zemljama koje nisu u NATO-u (Litvanija na primer), tako da bi ovaj potez bio em nepopularan i jos neuspesan.

Iza rata medijska situacija bila je jos gora: Srbija je ostala gotovo bez nezavisnih elektronskih medija tako da je internet mnogima bio jedini izvor brzog i objektivnog informisanja. Situacija je kulminirala na dan (noc) izbora 24. septembra 2000. godine, kada su internet sajtovi koji su obavestavali sta se dogadja u zemlji (manje-vise svi aktivni) bili naprosto zatrpani potraznjom korisnika iz dijaspore i brojnih diplomata i novinara kojima je dolazak u Jugoslaviju bio onemogucen. U naredne dve nedelje svi su pratili vesti sa interneta, a jedan od poslednjih trzaja odlazecih vlasti bila je podla redirekcija sa sajtova opozicionih partija i pokreta Otpor, cime je korisnicima gotovo 48 sati (kljucnih) onemogucen pristup.

Demokratska revolucija je prosla, a na vlast su dosli politicari koji svakodnevno koriste elektronsku postu i citaju sadrzaje sa mreze, znaci barem znaju kako internet izgleda, mozda i cemu sluzi. Internet se u mnogim njihovim izjavama pominje kao strateski vazna stvar, bez koje je nemoguce zamisliti prosperitetan ekonomski razvoj zemlje. Medjutim, ako bacimo pogled na YU internet, stice se utisak da u mnogim (najvaznijim) aspektima nismo mnogo odmakli od sredine '96.

DOKLE SMO STIGLI: Internet profesionalci koje smo anketirali za potrebe ovog teksta slicno vide sadasnjost YU interneta, ali uz razlicita tumacenja. Niko nema iluzija o stanju ovog medija, ali kad se u obzir uzmu okolnosti pod kojima smo ziveli od '96. do danas razlikuju se misljenja o tome da li je internet dovoljno razvijen.

"Bez obzira na oklonosti koje jesu bile teske, mislim da je internet u Jugoslaviji nedovoljno razvijen. Pre svega mislim da institucionalno nista nije radjeno. Nije odgovor da se nema para, pa ni novinske kuce nisu imale para pa su se fantasticno organizovale, i vesti iz nase zemlje isle su u svet istog trenutka i pod najgorim sankcijama i u vreme bombardovanja", kaze Mirjana Rosic iz Euneta, inace najveceg jugoslovenskog internet provajdera.

"S obzirom na okolnosti, internet je odlican, dobro je sto uopste postoji. Ako izbacimo obzir na okolnosti, Jugoslavija je jos daleko od stepena razvijenosti interneta koje bi joj po broju korisnika pripadalo. Dovoljno je da uporedite kvalitet veza i provajdera u Jugoslaviji sa susjednim zemljama", kaze za "Vreme" Predrag Marjanovic iz Balkanmedia, kompanije koja posluje na internetu. "U Srbiji i Beogadu imamo paradoksalnu situaciju da zapravo vise korisnika no sto bi to broj prezentacija koji se njima obracaju nagovijestio. Iz toga vidimo da su ljudi voljni da internet koriste, nadje se i koji dinar da se plati prilaz, ali ih onda na internetu ceka vrlo malo sadrzaja lokalnog karaktera. Kada to spojite sa relativno problematicnom infrastukturom (telefonija i provajderi), vrlo brzo dobijete sliku Srbije danas – stalni korisnici su entuzijasti i imucni, ostali su zainteresovani ali je za njih odnos korist/cijena/vrijeme nepovoljan te internet koriste takoreci 'samo po potrebi'. Tipican gradjanin Srbije jos uvijek ne provodi svoj sat vremena na interentu – taj mainstream nam stalno nedostaje."

"Ne mislim da je internet dovoljno razvijen u Jugoslaviji, bez obzira na okolnosti. Svest ljudi o korisnosti ovog mocnog medija nije dovoljno razvijena, i oni tesko prihvataju nove tehnologije, a jos teze ih primenjuju. U ovom trenutku postoji oko 9000 registrovanih jugoslovenskih domena (veb sajtova), od kojih je manje od 7000 aktivno, a i oni su uglavnom neazurni i nedovoljno dobro napravljeni. Sajtovi su veoma mocan alat za poboljsanje poslovanja. Ali, izgleda da je to nasim ljudima suvise apstraktno, mozda smatraju da je bolje satima sastanciti po kafanama nego posao obaviti u roku od par minuta uz pomoc kompjutera. Cini se da glavni razlog nisu okolnosti vec mentalitet.", kaze Mina Sinobad iz Internet Krstarice, vodeceg domaceg internet pretrazivaca.

BROJ KORISNIKA: Privrednici obicno nemaju prave informacije o tome ko uopste koristi internet i mogu li se tamo zaista okrenuti neke pare, pa da oni onda eventualno razmisle o nekakvom ulaganju. Pri tom treba uzeti u obzir da para za neka velika ulaganja, rizike i dugogodisnje cekanje da se investicija isplati nema, to jest da se zapadni modeli ovde ne mogu preslikati, vec treba postovati lokalne specificnosti. A to je da ono sto se ulozi mora sto pre da se vrati, najbolje da se profit dobije pre nego sto se uopste ulozi neki dinar.!

Sve ovo vazi za takozvani biznis-korisnik princip, odnosno za poslovanje s obicnim ljudima koji koriste internet i koji bi tamo nesto da potrose. (Biznis-biznis princip, poslovanje izmedju dve firme, u velikoj meri je u sferi fantastike.)

"Niko ne prati razvoj domaceg interneta. Zapravo, pracenjem nekih aspekata (uglavnom demografskih) bave se neke domace marketing/reklamne agencije, ali zvanicni i precizni podaci ne postoje. Savezni ministar za telekomunikacije Boris Tadic je rekao krajem decembra 2000. za "Svet kompjutera" da on barata podacima za otprilike jedan procenat ukupne populacije. Mislim da je to malo, ali nisam siguran da brojka prelazi cetiri odsto u najoptimisticnijem slucaju. Mislim da bi realno bilo reci da izmedju tri i cetiri odsto populacije koristi internet. To je svakako malo i nedovoljno za dalji razvoj nekih primena interneta, kao sto je e-commerce, ali je primerena okolnostima u nasoj zemlji (ekonomija, mentalitet, itd.)", kaze za "Vreme" Slobodan Markovic, moderator liste Internodium, verovatno najbitnijeg foruma na kojem se raspravlja o situaciji na domacem internetu.

"Prema nekim nagovestajima, a na osnovu misljenja raznih poznavalaca prilika na jugoslovenskom internetu, iz nase zemlje internetu pristupa vise od 500.000 ljudi, i jos toliko ljudi pristupa ovim sadrzajima van granica Jugoslavije. Svaki od desetak najposecenijih sajtova ima mesecno preko 100.000 posetilaca, a prvih sto najposecenijih jugoslovenskih sajtova ima preko 10.000 posetilaca mesecno. Ako na ovaj nacin posmatramo broj korisnika jugoslovenskog Interneta (uz pretpostavku da veliki broj uopste ne posecuje jugoslovenske sajtove), to je veliki uspeh buduci da se u svetskim razmerama posecenost od preko 10.000 posetilaca mesecno smatra velikom", objasnjava Dragan Varagic, vlasnik i urednik internet casopisa "Pretraga i Prezentovanje".

"Procene kojima ja raspolazem su da ima oko 250.000 korisnika, to jest 2,5% stanovnika, a to je vrlo malo u odnosu na trendove u svetu, pa cak i u okolnim zemljama", kaze za "Vreme" Nikola Markovic predsednik Drustva za informatiku Srbije.

Nesto vise optimizma pokazuje Mirjana Rosic, koja kaze da u Jugoslaviji internet koristi 10 do 12 odsto stanovnika, ali smatra da je i to veoma malo. Mina Sinobad misli da korisnika ima cetiri odsto, a kao reper uzima Sloveniju u kojoj internet koristi 30 odsto stanovnika, dok Predrag Marjanovic, pozivajuci se na izvestaje sa svojih sajtova pominje 250.000 korisnika iz zemlje i jos nekih 200.000 iz inostranstva.

PREPREKE I PREPORUKE: No, i najskromnija procena od stotinak hiljada korisnika nagovestava da se radi o ozbiljnom i potpuno neiskoriscenom trzistu. Pitanje koje se namece jeste zasto onda nemamo primere ljudi koji su se obogatili na internetu, makar posle toga ostali bez prebijene pare, kao sto je to slucaj drugde u svetu.

Kada se potegne prica o mukama s kojima se domaca mreza suocava, svi sagovornici kao kljucni problem navode komunikacionu infrastrukturu.

"Prvi problem je spor, glomazan Telekom koji pre svega korisnicima ne obezbedjuje dobre telefonske linije, ISDN i xDSL prikljucke, a ni provajderima ne obezbedjuje dovoljan broj ulaznih kanala, opticke veze, medjugradske kanale, mogucnost smestanja opreme u prostorije centrala ili u blizinu. Drugi problem je bankarski sistem koji ne nudi bezgotovinsko placanje, kreditne kartice niti bilo kakve uslove za e-commerce. Autori sajtova ne mogu preko njih da prodaju robu i usluge i da to naplacuju na internetu, pa je zato tesko finansirati razvoj sajta", objasnjava Dejan Ristanovic, urednik kompjuterskog magazina "PC".

To sto Telekom nema konkurenciju internet profesionalci smatraju razlogom sto internet napreduje "pod rucnom", ali postoje misljenja da je cena pristupa suvise visoka za lokalne prilike, kao i to da drzava u praksi ne ostvaruje ono za sta se deklarativno zalaze. Izmedju ostalog, od vlade se ocekuje da u najskorije vreme donese zakone o elektronskom poslovanju i zastiti intelektualne svojine, sto je preduslov da internet ubrza i prestane da bude tek puka zabava obrazovanijih i boljestojecih gradjana.

Takodje, nasi sagovornici navode potrebu aktivnijeg ucesca obrazovnog sistema u edukaciji gradjana za koriscenje ne samo interneta vec novih tehnologija uopste, mada postoje sumnje u nasu spremnost da prihvatimo u svetu vazeca pravila ponasanja, sto se moze smatrati i lokalnom specificnoscu.

"Verovanje da se nesto moze dobiti dzabe, sklonost ka flagrantnom krsenju autorskih i drugih prava i verovanje da je svako ko nesto nudi prevarant rezultat su slabog obrazovanja i opsteg nepoverenja nasih gradjana (pa prema tome i korisnika interneta) u drzavu i citav svet u kome zive", kaze Dejan Ristanovic.

"Moze se ocekivati da ce pre interesovanje nego, nazalost, obrazovanje koje za sada nude skole, uticati da poraste broj korisnika, i to pre svega mladih", pomalo je skeptican Nikola Markovic kad je u pitanju profil buducih korisnika interneta.

Sportskim recnikom, u svojesvrsnoj internet trci nama su se kola ugasila na startu tako da smo prinudjeni da krenemo medju poslednjima, gledajuci u ledja gotovo svim evropskim zemljama. Predstoji nam uzbudljiva voznja da bismo se probili u vrh, gde bismo voleli da nam bude mesto, a za takvo cudo neophodno je da ceo tim da sve od sebe. Ako i tamo ne stignemo uteha neka nam bude da je ovo trka u kojoj bodove dobijaju svi koji se krecu. Uslov je samo da se ide napred.

Istrazivanje

Ozbiljna istrazivanja interneta i njegovih korisnika u Jugoslaviji su retka, a i kada ih ima predmet su rasprava o verodostojnosti buduci da ne postoji dobar mehanizam da se utvrdi da li je anketirani uzorak reprezentativan. Jedno od boljih istrazivanja, ciji bi se rezultati mogli uzeti u obzir kada pricamo o internetu u Jugoslaviji, jeste ono koje je napravila Internet Krstarica, odnosno njen istrazivacki centar koji vode doktor Dragan Vukmirovic i magistar Mina Sinobad. Rezultate anketiranja 11.837 posetilaca njihovog sajta u periodu od 20. decembra 2000. do 22. januara 2001. ljubazno su nam ponudili da ih prilozimo uz ovaj tekst.

Prema tim podacima, sajtove sa sadrzajima vezanim za Jugoslaviju posecuje dve trecine (65,5%) korisnika koji zive u Jugoslaviji, a 34,7% onih koji zive u inostranstvu. Skoro dve trecine korisnika (63%) muskog je pola, a 37% zenskog. Blizu dve trecine korisnika (61,1%) ima izmedju 21 i 40 godina, dok je samo 2,3% starijih od 51 godine. Visoko obrazovanje ima 26,8%, vise obrazovanje ili nezavrsen fakultet ima 29,5%, srednje obrazovanje 36%, a 7,7% ima osnovno ili nize obrazovanje.

Svojim materijalnim stanjem zadovoljno je dve trecine ispitanih (65,3%) dok je 34,7% nezadovoljno. Ukupan broj studenata (22,3%) i ucenika (22%) cini gotovo polovinu svih korisnika, 40% je zaposlenih u privatnim (11,4%) ili drzavnim (29,2%) firmama, dok je vlasnika privatnih firmi 3,6%. Nezaposlenih je 3,7%, a domacica ili penzionera manje od 1%.

Kako zamisljate YU internet 2006.

Nikola Markovic, predsednik Drustva za informatiku Srbije

"Vrlo razvijen sa oko milion korisnika, naravno ako se oslobodimo ucena i krene privredni razvoj."

Slobodan Markovic, Internodium (www.internodium.org)

"U najkracem, zamisljam da ne postoji monopol Telekoma, da postoji pristupan flat-rate pristup Mrezi (za 30 DM ili manje mesecno) i fundamentalno drugaciji pristup vlade i privatnog sektora razvoju interneta i njegovih servisa."

Dejan Ristanovic, "PC", casopis specijalizovan za kompjutere (www.sezampro.yu)

"Bolja infrastruktura, razvijeniji e-commerce."

Predrag Marjanovic, Balkanmedia (www.balkanmedia.com)

"Ne bitno drugacijim no sto je danas. Za pet godina se danasnji problemi ne mogu ukloniti, tako da ce razvoj vise ovisiti o tehnickom razvoju interneta u svijetu. Za slucaj da se ekonomska situacija u zemlji bitno poboljsa, doci ce do nesto ubrzanijeg razvoja infrastrukture pa samim time i sadrzaja na internetu sto ce privuci sigurno vecu kolicinu ljudi u internet, ali licno sam pesimista da se tu radi o periodu od pet godina. Prije bih govorio ne o ‘predstojecoj internet revoluciji’ nego o ‘internet evoluciji’, o jednom tihom procesu od dvadesetak godina u kome ce zaostatak cijelog balkanskog podrucja biti nadoknadjen. Tu Srbiji dajem odlicne sanse jer je to ekonomski najveca cjelina na Balkanu, tako da ce korak po korak u narednih dvadeset godina YU internet dostici npr. holandski internet."

Mina Sinobad, Internet krstarica, veb pretrazivac (www.krstarica.com)

"Prognoze nisu optimisticne ukoliko stvari nastave da se razvijaju ovom brzinom. Sto pre pocnemo s informisanjem i edukovanjem stanovnistva o znacaju i nacinima koriscenja interneta, imamo vece sanse da se ukljucimo u svetske tokove. Dovoljno je da uporedimo tri miliona registrovanih domena u Nemackoj i nasih devet hiljada pa da shvatimo koliko kasnimo. Internet Krstarica ima brojne projekte za razvoj interneta u Jugoslaviji, ali cini se da to u ovom trenutku nikoga ne zanima jer ljudi jednostavno ne mogu da ‘kucnu’ u internet. Ipak, tako ne misli 350 miliona korisnika interneta sirom sveta."

Mirjana Rosic, Eunet, internet provajder (www.Eunet.yu)

"Kao u svim razvijenim zemljama, sto se tice korisnickog aspekta. Moglo bi da se radi i na strateskoj izgradnji centra za Balkan i Bliski istok."

Dragan Varagic, "Pretraga i Prezentovanje", internet casopis (www.pretraga.co.yu)

"Nadam se da ce internet postati sastavni deo zivota velikog broja ljudi u ovoj drzavi. Ako se ekonomski razvoj ustali u narednih pet godina, dostici cemo nivo i nacine koriscenja interneta u svetu. Imacemo usluge koje ce nam unaprediti zivot i posmatracemo ga kao jedno vazno sredstvo unapredjenja (ne zamene) komunikacije uopste. Isto tako, nadam se da ce za pet godina internet postati jedna od najvaznijih poluga razvoja ove drzave."

[ Slobodan Miskovic @ 22.12.2005. 06:34 ] @
Jako je lepo i dobro sto idalje postoje ovakvi tekstovi. Eto sada posto je skoro 2006. mozemo videti sta je ocekivano a sta se ostvarilo.

Elem da krenemo:
Kako zamisljate YU internet 2006.

Citat:



Nikola Markovic, predsednik Drustva za informatiku Srbije

"Vrlo razvijen sa oko milion korisnika, naravno ako se oslobodimo ucena i krene privredni razvoj."


http://www.elitesecurity.org/poruka/986737

Srbija ima milion korisnika Interneta. Procentualno izraženo to je 13,3 odsto populacije, bez Kosova i Metohije, pri čemu istraživanje, koje je za Telekom „Srbija” sproveo Cesid, ukazuje da čak 55 odsto od 2,6 miliona domaćinstava ima najmanje jednog člana koji zna da radi na kompjuteru.


Znaci ostvareno.

dalje,


Citat:
"U najkracem, zamisljam da ne postoji monopol Telekoma, da postoji pristupan flat-rate pristup Mrezi (za 30 DM ili manje mesecno) i fundamentalno drugaciji pristup vlade i privatnog sektora razvoju interneta i njegovih servisa."

Slobodan Markovic, Internodium (www.internodium.org)


Ostvareno.



Citat:
Dejan Ristanovic, "PC", casopis specijalizovan za kompjutere (www.sezampro.yu)

"Bolja infrastruktura, razvijeniji e-commerce."



Ostvareno . ADSL, e-banking...

Citat:
Predrag Marjanovic, Balkanmedia (www.balkanmedia.com)

"Ne bitno drugacijim no sto je danas. Za pet godina se danasnji problemi ne mogu ukloniti, tako da ce razvoj vise ovisiti o tehnickom razvoju interneta u svijetu. Za slucaj da se ekonomska situacija u zemlji bitno poboljsa, doci ce do nesto ubrzanijeg razvoja infrastrukture pa samim time i sadrzaja na internetu sto ce privuci sigurno vecu kolicinu ljudi u internet, ali licno sam pesimista da se tu radi o periodu od pet godina. Prije bih govorio ne o ‘predstojecoj internet revoluciji’ nego o ‘internet evoluciji’, o jednom tihom procesu od dvadesetak godina u kome ce zaostatak cijelog balkanskog podrucja biti nadoknadjen. Tu Srbiji dajem odlicne sanse jer je to ekonomski najveca cjelina na Balkanu, tako da ce korak po korak u narednih dvadeset godina YU internet dostici npr. holandski internet."


Na svu srecu bolje je :)

Citat:
Mina Sinobad, Internet krstarica, veb pretrazivac (www.krstarica.com)

"Prognoze nisu optimisticne ukoliko stvari nastave da se razvijaju ovom brzinom. Sto pre pocnemo s informisanjem i edukovanjem stanovnistva o znacaju i nacinima koriscenja interneta, imamo vece sanse da se ukljucimo u svetske tokove. Dovoljno je da uporedimo tri miliona registrovanih domena u Nemackoj i nasih devet hiljada pa da shvatimo koliko kasnimo. Internet Krstarica ima brojne projekte za razvoj interneta u Jugoslaviji, ali cini se da to u ovom trenutku nikoga ne zanima jer ljudi jednostavno ne mogu da ‘kucnu’ u internet. Ipak, tako ne misli 350 miliona korisnika interneta sirom sveta."


Nije bas rekla nesto sto bi se moglo nazvati prognozom tako da no coment :)

Citat:
Dragan Varagic, "Pretraga i Prezentovanje", internet casopis (www.pretraga.co.yu)

"Nadam se da ce internet postati sastavni deo zivota velikog broja ljudi u ovoj drzavi. Ako se ekonomski razvoj ustali u narednih pet godina, dostici cemo nivo i nacine koriscenja interneta u svetu. Imacemo usluge koje ce nam unaprediti zivot i posmatracemo ga kao jedno vazno sredstvo unapredjenja (ne zamene) komunikacije uopste. Isto tako, nadam se da ce za pet godina internet postati jedna od najvaznijih poluga razvoja ove drzave."



Ovo bi mogao gospodin Varagic da prokomentarise.
[ Ivan Dimkovic @ 22.12.2005. 09:02 ] @
Citat:
Citat:
"Bolja infrastruktura, razvijeniji e-commerce."


Ostvareno . ADSL, e-banking...


Ostvaren e-commerce? :))) Sta, vecina retailera ima online prisutnost gde mozes da orderujes online? Mozes da trazis drzavna dokumenta online? :)
[ Dragan Varagic @ 22.12.2005. 09:32 ] @
Što se tiče mog komentara, u to vreme sam mislio da će veoma brzo početi dešavanja koja su se tek "odškrinula" ove godine. Tada sam još bio pod utiskom optimizma iz 2000. Još će "proteći vode" dok se ne obistini ono što sam rekao, obzirom na brzinu dešavanja kod nas.

Ovo ne znači da sledeće godine ne "uplovljavamo u vode" ozbiljnije poslovne primene Interneta.
[ Slobodan Miskovic @ 22.12.2005. 10:10 ] @
Citat:
Ostvaren e-commerce? :))) Sta, vecina retailera ima online prisutnost gde mozes da orderujes online? Mozes da trazis drzavna dokumenta online? :)


Ma mislio sam na e-banking, gotovo sve banke imaju u svojoj ponudi e-banking, kartice su preplavile trziste i tako to ;)
[ twiddle @ 24.12.2005. 02:18 ] @
Citat:
Citat:
"U najkracem, zamisljam da ne postoji monopol Telekoma, da postoji pristupan flat-rate pristup Mrezi (za 30 DM ili manje mesecno) i fundamentalno drugaciji pristup vlade i privatnog sektora razvoju interneta i njegovih servisa."
Slobodan Markovic, Internodium (www.internodium.org)


Ostvareno.

Apsolutno se ne slažem sa ocenom da je moja lepa želja ostvarena. Istini za volju, tačno je da više nemamo monopol Telekoma i imamo relativno pristupačan flat-rate pristup Internetu, ali još uvek smo svetlosnim godinama daleko od "fundamentalno drugačijeg pristupa vlade i privatnog sektora razvoju Interneta i njegovih servisa". Za privatni sektor još ima nade, ali što se tiče vlade -- kako sada stvari stoje, a voleo bih da nisam u pravu -- ne vidim da će se situacija značajnije izmeniti u dogledno vreme...

Pozdrav,
Sloba


[Ovu poruku je menjao twiddle dana 24.12.2005. u 03:18 GMT+1]
[ Aleksandar Marković @ 24.12.2005. 19:32 ] @
Twiddle: 8. septembar 2005.

Koje su glavne odlike svetskog interneta danas?

Internet je pre svega dobio svoje mesto u mejnstrimu na globalnom nivou, zajedno sa tradicionalnim medijima kao što je televizija. Dokazi za to se sreću svakodnevno, a poslednji primer su blogovi koji se u kriznim situacijama koriste kao primarni izvori informacija. Internet je takođe sazreo kao apsolutno nezamenljiv instrument međunarodne (elektronske) trgovine. Servisi koji se oslanjaju na internet napokon su postali zaista sveprisutni, a sama mreža poslednjih godina sve više je mobilna.

Internet i različiti servisi danas se koriste ne samo na "fiksnim" računarima u domovima ili na poslu već i na mobilnim telefonima, u kafićima, na aerodromima, u kolima, avionima, itd.

Kao "kritična infrastruktura" internet i sve u vezi s njim poslednjih godina dobijaju sve veći značaj u međuarodnim političkim i diplomatskim okvirima (što se lepo reflektuje u aktivnostima UN-a, G8, EU-a, SE-a i ostalih međudržavnih organizacija).

Koje su glavne odlike interneta u SCG?

Slabo razvijena infrastruktura i slabo razvijene usluge, koja ne zadovoljavaju "današnje" potrebe korisnika (kako privatnih tako i poslovnih). Pozitivnih primera svakako ima, kao što su, recimo, razvoj i-bankarstva i pojava pretraživača lokalnih internet sadržaja. Ali, uopšteno govoreći, stopa razvoja je tragično niska, čak i u poređenju sa zemljama u najbližem okruženju. Slabo razvijena kultura korišćenja interneta u svrhu olakšavanja, pojeftinjavanja i pojednostavljivanja poslovanja i svakodnevne komunikacije (kako interne tako i eksterne). Ovo podjednako važi za javni i privatni sektor, ali je sa ovog aspekta prognoza mnogo nepovoljnija po javni sektor, a na štetu građana i privrede. Najkritičnija i najbolnija tačka sa razvojnog aspekta jeste potpuni nedostatak jasno definisane i izražene političke podrške razvoju i primeni informaciono-komunikacionih tehnolgija od strane ključnih političkih činilaca. Ovaj nedostatak predstavlja klip u točkovima bilo kakvog daljeg održivog razvoja informaciono-komunikacionih tehnologija u našoj zemlji.

Kako vidite održiv razvoj interneta u SCG u narednih pet godina?

Održiv razvoj jedino je moguć u okruženju gde država, na osnovu stalne i jasno izražene političke volje, kontinuirano radi na stvaranju povoljnih uslova za privatna ulaganja i dugoročni razvoj tržišta telekomunikacija i IKT-a na bazi slobodne konkurencije. U ovoj jednačini država treba da figurira kao korektivni faktor svojim stimulativnim merama jedino u sredinama gde su privatna ulaganja manje isplativa.

Ovo možda zvuči jednostavno i očigledno, ali zapravo predstavlja veliki izazov u našem društvu, jer za sobom povlači promenu načina razmišljanja i tržišnih modela koji su vladali tokom proteklih pet decenija. Ovde pre svega mislim na to da vlada treba da se bavi definisanjem društvenog interesa i osnovnih smernica razvoja, a planiranje i implementaciju treba u potpunosti da prepusti privatnom sektoru. Vlada takođe treba "pod hitno" da demontira državne (Telekom) i paradržavne (Mobtel) monopole u sferi telekomunikacija, što je ključno za širenje mogućnosti za opšteprisutno i jefitno korišćenje IKT-a, poput interneta.

Source: http://www.vreme.com/cms/view.php?id=427170
[ Slobodan Miskovic @ 26.12.2005. 08:06 ] @
Citat:
Za privatni sektor još ima nade, ali što se tiče vlade -- kako sada stvari stoje, a voleo bih da nisam u pravu -- ne vidim da će se situacija značajnije izmeniti u dogledno vreme...


Slazem se sa tobom, problem je u tome sto Vlada ne radi nista da promeni to. Ide se skroz suprodnom logikom i prosto je neverovatno kako se niko ne pobuni protiv toga.

Primer:

Vlada uradi informacioni sistem koji povezuje sve sluzbe a sve radi toga da sluzbenicima olaksa posao prilikom davanja informacija gradjanima.

Ovo je pravi primer loseg plana. Da to metaforicki predstavim, to je kao kada bi Vlada osnivala taxi organizacije da voze ljude po gradu a da se u isto vreme uopste ne trudi da osniva auto skole da bi ljudi mogli sami da se voze gde treba. Drugim recima umesto da informaticki opismenjavaju narod oni prave jos veci i glomazniji drzavni aparat, sluzbu, stogod, koja je u isto vreme i skuplja za odrzavanje. Edukacija stanovnistva, kao i povlastice priliko kupovine kompjutera te besplatan internet za svako domacinstvo koje kupi kompjuter u periodu od 3-4 meseca je jedan od nacina za ostvarivanje cilja koji se ogleda u opismenjavanju i edukaciji stanovnistva da upotrebljava informacione tehnologije a pre svega internet.