[ Slobodan Miskovic @ 27.03.2006. 02:12 ] @
Prorektor za nastavu Aleksandar Lipkovski o primeni principa Bolonjske deklaracije na Univerzitetu u Beogradu

Fakulteti ne priznaju tuđe bodove

Beograd - Bolonjsku deklaraciju čini skup principa koji, ne samo u Srbiji, već u svim zemljama potpisnicama, doprinose izgradnji jedinstvenog evropskog obrazovnog prostora, koji za sada još ne postoji. Zajednički principi, čija primena nije procentualno ili bilo kako merljiva, podrazumevaju trodelni sistem visokog obrazovanja, uvođenje sistema bodova i lakog prenosa stečenih položenih ispita sa jednog mesta na drugo, uvođenje dodatka diplomi i kontrolu i osiguranje kvaliteta - kaže za Danas Aleksandar Lipkovski, prorektor za nastavu Univerziteta u Beogradu.

On ocenjuje da su fakulteti prirodnih nauka u vrlo teškom položaju jer je za njih opao interes studenata, koji se, nakon školovanja, vrlo teško zapošljavaju ili pak moraju da rade u loše plaćenim profesijama. Opalo je interesovanje za Mašinski fakultet, Rudarsko-geološki fakultet, Fakultet za fiziku. Pad interesovanja osetiće se, kaže on, za 10 do15 godina kada sadašnji inženjeri počnu da odlaze u penziju.
Jedan od bolonjskih principa je prihvatanje sistema bodova koji treba da omoguće studentima da neometano prelaze sa fakulteta na fakultet prenoseći svoje bodove, odnosno položene ispite.
-U primeni tog principa se neopravdano kasni. Nije problem uvesti bodove, već priznati bodove drugih fakulteta.To još nijedan fakultet nije uradio, a to je suština bolonjskog procesa. Prenositi bodove sa fakulteta na fakultet kod nas je nemoguće i ići će jako teško- tvrdi Lipkovski.
Bodovi su zamišljeni kao mera rada studenta da bi savladao ispit, što je vrlo individualno. Oni su deo studijskog programa i uvode ih fakulteti.
Trodelni sistem obrazovanja se kod nas, prema mišljenju Lipkovskog, svodi na ponovno uvođenje prvog nižeg stepena, koji je na nivou poboljšane više škole. On smatra da neki fakulteti kao što su Pravni, Ekonomski i Tehnički to mogu lako da izvedu jer postoji potreba na tržištu rada za kadrovima koji nakon prvog stepena mogu da rade, ali i da se školuju.
-Ovaj bolonjski principi nastao je tako što je tržište rada pokazalo potrebu za prvim stepenom. Na taj način su evropski ministri obrazovanja hteli da uštede, jer oni koji se ranije zaposle manje opterećuju sistem visokog obrazovanja i državni dudžet. Mlad čovek može nakon prvog stepena da radi, ali i da nastavi školovanje koje će mu, možda, poslodavac platiti. Naš problema je u tome što tržište rada ne šalje informaciju o svojim potrebama. Ne postoji ni strategija, pa se sve radi otprilike i na sreću - objašnjava Lipkovski.
On kaže da fakulteti ne znaju gde i koliko se njihovih studenata zaposlilo i da su nastavnički fakulteti posebno ugroženi jer ne znaju šta država traži kao minimalnu kvalifikaciju za nastavnika.

Centar za karijeru
Kao moguće rešenje za dobijanje prave informacije sa tržišta rada, prorektor Lipkovski predlaže osnivanje centra za karijeru, koji postoji na mnogim univerzitetima u Evropi. On služi za stvaranje tržišta na univerzitetu, tako što fakulteti prijavljuju stručnjake koje imaju, a industrija i poslodavci traže ono šta im je potrebno.

L.V.

Izvor
[ aleksandaraleksandar @ 27.03.2006. 02:34 ] @
Citat:
Slobodan Mišković: On ocenjuje da su fakulteti prirodnih nauka u vrlo teškom položaju jer je za njih opao interes studenata, koji se, nakon školovanja, vrlo teško zapošljavaju ili pak moraju da rade u loše plaćenim profesijama. Opalo je interesovanje za Mašinski fakultet, Rudarsko-geološki fakultet, Fakultet za fiziku.


zakon.

Citat:
-U primeni tog principa se neopravdano kasni. Nije problem uvesti bodove, već priznati bodove drugih fakulteta.To još nijedan fakultet nije uradio, a to je suština bolonjskog procesa. Prenositi bodove sa fakulteta na fakultet kod nas je nemoguće i ići će jako teško- tvrdi Lipkovski.
Bodovi su zamišljeni kao mera rada studenta da bi savladao ispit, što je vrlo individualno. Oni su deo studijskog programa i uvode ih fakulteti.


zakon.

Citat:
Naš problema je u tome što tržište rada ne šalje informaciju o svojim potrebama. Ne postoji ni strategija, pa se sve radi otprilike i na sreću - objašnjava Lipkovski.
On kaže da fakulteti ne znaju gde i koliko se njihovih studenata zaposlilo i da su nastavnički fakulteti posebno ugroženi jer ne znaju šta država traži kao minimalnu kvalifikaciju za nastavnika.


probah jednom da ostavim komentar na internodium listi, kada je bilo neko B2B okupljanje, ali nije bilo razumevanja za objavljivanje komentara. odnosio se na upravo na temu "sta treba poslodavcima?"

Citat:
Centar za karijeru
Kao moguće rešenje za dobijanje prave informacije sa tržišta rada, prorektor Lipkovski predlaže osnivanje centra za karijeru, koji postoji na mnogim univerzitetima u Evropi. On služi za stvaranje tržišta na univerzitetu, tako što fakulteti prijavljuju stručnjake koje imaju, a industrija i poslodavci traže ono šta im je potrebno.


kad ljudi cekaju po 6 meseci, da bi im se odstampala diploma, i kada prodju po poslednji put kroz vrata fakulteta na spoljnu stranu, verovatno im vise nikada ne pada na pamet, da popunjavaju ankete. mozda im i tada zatraze 800 dinara i da predaju anketu od 11-13 na salteru.




[Ovu poruku je menjao aleksandaraleksandar dana 27.03.2006. u 03:51 GMT+1]
[ tdjokic @ 27.03.2006. 12:38 ] @
J...i ga, napredovali smo, postali "sofisticirani" , ma sta to znacilo, pa ljude istrebljujemo prefinjeno i podmuklo - pogresnim skolovanjem za nepostojeca radna mesta i slicnim finesama.

Ranije se znalo - svako toliko udari kuga, napravi malo mesta, i zivot tece dalje. Sad nas vakcinisu, krpe po bolnicama, kljukaju industriski proizvedenom i relativno jeftinom hranom i slicno, pa se posle cude kad udare "epidemije gojaznosti" (SAD i jos po negde), narkomanija, depresija itd., itd., itd..

Da budem pakostan - ja sam svojevremeno "propao" na masinskom fakultetu u Bgd., zavrsio samo prvi stepen - e, sad sam doziveo satisfakciju da i mas.fak. "propada". Znam da nisam u pravu, mnogi su tamo diplomirali, magistrirali, doktorirali, ali je u celoj stvari cudno da sam ja kasnije, u toku sluzbovanja, imao vrlo lepe rezultate u konkretnom radu, a radio sam bas u fabrikama, bas na masinskim poslovima i to u Sloveniji. Ipak mislim da je deo krivice i do fakulteta kao takvog.

Jedan morbidan detalj - ucionice, one male, za vezbe i predavanja manjim grupama, su uglavnom (ako ne i sve) okrenute ka ulici 27 marta, kojom prolaze tramvaji i kamioni, bar je tako bilo 1961 godina kad sam se ja upisao. Ako otvoris prozor - ne cuje se nista. Ako zatvoris prozor - gusimo se od vrucine i suvog vazduha, jer centralno radi na najjace. A sve se dogadja u instituciji koja je po definiciji zaduzena za regulisanje grejanja, provetravanja, buke i slicnih "sitnica"! Normalno je, da je cela privreda otisla dodjavola, uz nesebicnu "pomoc" politicara, kad ni za sebe nisu znali da se pobrinu!

("Naravno", na radijatorima su bili najobicniji ventili, koje bi studenti svaki cas zatvarali i otvarali da "strucnjaci" iz fakultetske sluzbe odrzavanja nisu poskidali tockice! Mnogo godina kasnije saznao sam da postoje i termostatski ventili za radijatore...)

[Ovu poruku je menjao tdjokic dana 27.03.2006. u 13:43 GMT+1]
[ aleksandaraleksandar @ 27.03.2006. 15:25 ] @
Citat:
tdjokic: Ranije se znalo - svako toliko udari kuga, napravi malo mesta, i zivot tece dalje. Sad nas vakcinisu, krpe po bolnicama, kljukaju industriski proizvedenom i relativno jeftinom hranom i slicno, pa se posle cude kad udare "epidemije gojaznosti" (SAD i jos po negde), narkomanija, depresija itd., itd., itd..


ma da. sto rece vladika velimirovic "strasno sta je (francuska) revolucija ucinila protiv coveka. dala mu je pravo da se pita o svom zivotu." najbolje da prestanemo da se kupamo, pa ko prezivi, najjaci je.
epidemija gojaznosti se uglavnom pojavljuje u onim zemljama koje javno objavljuju podatke koje imaju o svom stanovnistvu. mislis da je situacija u srbiji bolja? pa jeste. jer gde god se okrenes samo nule. zato nam je zivotni vek za 20 god manji nego u USA. gojaznost i dijabetes u USA su posledica (delimicno) pogresnog vaspitnja roditelja te dece nakon II sv rata; kada je "bucmasto" dete bilo zdravo dete. problem je davno prepoznat, definisan i uveliko se radi na resavanju.