[ Aleksandar Marković @ 21.04.2006. 13:07 ] @
Sedište najveće i najtajnovitije špijunske organizacije u Americi - Agencije za nacionalnu bezbednost (NSA) nije ubeleženo ni u jednu geografsku kartu. Jer, tehnički i ne postoji. Ovaj ogroman kompleks od 60 zgrada, u državi Merilend, negde između Vašingtona i Baltimora, zaposleni nazivaju "Kripto siti" ili "tajni grad". Vlasniku male lokalne benzinske pumpe, na koju svakodnevno svraćaju, oni govore da rade za ministarstvo odbrane, jer čak ni najbliži članovi porodica svih 40.000 zaposlenih ne smeju da znaju šta oni zapravo rade.

Kao u nekom orvelovskom romanu, hodnici u Fort Midu osvetljeni su tajanstvenom plavičastom neonskom svetlošću koja ih neprestano podseća da o svom poslu ne govore izvan zidova kancelarija. Na izlazu ih, ipak, čekaju agenti za bezbednost i proveravaju sadržaj njihovih tašni i džepova.
Ni najmaštovitiji tvorac holivudskih hitova, kakav je svojevremeno bio akcioni triler “Državni neprijatelj” sa Vilom Smitom i Džinom Hekmanom u glavnim ulogama, nije u stanju da zamisli pravu snagu i moć ove agencije, čiji godišnji budžet uveliko premašuje zbir godišnjih budžeta CIA i FBI.

Ali, u slučaju Agencije za nacionalnu bezbednost stvarnost je daleko ispred fikcije. Ova “nepostojeća” agencija poseduje sopstvenu mrežu špijunskih satelita, ne tako malu vazdušnu flotu, marinu i, naravno, šifrovanu internet-mrežu (Interlink). Kao u neku kosmičku crnu rupu koja sve upija, u središte grada sliva se beskrajne mreža podzemnih optičkih vlakana preko kojih svakodnevno stiže šestopedeset miliona najrazličitijih vidova moderne komunikacije: telefonskih razgovora, SMS poruka, imejlova, faksiranih poruka, pretraživanja po Internetu. Od tog broja čak sto miliona primljenih poruka svrstava se po značaju u banalne ili sumnjive, ali i one sa oznakom “strogo poverljivo”, “najstroža tajna”.

Sa ovim beskrajnim okeanom informacija bori se armija najboljih američkih lingvista i matematičara. Prvu selekciju informacija obavljaju analitičari digitalnih razgovora, dok kriptoanalitičari pokušavaju da dešifruju tajne imejl poruke. Najobimniji deo posla ipak obavljaju kompjuteri izuzetne snage, rađeni specijalno za Fort Mid. Oni nepogrešivo pronalaze vezu između nekog broja mobilnog telefona i određene internet ili poštanske adrese i otkrivaju potencijalne teroriste.
Teorijski, NSA prikuplja samo podatke o strancima, ali, budući da ima na raspolaganju najveću tehnološku silu na svetu, ta zakonska odredba ovde gubi svaki smisao. Svi telefonski razgovori se preko 39 satelita Intelsata, najvećeg telekomunikacionog sistema na svetu prebacuju u dva ogromna centra za presretanje. Jedan se nalazi u Zapadnoj Virdžiniji, gde je podignuta šuma satelitskih antena koje presreću telefonske pozive upućene iz Evrope i sa Bliskog iztoka, a drugi u državi Vašington, i zadužen je za pozive koji stižu iz oblasti Pacifika.

Eventualne “praznine” povremeno popunjava američka špijunska podmornica "USS Jimmy", ali najveći broj poziva presreće se na američkom tlu, pošto agenti Nacionalne agencije za bezbednost imaju slobodan pristup svim američkim telefonskim centralama. Kontrola svega što se odvija na Mreži obavlja se preko najvećeg američkog internet-provajdera “Verizon”. Međutim, korisnici ovog provajdera nisu nimalo oduševljeni činjenicom da se svaki njihov pristup Internetu strogo kontroliše i ovih dana su podneli zahtev da im se isplati odšteta od dvadeset miliona dolara. Ovakvom mešanju u privatan život pojedinaca protivi se i američki novinar Džejms Bamford koji slovi za najvećeg poznavaoca rada ove agencije. Prema njegovim rečima, svaka nekontrolisana upotreba tehnološke sile na kraju se svodi na njenu zloupotrebu. “Ukoliko, nečije ime, makar i slučajno, greškom rasejanog službenika, dospe na listu sumnjivih lica, nemoguće ga je ikada više skinuti sa nje, jer ona, zvanično, i ne postoji!”.

PICA “STROGO POVERLJIVO”
S VREMENA na vreme, sa pojedinih dokumenata se skida oznaka “najstroža tajna” i oni dospevaju u fabriku za recikliranje papira, izgrađenu u neposrednoj blizini Fort Mida. Ovde se svake godine najmanje 10.000 tona satelitskih fotografija, transkripcija telefonskih razgovora ili šifriranih poruka pretvara u reciklirani papir za proizvodnju prehrambene ambalaže. Moguće je, dakle, da se i na kutiji pice "margarite za poneti", kupljene na sasvim drugom kraju SAD, negde krije oznaka “strogo poverljivo” ili “državna tajna”.

Ž. Dulić
[ reject @ 21.04.2006. 17:48 ] @
Brazil.
[ Milos Dedijer @ 21.04.2006. 18:05 ] @
like u know

Ma daj, mogu da budu u mom podrumu sa svih 4000 ljudi a da ja to ne primetim. Zar stvarno mislite da NSA svoje malo zastarele podate salje u fabriku za reciklazu? Ma daj...
[ Aleksandar Marković @ 21.04.2006. 20:09 ] @
U obaveštajnim službama SAD u zemlji i širom sveta zaposleno je skoro 100.000 američkih državljana, izjavio je Džon Negroponte, šef svih američkih obaveštajnih službi. Ovo je prvi put u istoriji da je javno otkriven broj špijuna koji rade za službe u Vašingtonu. Obaveštajne službe su se prve našle na udaru Stejt departmenta i javnosti posle napada od 11. septembra 2001. jer nisu uspele na vreme da otkriju i spreče najveći teroristički napad u istoriji. Usledila je velika reorganizacija obaveštajnih službi, koje su sve stavljene pod jednu kontrolu, na čijem je čelu upravo Negroponte.

„U svim obaveštajnim službama naporno radi gotovo 100.000 patriota i talentovanih Amerikanaca“, rekao je Negroponte u nacionalnom pres klubu povodom prve godišnjice njenog rada. On je izjavio da Amerika ima ukupno 16 agencija koje se bave obaveštajnim radom u zemlji i inostranstvu. „Iako je neophodna granica u tajnosti zbog posla kojim se ove službe bave javnost bi trebalo da bude bolja upoznata sa njihovim aktivnostima. Javnost bi trebalo da zna i zbog čega su ove službe neophodne i koliko dobro obavljaju svoj posao“, dodao je Negroponte.

Obaveštajni eksperti su pohvalili odluku Vašingtona da otkrije više detalja o radu obaveštajnih službi. „Bilo je mnogo razloga da se broj obaveštajaca krije od javnosti. Tek sada možemo da zamislimo kolika je infrastruktura potrebna da bi se angažovalo 100.000 radnika. To ujedno pokazuje i koliko je veliki naš celokupan obaveštajni sistem. Zamislite samo koliko ima stvari o kojima mi nemamo predstavu“, rekao je Stiven Aftergud iz Federacije naučnika Amerike. Prema zvaničnim podacima, prošlogodišnji budžet američkih obaveštajnih službi bio je čak 44 milijarde dolara, što je više od bruto nacionalnog dohotka mnogih zemalja.

Nova era u operacijama CIA započela je krajem 2001, kada je tadašnji šef Džordž Tenet predsedniku Bušu i najvišim američkim zvaničnicima predstavio plan pod nazivom „Polazak u rat“ i sa oznakom „strogo poverljivo“. U ovom planu detaljno su opisane akcije koje će biti izvedene u 80 zemalja, a koje bi trebalo da povrate autoritet koji je Agencija izgubila. Radi se o akcijama koje podrazumevaju „rutinsku propagandu“ (sakupljanje obaveštajnih podataka i vrbovanje stranih zvaničnika), kao i „prikrivene operacije“ (kidnapovanje i likvidaciju osoba umešanih u terorizam) u okviru priprema za vojne udare protiv režima, koji podržavaju teroriste. Veruje se da je upravo tada odlučeno da se izvrše vojni udari na Avganistan, smeni režim u Iraku i počne sa pripremama za rat protiv Irana.

A. Petrović