[ Aleksandar Marković @ 18.06.2006. 12:44 ] @
Svet naučnih i tehničkih dostignuća krupnim koracima gazi napred i nastavlja da iznenađuje savremenog čoveka, vođenog željom da sebi olakša život, ali i da se u ovim opasnim vremenima, što bolje zaštiti. Iz straha od terorističkih napada većina američkih firmi gotovo se utrkuje u uvođenju što savršenijih mera bezbednosti, koje mnogima izgledaju gotovo neverovatne. Na tržištu SAD-a već se uveliko govori o digitalnoj bravi koja otključava vrata kada prepozna glas vlasnika ili korisnika stana, kuće, sobe ili kancelarije. Takozvani "zvučni ključ" na tržište je lansirala kompanija "LSG" koja posluje u okviru Centra za tehnološki razvoj iz Južne Koreje. Koliko bi ta vrsta nove metode glasovne biometrije mogla da bude uspešna ostaje da se vidi, tek Koreanci su preteču ovog sistema već ponudili preko mobilnih telefona koji na sličan način identifikuju osobe sa obe strane "žice".

Ako se u obzir uzme činjenica da čovek živi u svetu slika i da 75 odsto informacija dolazi preko čula vida, onda je jasno zašto su se lovci na savremeni sistem identifikacije u bezbedonosne svrhe poput stručnjaka De Hun Kima iz kompanije "Iritek", potrudili da razviju i lansiraju sistem za identifikaciju pomoću zenica.
Uređaj skenira zenicu i identifikuje osobu, uz podsećanje da zenica daje mnogo precizniju informaciju od prsta ili čak od lica. U čemu je tajna? Američki naučnik sa Harvardskog univerziteta dr Džordž Vold pokušao je to da objasni kroz hemijsku prirodu pigmenta koji oku pomaže da da preciznu informaciju pri skeniranju. Pigment je sastavljen od proteina zvanog opsin i jedne vrste vitamina A (retinen), koji se nalazi u buteru, šargarepi i povrću.

Kada svetlost padne u pigment oka dva hemijska jedinjenja se rastavljaju, oslobađaju energiju koja se nervnim spletom prenosi na mrežnjaču. "Zapis" koji se dobije skeniranjem zenice kod svakog čoveka je drugačiji, on je jedna vrsta njegove "lične karte". Životije Dobrosavljević, stručni saradnik firme "DD Net Telekomunikejšn" i dobar poznavalac oblasti biometrijskih metoda identifikacije, za "Novosti" kaže: -Uređaji za skeniranje zenice u svetu se koriste uglavnom tamo gde je potreban visok stepen kontrole prisutnosti ulaza, na primer u Svetskoj banci, u Pentagonu, na velikim aerodromima za kontrolu leta.
Dobrosavljević podseća da uz zenicu oka i DNK (samo u laboratorijskim uslovima) najviši biometrijski nivo pouzdanosti nudi i otisak prsta, a uređaje "Fingersken V 20" i "Bio Tač USB 200" već su uvele neke firme u Srbiji. -To su uređaji kojima se identifikuju osobe preko papilarnih linija sa bilo kog prsta na rukama. Papilarne linije jedinstvene su za svakog čoveka, pa su konstruisani uređaji koji sa prsta "snimaju" karakteristične i neponovljive tačke, (skener podržan odgovarajućim algoritmom), formirajući odgovarajući templejt od samo 512 bita-kaže naš sagovornik.

Prema njegovim rečima templejt je geometrijski odnos karakterističnih digitalizovanih tačaka "snimljenih" na prstu, preko kojih se kasnije potvrđuje identitet osobe (sa čijeg su prsta "snimljene"). -Da napomenemo da se u ovom slučaju nikako ne radi o grafičkom otisku prsta, koji, po našem zakonodavstvu, mogu uzimati samo organi MUP-a -podseća Dobrosavljević. Na taj način "JAT", "Nacionalna štedionica", JKP "Vodovod", hotel "Mažestik", GAK "Narodni front", Ministarstvo kulture i mnogi drugi korisnici u Beogradu proveravaju kada njihovi zaposleni dolaze i odlaze s posla. Interesantno zvuči podatak da takav uređaj nema Skupština Srbije! Naš sagovornik objašnjava da ovakav sistem identifikacije ne ide "na ruku" onim ne preterano vrednim radnicima, jer se biometrijski uređaj ne može "prevariti", kao što je to slučaj sa raznim oblicima kartičnih sistema za identifikaciju. Dobrosavljević kaže: -Događalo se da jedan radnik ponese pri dolasku na posao po nekoliko ID kartica za kolege iz preduzeća. Pitamo se koliko li je "prevara" napravljeno i koliko će ih još biti tokom aktuelnog svetskog prvenstva u fudbalu?!

NIJE NI SKUPO

U svetu su Amerika i Južna Koreja lideri u proizvodnji i lansiranju biometrijskih uređaja. Od komšija već punu deceniju primenjuju ih Hrvatska, Mađarska, Austrija i Italija, a mi smo tek na početku. Cena, za usluge koje pruža i nije visoka, od 1.000 evra, pa naviše.

Danijela Kljajić