[ Aleksandar Marković @ 18.06.2006. 12:53 ] @
“Možeš prodati i mrtvog konja, ukoliko ga dovoljno pustiš u promet”! Ovu kovanicu čuli smo od ljudi koji na najrazličitije načine posluju preko interneta, objašnjavajući nam da će svaka roba pronaći svog kupca, samo ako prodavac uspe da poturi dobru reklamu milionima korisnika. Identičan princip koriste i internet prosjaci, ljudi koji kreiraju nekada vrlo maštovite veb-sajtove na kojima traže milostinju. U osnovi, sajber-prosjak nimalo se ne razlikuje od svog uličnog kolege. Pružena ruka strancu kraj crkve, ili žicanje od kompjuteraša udaljenih hiljadama kilometara svodi se na jedno, potražnju novca za najrazličitije svrhe. Pravi bum ova delatnost doživela je 2002. godine kada je Kerin Bosnak napravila sajt u kom moli Zemljane da joj pomognu u skupljanju para za otplatu računa s kreditne kartice.

Kao i svaka nova rupa u zakonu i ova je grunula u javnosti, a Kerin je punim volejom dočekala seviranu šansu. Ubrzo se našla na udarnim televizijskim emisijama, napisala je knjigu i utabala stazu drugim prosjacima širom sveta. S obzirom na razvoj interneta uopšte nije nemoguće da sajber-prosjačenje postane svakodnevno zanimanje. NJegov istorijat star je koliko i internet. Već u ranim fazama korisnici su došli na ideju da na lokalnim buletin bord sistemima (virtualne oglasne table, prim. aut) objavljuju lične reklame u kojima traže najrazličitije vrste pomoći.

Čim su lični veb-sajtovi stekli popularnost prosjaci su prepoznali potencijal koji oni nude i dali se na posao. Internet provajderi još od starta su obezbeđivali svojim korisnicima s telefonsko-modemskom konekcijom besplatan houm pejdž (lična internet stranica, prim.aut) koji su neki pretvorili u elektronsku kasicu prasicu. Kada je internet postao sofisticiran i unapređen, na izdisaju 20. veka, pojedinac više nije morao znati da barata s HTML ili nekim drugim sistemom za pravljenje sajtova. Blagodeti koje su donele veb-housting usluge (provajder koji pruža uslugu držanja ličnih prezentacija, izdavač virtualnog prostora, prim. aut) zapalile su maštu siromaha, koji su za male pare, ili džabe, učinili svoju priču i zahteve pristupačnim, konstantnim, a nekada i maštovito osmišljenim. Najagilniji su vremenom registrovali lični internet domen i u potpunosti uspeli da mrtvog konja stave u promet.

Danas postoji nekoliko mega-prosjačkih sajtova, koji su dovedeni do savršenstva. Na njima sajber-prosjački šegrt može da nauči šta sve čini dobar sajt. To su efikasan housting i atraktivan dizajn i reklama. Razlozi zbog čega neko preko svetske mreže traži novac kreću se od banalnih do potresnih, ukoliko im neko uopšte poveruje da govore i pišu istinu. Jednima treba krov nad glavom, drugima povećanje grudi, trećima nov auto, četvrti se bore s rakom i tako u nedogled. Jedna stvar svima je zajednička, a to je kanal kojim se novac kreće. Kompanija za transfer novca “Vestern junion” nudi klijentima najbrže i najpouzdanije rešenje kako da izvuku pare s drugog kraja zemaljske kugle.

Ko god misli da je ovakav način zarađivanja glupav i jalov grdno se vara, jer za razliku od klasičnih oblika trgovine, pa i prošenja, internet omogućuje neslućeno veliko tržište, brzinu pristupa informacijama i diskreciju. Ukoliko uspete da privučete pažnju samo milion ljudi, što je za internet bedna cifra, i svako vam udeli samo jedan američki cent, postali ste bogatiji za 10.000 dolara! Da biste to uspeli potrebno je da ispunite tri navedena uslova, od kojih su reklama i dizajn presudni. Važno je privući nekom pažnju gledljivim sajtom, dotaći u srce odabranom pričom, neretko suzama, i eto korisnika koji je voljan da vam pokloni ceo dolar. NJemu to naravno ne znači ništa, ali ako vam je sajt toliko dobar realno je da će se isprsiti hiljade, ako ne milioni filantropa.

U zemljama koje imaju kvalitetnu i brzu internet konekciju prosjaci uživo komuniciraju s potencijalnim donatorima putem veb-kamera i mikrofona. Na internetu smo pronašli mnoge slučajeve u kojima prevareni kukaju zbog lakoće kojom su naseli. Tragične storije interpretirane za “Oskara”, kombinovane s lukavim i prevrtljivim ponašanjem, kadre su da izvuku pare i pored žive zmije u buđelaru. Najbolji od njih fantastiči su psiholozi, umeju da procene ko je slab na suze, a ko na strast, i da odigraju karte onako kako im odgovara. Nekada namerno zavlače i prekidaju komunikaciju s ljudima za koje smatraju da će brže pući i prelomiti da im uplate novac. Jednom kada pronađu likove kojima je razgovor s prosjacima zanimljiv, ili im pruža jedino moguće bekstvo od stvarnosti, uslovljavaju dalju priču momentalnom uplatom. Nazovimo to plaćenim četingom. Bizarno, ali radi!

Koliko je moralno prositi preko interneta za žestoku je diskusiju. Rupe u zakonu pronalaziće se večito, najpre u zonama koje se razvijaju iz dana u dan, gde je internet bez premca. O civilizacijskoj postojanosti i perspektivi prosjaka da ne govorimo. Dakle, hoćemo li zvecnuti kovanicama u kutiji na ulici, ili ukucati broj s kreditne kartice, izbor je na nama. I niko nas ne tera.

Igor Mihaljević