[ Aleksandar Marković @ 08.08.2006. 14:44 ] @
Robert Šiler, teoretičar takozvane nove ekonomije, ukazao je pre pet godina na trend posustajanja tradicionalnih oblika privređivanja pred sve većom dominacijom informacionih tehnologija u stvaranju kapitala. Ovaj priznati mislilac je zaključio da informacija, kao roba nematerijalne prirode, postaje osnova poslovanja. Ko proda informaciju o sebi, prodaće i ono što proizvodi. Dvadesetogodišnji Aleksa iz Krnjače, beogradskog predgrađa, nikada nije čuo za Šilera. Ali, ovaj mladić, sin automehaničara, za preduzetnike iz Beograda kreirao je dvadesetak sajtova. Mesečno održavanje prezentacija naplaćuje po 20 evra i tako prihoduje gotovo dve prosečne plate u Srbiji. Dok menja lamele i karburatore, otac svojim mušterijama ponosno, ali i sa skrivenim ciljem, govori o sinovljevom umeću. Tako priče iz radionice Aleksi dovode mušterije. Kaže, mogao bi da održava još 20 sajtova jer je reč uglavnom o statičnim prezentacijama s kojima gotovo da i nema posla. Gazde plaćaju za njegov „hokus-pokus” jer su čuli da je dobro imati sajt. Međutim, kako o svemu znaju vrlo malo ili ništa, u principu se ne mešaju. Samo izbroje evre za mesečnu „kiriju”. Dok iz radionice dopire brujanje motora, Aleksa se na spratu bavi „redovnim održavanjem”.

Prema evidenciji Agencije za privredne registre, u Srbiji posluje 700 velikih preduzeća, oko 2.000 srednjih, te više od 70.000 malih firmi. Na to treba dodati i oko 150.000 registrovanih preduzetnika. Udruženje provajdera, međutim, saopštava da samo oko 28.000 kompanija u našoj zemlji ima prezentaciju na Internetu. To je oko 40 odsto dok je, recimo, on-lajn prisustvo u EU 80 procenata.

Predsednik Društva za informatiku Srbije Nikola Marković primećuje da domaće kompanije Internet pretežno koriste za slanje i primanje elektronskih poruka, a njihovi sajtovi, po pravilu, sadrže osnovne podatke o preduzeću. Marković dodaje da je izuzetno malo poslovnih prezentacija na kojima se mogu pronaći katalozi, cenovnici, a još manje onih s opcijama za naručivanje, tehničku podršku i slično.

– Elektronsko poslovanje nije sistemski stimulisano, čak se dosta i otežava, tako što, na primer, Zakon o elektronskom potpisu čeka na primenu još od decembra 2004. Štaviše, osnovni akt, zakon o elektronskom poslovanju nije ni usvojen, a on bi svakako podstakao korišćenje Interneta, između ostalog i za kreiranje dobrih prezentacija – kaže Marković.

Direktor Pi-Ar agencije “McCann Erickson” Borislav Miljanović smatra da umesto da jure pažnju potencijalnih partnera ili mušterija, vlasnici dobrih sajtova ih privlače. Direktor poznate Pi-Ar agencije kaže da je ovakva logika u svetu odvano prihvaćena, zbog čega je kvalitetna Internet-prezentacija među stavkama „pod obavezno”.

– Kod nas velike firme imaju sajtove, ali oni nemaju pravu namenu pošto nisu sredstvo intenzivne komunikacije sa zainteresovanima. Oni za sada postoje najviše zato da se ne bi reklo kako ih nema. Uglavnom nisu razrađeni, zbog čega se ne koristi ni 20 odsto mogućnosti komunikacije koje nudi Internet. Od potrebnih deset, u Srbiji smo napravili možda samo dva koraka u tom smislu – kaže Miljanović.

Nacionalna koordinatorka programa Evropske kompjuterske vozačke dozvole (ECDL) za Srbiju i Crnu Goru Zorica Gluhović u prvi plan ističe informatičku nepismenost. Ona se ne čudi što većina malih i srednjih preduzeća nema Internet-prezentacije jer, kako kaže, menadžeri u tim firmama nemaju svest o potrebi predstavljanja na globalnoj mreži, a neretko ne znaju ni da uključe računar.

– Mladi stručnjaci su najbolji lakmus-papir za trenutno stanje. Masovno napuštaju zemlju jer ovde, čak i kad se zaposle, bedno su plaćeni – kaže Zorica Gluhović. Postoje izuzetno kvalitetni sajtovi domaćih preduzeća, ali oni su retki. S druge strane, većina firmi nema nikakvu prezentaciju, a prevashodni razlozi su neznanje, ali i troškovi. Cena konekcije na Internet s veb-hostingom za sajt je oko 2.000 dinara mesečno, što je izdatak koji mnogi preduzetnici ne mogu da priušte, a ako još ne znaju da to otvara mogućnosti, samo će odmahnuti rukom – kažeĐuro Vojnović, stručnjak za informacione tehnologijeu radi u Privrednoj komori Srbije.

G. Brkić