[ StORM48 @ 22.02.2007. 15:02 ] @
Logitech G25

Nakon testiranja više primeraka raznih volana i džojstika, neki su me manje ili više oduševili, neki razočarali, a neke prosto nisam ni imao želju ni da testiram, što zbog lošeg dizajna, što zbog opšteg utiska (ne)kvaliteta, koji ostavljaju već na prvi pogled.

Skoro sam došao do jednog primerka novog Logitech-ovog volana (mada bi se pre moglo reći - simulatora), po imenu G25.

Neko je dosad verovatno već primetio da sam poklonih simulacija vožnje.

Kako u svojoj "kolekciji" već posedujem nekoliko primeraka volana (među kojima je Logitech Momo, ali i Guillemot Ferrari Racing Wheel), ovo predstavljanje ću donekle bazirati na poređenju starijeg brata iz Logitech-ove fabrike (Momo).

Ono što je već na prvi pogled upadljivo je kutija, koja je barem 30% manje zapremine od Momo-ve, iako se cela sprava sastoji iz tri dela, naspram dva kod Momo-a. Druga interesantna osobina, koja se može "primetiti" spolja je masa, koja premašuje Momo barem duplo, što je već dobar znak. Inače, primerak koji sam ja dobio je bio upakovan u duplu kutiju. Komplet se nalazi kao u kutiji niže, a sve to je pride upakovano i u "standardnu kartonsku kutiju"tm.






A ŠTA JE UNUTRA?

Obruč volana je u prečniku primetno veći od svih ostalih prisutnih na tržištu (i oko njega), a pravilnog je kružnog oblika. "Grip" (debljina obruča) je idealna i rekao bih da je debljine identične onoj u Pežou 307, što je pohvalno. Sam nosač obruča (onaj srednji deo) je napravljen od prohroma i na prvi pogled deluje previše tanko (iako zapravo nije - u pitanju je čisto psihološki utisak, nakon bitno udebljanog Momo-a). Sam obruč je presvučen ručno šivenom kožom (dupli šav), koja je odlično zategnuta i pruža prilično dobar utisak pri dodiru, sasvim blizak osećaju pravog volana (štaviše - identičan!), a prva proba rotacije otkriva još jednu razliku u odnosu na prethodnika - bez priključenog eksternog napajanja, volan jedva pruža nekakav otpor i prilično fino klizi, pri čemu se na kraju osovine jasno oseća prisustvo kontra-tega, koji unosi dodatnu realističnost upravljanja (sprega točkova).



Na volanu je ovaj put ostavljeno mesto za samo dva tastera, što je i kod mene unelo dozu rezerve, jer svi sobni vozači vole što više kontrole sa samog volana, zbog specifičnosti simulacija u vidu menjanja pogleda i tome sličnog. Rotacija volana je u opsegu od čitavih 900 stepeni, što je već viđeno kod prethodnika Driving Force Pro, ali je izvedba ipak nešto različita (o čemu će kasnije biti reči). Pomenimo i to, da Momo (kao i većina drugih modela) dozvoljava svega 240 stepeni rotacije po X osi, što je blisko upravljanju vozila sa tzv. "direktnim" volanima, kakvi su npr. u bolidima Formule 1, ali ipak daleko od vožnje klasičnih automobila. Pričvršćivanje volana za podlogu je izvedeno pomoću para čeljusti, nameštenih u zadnjem delu osnove (gledano iz pravca volana), a težište i podloga su izvedeni tako da se i uz nedostatak treće "kandže" (one kao kod Momo volana), postiže maksimalna čvrstića postavljenog volana, tako da i uz maksimalno pojačan Force Feedback, volan ostaje na mestu (ipak, treba voditi računa da vam je i sam sto dovoljno stabilan i jak, jer će se slabiji primerci razdmati i totalno raspasti posle nekoliko dana vožnje). Na volanu je, kao i kod većine drugih, prisutna "klackalica" za manuelno/sekvencijalno menjanje brzina. Osobenost G-25 je kvalitet klackalice, koje su napravljene od prohroma i prilično su velikih dimenzija (kao prave). Jedini nedostatak u vezi sa njima je to da rotiraju zajedno sa volanom, što nije slučaj kod pravih reli automobila (što je i primarno polje simuliranja), a što u krajnjoj varijanti može dovesti do toga da umrsite ruke ili potpuno pobrkate koja je viša, a koja niža brzina. Masa volana i pripadajuće konzole je dobrano veća od Momo-a, što garantuje dodatnu stabilnost. Konzola je nešto manja u odnosu na onu sa Momo-a, što defakto podrazumeva nešto manje neophodnog prostora na stolu (za nekog vrlo bitna stavka).



Pedale su posebna priča. S obzirom na veličinu osnove (koja je, OPET, dosta veća od one sa prethodnika), još jedan razlog za čuđenje - "kako li su sve to ugurali u onu kutijicu?". Same papučice su, gledano sa strane, povučene više ka sredini, pa je središte rotacije premešteno u idealni balans, što u praksi znači da ih je nemoguće prevrnuti. Poznato je da većina pedala biva vrlo lako odvojena od podloge, ukoliko ne oslonite pete na osnovu. Ovde to nije moguće, čak ni kada svom snagom i brzinom, naglo pritisnete kočnicu (tradicionalno najtvrđa papučica), a da pritom stopalo držite potpuno odvojeno od osnove (što bi se reklo, "u vazduhu"). Jednom rečju - neverovatno! Papučice su, kao i većina ostalih potencijalno osetljivih delova, napravljene od prohroma (na kojima postoje okrugle gumice protiv proklizavanja stopala), a svojom konstrukcijom obećavaju maksimalnu izdržljivost, a za entuzijaste čak i ostavljenu mogućnosti zamene nekim drugim primercima naplataka (naplatci sa papučica se lako mogu skinuti i zameniti onima koje možete kupiti u prodavnicama auto opreme). Iza papučica se nalaze oslonci, koji neodoljivo podsećaju na hidraulične cilindre (nije sigurno da li zaista i jeste u pitanju hidraulika? Ostaje da proverim prvom prilikom). Papučica gasa je malo razmaknutija od ostale dve, a karakteriše je najmanji otpor, po uzoru na "pravu stvar". Kočnica je, kao što sam već rekao, dosta tvrda (kako i treba da bude), a kvačilo je svojom tvrdoćom negde u sredini između prethodne dve. Ipak, rekao bih da mi moglo biti malo mekše. Donji deo podloge ("naličje"), kao i Momo, ima tzv "češalj", koji onemogućava horizontalno klizanje pedala na podlozi poput tepiha (uz svo maltretiranje, pedale nije moguće pomeriti bukvalno ni milimetar, nakon što se češalj postavi u spoljni položaj).



A sad, posebnost ovog kompleta - menjač. Kao što se i sa slike da videti, menjač je manuelni, 6-stepeni + rikverc, koji je izveden poput menjača u Audijevim automobilima, što će reći pritisak ručice na dole + desno-nazad. Primetno je da "fali" (ako se to tako može reći) sedma brzina, koju traže neke simulacije, ali je naspram onoga što se menjačem dobija, ovo zamerka ne vredna pomena. Menjač je po prvi put (ne računajući, ipak lošiji u nekim segmentima, ActLabs-ov model, koji se kod nas nije ni prodavao) potpuno odvojen od ostatka i čini celinu za sebe. Osim što je, kao i volan, obložen kožom, sadrži i 8 tastera, poređanih u po dve grupe, i jedan POV (Point-Of-View, za menjanje pogleda u simulaciji), koji je dizajniran poput klasičnih "krstića" sa džojpeda. Hod menjača je osrednje "dužine", reklo bi se - idealan, a odlikuje se i osrednjom preciznošću, jer ni u realnosti ne postoje "savršeni" menjači. Subjektivna ocena je da je menjač po preciznosti negde između kvalitetnijih limuzina i sportskih automobila. Na kućištu menjača postoji i preklopnik, koji omogućava biranje moda transmisije - manuelno, 6-stepeno ili manuelno sekvencijalno, pri čemu je potrebno da, pre no što okrenete preklopnik, pritisnete ručicu menjača nadole, kao i kada ubacujete u rikverc. Promena moda na drugi način nije moguća, a nakon što prebacite u sekvencijalni mod (koji funkcioniše kao i klackalica), ostale brzine ostaju fizički nepristupačne, a gubi se i zvuk "klika", koji je karakterističan za manuelni mod. Menjač se za podlogu pričvrćuje upotrebom dveju čeljusti (kao i na postolju volana), s tim što je u igri i dodatna "kandža", koja se (na sreću) može skinuti, jer može onemogućiti kačenje na neke stolove (kao što je moj).



Celokupan sistem odiše kvalitetom, a karakteristično je i to, da po prvi put postoji nekakav "cable management", koji bi trebao da reši problem viška kablova u okolini kompjutera. "Bi trebao" nepogrešivo asocira na to da rešenje nije baš presrećno, pa će i pored ostavljenog mesta za namotavanje suvišnog kabla (koje se nalazi ispod osnove volana), na stolu ostati pregršt kablova kojih, zbog spleta okolnosti, ovaj put ima više nego ikad pre. Jedan za napajanje, jedan USB prema kompjuteru, a još po jedan za pedale i menjač. Možda je bolje rešenje bilo da su svi kablovi išli ka kutiji sa napajanjem, koje bi se onda kačilo u struju i u USB, ali šta je tu je.



Napajanje je po prvi put, kada su u pitanju volani, rešeno na srećniji način, gde je sam ispravljač postavljen tako da se dodatni napojni kabl priključuje na njega i time se oslobađa prostor oko produžnog kabla (kod svih drugih FF volana, ispravljač prekrije i po 2-3 utičnice, kako gde).

Još jedna osobenost ovog kompleta su mesta za šrafove (ili zavrtnje, kako vam drago), koja postoje na svakoj od tri celine, a namenjeni su nepopravljivim manijacima, koji teže da sopstvenu sobu pretvore u auto. Na ovaj način svoj kompletić možete prišrafiti za patos, sto ili sličnu podlogu, da ne mrdaju kada se žustro rvete sa njim.




A KAKO SVE TO RADI?

Pa... onako... bezveze.

Šala, naravno! Već na prvi mah, jedan problem – nakon priključivanja volana i njegove detekcije u Windows-ima, nakačio sam i napajanje, pri čemu je volan počeo da se rotira levo desno, na šta sam ja reagovao zaustavljanjem, kako se ne bi razlupao. Nesmotren potez, koji je rezultovao totalno pogrešnom kalibracijom. Centar ose je bio pomeren udesno i, nakon nekoliko sati maltretiranja Windowsa, drajvera i još koječega (uključujući i deinstalaciju i detaljno čišćenje registry-ja), nisam rešio problem! Volan je i dalje bio pogrešno kalibrisan. Setio sam se da sam jednom ranije pročitao o nekoj alatki za resetovanje kalibracije kod Logitech-ove opreme, koju odlikuje automatska kalibracija. Međutim, ne lezi vraže! – poništavanje kalibracije je nekako poništilo čitavu X osu, koja je naprasno prestala da radi – te sam ja uobrazio da sam je načisto ubio. Nije funkcionisala apsolutno nikako. Ovo me je nateralo da ga probam na drugoj konfiguraciji, kako bih utvrdio da li je stvar mrtva, ili sam ja lud.

Pogađate, bilo je ovo drugo. Vratio sam stanje registry-ja korak unazad (WinRescueXP) i odradio instalaciju nanovo, ovaj put puštajući volan da divlja po stolu do mile volje. I to je bilo to. Otad radi kako treba!  Mada, ostala je jedna čudna pojava. Volan se samokalibriše svaki put kada mu se priključi napajanje ili se resetuje kompjuter. Da li ovako i treba (?) – ne znam. Sa Momo volanom se to ne dešava.

Osećaj vožnje je stvarno neverovatan. Iskreno, nisam mogao da verujem da će me nešto iznenaditi u toj meri, kako je svojevremeno učinio Logitech Momo. Međutim, ovo je zaista daleko od svega viđenog. Prvo, kožni obruč omogućava nesmetano „propuštanje“ kroz šake prilikom odmotavanja, što unosi dodatnu dozu realnosti (kod prethodnih volana ovo nije bilo moguće, najviše zbog gume, koja bi trebala da „glumi“ kožu, ali to čini dosta loše).

Force Feedback je potpomognut sa dva servo motora, dovoljne snage, da vas nakon par sati voznje prilično namuče i čak, izazovu spontano znojenje  Po prvi put se može reći da se oseća „klaparanje“ spona prilikom skoka/doskoka u vožnji relija. FF nije sveden na bezrazložno drmusanje (karakteristično za većinu ostalih modela), već je potpuno smislen i snažan baš kako treba. Damper efekat (efekat olakšanog upravljanja pri prelasku na klizav/nekompaktan teren) je fantastičan i funkcioniše baš kako se i očekuje. Naravno, ko voli lagodniju vožnju, u svakom slučaju može prigužiti sve efekte zasebno i podesiti ih po svom ukusu. Ja nisam ni probao kako FF radi na 150%, već samo na 100% i niže (što je ujedno i default vrednost).

Menjač je posebna priča. Iako je za njegovu potpunu upotrebu neophodna podrška simulacije, on se može koristiti u sekvencijalnom modu sa svim simulacijama. Od onih koje sam za ovaj kratak period probao (otprilike mesec dana), manuelni menjač sa kvačilom podržava Live For Speed S2 i GTR2. GTR2 ima malih problema sa menjačem, utoliko što je za izbacivanje u ler, neophodno definisati položaj „neutral“, a pošto menjač nema pridruženi mikroprekidač u leru, u GTR2 nije moguće izbaciti iz brzine, osim ukoliko ga ne konfigurišete da za tu „akciju“ koristi neki od dodatnih tastera. Prebacivanje u sekvencijalni mod omogućava da se menjač koristi kao i klackalica, po sistemu „viša-niža“ i funkcioniše očekivano. Za razliku od GTR-a, LFS sa menjačem funkcioniše savršeno. Otkačinjanje brzine LFS automatski prepoznaje kao signal za izbacivanje u ler, pa je vožnja prava pesma.

Šlag na torti predstavlja rotacija po X osi u opsegu od minimalnih 40, do maksimalnih 900 stepeni! Osećaj vožnje sa otklonom od 900 stepeni je ono pravo. Primetio sam, kod ljudi koji su G25 probali kod mene, da je period prilagođavanja osobe koja je barem jednom vozila pravi automobil, značajno manji nego kada je u pitanju volan sa samo 240 stepeni otklona. Preciznost je savršena, a samim tim i upravljivost, ali je jedna potencijalna „mana“ vezana baš za ovo – ko se od ranije navikao na 240 stepeni, moraće vožnju simulacija da uči nanovo, pošto skretanje u oštrim krivinama iziskuje munjevitu reakciju na volanu, a potom i „odmotavanje“ istog. Čvrstina volana omogućava izuzeno lako motanje jednom rukom, i to pritiskom dlana na obruč, dok je druga ruka zauzeta menjanjem brzina. „Uživljavanje“ u vožnju je istinsko – posle samo petnaestak minuta „vožnje“, uhvatio sam sebe kako prilikom skretanja u World Racingu, nehotično tražim ručicu žmigavca! 

U odnosu na prethodni Logitech-ov model sa otklonom od 900 stepeni (Driving Force Pro), ovaj ima neke prednosti što se iskoristivosti tiče – dok je DFP odbijao da u modu 900 stepeni sarađuje sa igrama koje to ne podržavaju, G25 koristi nekakav vid emulacije, pri čemu je standardna 240 stepeni osa praktično „razvučena“ na ceo otklon i simulacija na taj način „prevarena“. Isprobavajući desetak različitih simulacija, nisam naleteo ni na jednu koja je odbijala rad sa 900 stepeni. Eventualno, nekim simulacijama je neophodno načiniti ustupak i prevariti ih na karakterističan način. Primer Toca Racedriver, koji inicijalno ne prepoznaje svih 900 stepeni – najpre volan setujete na 200 stepeni, uđete u igru i podesite kontrole, a nakon toga osu vratite na 900 i to je to. Ustvari, jedino je Toca imala problema sa prepoznavanjem ose sa tolikim otklonom.

Da se ceo prikaz Logitech-a G25 ne bi završio samo u hvalospevima, red je pomenuti i jednu veliku manu – za većinu zaljubljenika u vožnje, 260 evra (kolika je otprilike najniža cena kod nas) je previše, čak i za volan ovakvog kvaliteta. Za vatrene ljubitelje i one koji obožavaju da voze (i lete nisko ) ovo je jedini način da voze skupe automobile i isprobaju sa njima sve ono što se ipak ne bi usudili da probaju uživo. A i sigurnije je juriti se u niskom letu, dok ste u sobi.





Ako je za utehu, iako se za ovaj novac može dobiti entry-level konfiguracija, realno ćete više benefita dobiti od volana – on će i za nekoliko godina biti upotrebljiv na isti način, što se za konfiguracije, čak i pet puta skuplje od pomenute, baš i ne bi moglo reći.

Pozdrav


[Ovu poruku je menjao StORM48 dana 13.03.2007. u 18:35 GMT+1]