[ Paramecijum @ 05.10.2007. 22:35 ] @
Predstoji mi poprilična serija širokougaonog snimanja i sada pokušavam da pohvatam sve fazone.
Slika se nekada krivi a nekada ne.
Postoje određene zakonitosti i ja ih ubrzano otkrivam, ali naišao sam na nerazumljivu situaciju, te ajde da priupitam iskusnije u svemu tome.
Pogledajte ove dve fotke dole.
Na prvoj je krivljenje ivica i padanje zgrada nestvarno odsutno. Nikakve deformacije nisu rađene u PS-u, samo veličina fajla.
Ono s leve strane, što viri 5 mm je Narodni muzej, potpuno ravan. Na desnoj strani ulična bandera potpuno ravna, sve ivice paralelne i pravougaone.
Prosto ne mogu da verujem da takav kadar može da se ima bez debele dorade u PS.

Druga slika, naoko lakši kadar, objekti kilometar udaljeni, a padaju na sve strane, zgrada CK kriva, dizalice desno sve 10 stepeni nagnute (slabo se vide na ovom smanjenju, ali u pitanju je isti ugao kao na CK, samo na drugu stranu.

Logično mi je da bliski objekti dobijaju padajuće ivice, ali zaista ne razumem da na bliskim objektima nema krivljenja, a na udaljenim ima.
To se protivi mojoj logici odakle god pokušam da joj pristupim.

Prvi slučaj je snimljen sa visine od oko 2,2 metra i možda je taj ugao napravio neku zvrčku da ivice ostanu paralelne. Ali kako onda objasniti treći slučaj, gde aparat maltene leži na tlu a krivljenje gotovo da je zanemarljivo.
Da li i kako na distorziju utiče udaljenost fokusa, pre svega me zanima krivljenje ivica zgrada, dakle, da zanemarimo izduženje bliskih objekata u prednjem planu?





[ Nebojsa Milanovic @ 05.10.2007. 22:42 ] @
Odmah dve stvari:

Nisi rekao sa kojim objektivima su napravljeni ti snimci (moguće je i da su sve sa istim). Kvalitetni objektivi se prilično uspešno bore protiv ovakvih deformacija.

Ali važnije od toga je izbor stajne tačke i ugla pod kojim aparat gleda: Vidiš i sam da si na drugoj slici snimao aparatom usmerenim na dole - a u ostale dve aparat ti gleda vodoravno.

To objašnjava sve.
[ Paramecijum @ 05.10.2007. 23:09 ] @
sve je isti objektiv (17-40)...
Nisam siguran da je uvek moguće obezbediti vodoravan pogled, ali vidim da stepeni (nagnutosti aprata) mnogo utiču.
S druge strane, postoji određena pravolinijska distorzija na krajevima, ka napolje...
U svakom slučaju, prilično sam prijatno iznenađen sa rezultatima 17mm na FF.

Ono što mi takođe nije bilo odmah logično, ali sam onda domislio da je to verovatno zbog konstrukcije sistema; ovaj objektiv ni na 40mm ne gubi padanje ivica; ako padaju u kadru na 17 padaju i na 40, dok se recimo 24-105 ponaša sasvim drugačije, malecko krivljenje vrlo brzo prestane.
[ Zarko Silic @ 05.10.2007. 23:09 ] @
O oba ugla se mora voditi racuna:
1. "gore dole"
2. "levo desno"

Aparatom pronadjes sredinu tj. polozaj gde su jednako izoblicene obe strane fotografije.
To je "boljka" svih sirokih objektiva samo sto je kod ponekih manje ili vise izrzeno. Inace ume da stvara velike probleme svadbarcima praveci od ljudi pajace.
Za slikanje arhitekture su se nekada koristili specijalni PC (kod Kenona TS) objektivi na kojima se mogla izvrsiti korekcija perspektive. Neko ih i danas koristi mada su postojanjem foto shopova, dosta izgubili na znacaju.
[ Paramecijum @ 06.10.2007. 11:11 ] @
Ono što je potpuno neosporno jeste da taj objektiv (17-40) ima smisla koristiti samo u ekstremne širokougaone svrhe, posebno na FF.
Otud mi nisu jasni ljudi (a ima ih i kod nas i nalazim ih po netu) koji ovaj objektiv drže kao osnovni na aparatu.
Objektiv je odličan ali izuzetno zahtevan za korišćenje, traži neprekidnu koncentraciju i to na više nivoa:
1. O krivljenju slike na razne strane katkad odlučuju doslovno mrvice u usmerenju objektiva, čak i na najužem delu.
2. Prečnik objektiva je realno mali (na 17mm pri f 4 je 4.25mm, apreko f8 već pada ispod 2mm) pa u situacijama potrebe za velikom dubinskom oštrinom koja je realno vrlo česta, razdvojna moć tako malog otvora je skučena. Na f16 npr. broj informacija koje postoje na snimku su jedva iznad boljih kompakta.
3. Merenje svetla takođe traži dosta koncentracije jer očas posla u najširem položaju u kadar uleti neki poremećujući svetlosni faktor, pa se javlja potreba za manuelnim podešavanjem što je ipak postupak od koga sam se ja gotovo potpuno odvikao. Imao sam silne muke da snimim neke stvari unutar kombija i praktično nisam uspeo sve da razrešim fotografskim postupkom nego tek u postprodukciji.

Sve u svemu, sjajno objektivče, ali gotovo da ne vidim njegovu upotrebnu vrednost van krajnje širokougaonog dela, ajde da kažemo 17-25.
Meni dovoljno i meni super. Vrlo sam zadovoljan, ali njemu je u mom setu namenjeno mesto širokougaonika i ništa van toga. Realno, više bih voleo da je fiksni 17mm, bio bi optički bolji (valjda) i fizički manji (sigurno).
Kada porastem dovoljno, kupiću 14mm fiksni, dotad, ostajem na ovome što se tiče širine.