Ta offshore prica se vuce od 1990-e. Kada je Luka beograd bila planirana za bescarinsku zonu. Od tada se mnogo toga izdesavalo, krenulo se drugim putevima...

Osnovni preduslov za to je da kao država uživamo poverenje kod potencijalnih korisnika tih offshore blagodeti, a svi znate kakav nam je imidž u svetu, posebno sada zbog ovog cirkusa oko Kosova. Druga stvar, EU nam to garant ne bi dozvolila, jer bi bila direktno pogođena u slučaju da nam offshore posao kojim slučajem ozbiljno krene. Kipar, koji je 90-ih bio na vrhuncu slave kao offshore zona, je morao mnogo toga da promeni da bi postao njen deo.

Mada, ako se definitivno dignu ruke od pridruživanja EU (u šta sumnjam da će se desiti), vredi ozbiljno razmisliti o tome - štaviše, mislim da nećemo imati drugog izbora u tom slučaju...

Mislim da bescarinska zona nema nista sa offshore biznisom???

Kako stvari sada stoje od Srbije u EU nema nista, za dugo vremena. Imam utisak da je ovo vreme velikih prestrojavanja u svetskoj ekonomiji i da se ekonomska moc pomera na Istok. Trebace nam dosta vremena da se malo priblizimo EU, do tada bi lako moglo da se dogodi da clanstvo u toj organizaciji ne bude tako interesantno kao danas.

Da bi smo stekli poverenje potencijalnih klijenata prvo treba da omogucimo uslugu. Cini mi se da je sustina u donosenju zakonske regulative. A za to bar nisu potrebna neka enormna novcana ulaganja.

Da je to moguće, isplativo, i dobro za državu i njene građane odavno bi to uvele sve zemlje. Ali očigledno nije. Tako off shore kompanije mogu da se registruju samo u zemljama sa minimalnim brojem stanovnika, bez industrije i ekonomije (mislim na ozbiljnu ekonomiju)

A zasto ozbiljna ekonomija ne moze da nudi offshore usluge?
Cini mi se da mnoge offshore drzave imaju mnogo ozbiljniju ekonomiju od nase. Koliko sam razumeo te mogucnosti nisu na raspolaganju stanovnicima offshore drzave, vec strancima.
Ceo taj koncept izgleda kao potencijalno veoma profitabilan dodatak konvencionalnoj ekonomiji neke drzave.

Cinjenica je da ovako vise ne ide. Zasto da ne probamo? Ako bi taj posao donosio iole znacajna sredstva, ona bi mogla biti ulozena u razvoj drugih, "ozbiljnih", privrednih grana.

Java Beograd wrote:
> Da je to moguće, isplativo, i dobro za državu i njene građane odavno
> bi to uvele sve zemlje. Ali očigledno nije. Tako off shore kompanije
> mogu da se registruju samo u zemljama sa minimalnim brojem stanovnika,
> bez industrije i ekonomije (mislim na ozbiljnu ekonomiju)
To je sasvim neosnovana izjava.

Riječ "offshore" u osnovi znači "daleko od obale", a u poslovnom svijetu
znači "poslovanje u stranim zemljama ili korištenje stranih prednosti".
Offshore preduzeća koja se osnivaju širom svijeta u raznim zemljama
donose prednosti u odnosu na neke druge zemlje kao što su na primjer: da
se preduzeće paušalno oporezuje, da su porezi vrlo niski ili minimalni,
da strani građani imaju pravo da uzmu dobit bez oporezivanja i da
stranci imaju veća prava nego rezidenti; onda da preduzeće nema
ograničenja; da zemlja nema ograničenja u protocima novca, vlasništvu
ili da u toj zemlji svako može da otvori bankovni račun.

Tako šta je "offshore" za nekoga zavisi od toga iz kojeg ugla se gleda,
tj. od zemlje gdje je osoba rezidentna ili obavezna da plaća poreze ili
iz zemlje gdje se posluje.

Srbija je već de facto offshore zemlja za mnoge građane Evropske
zajednice. Na primjer u Srbiji su porezi najniži u Evropi, tako jedan
Njemac jednostavno ne može da ukine svoje preduzeće u Njemačkoj i da se
preseli u Srbiju i da tamo otvori novo preduzeće jer će u Njemačkoj
Srbija biti svrstana u "offshore" zemlje, a takav Njemac će morati
nastaviti plaćati poreze u Njemačkoj još za nekoliko godina. Dalje u
Srbiji strani ulagači imaju mnoga prava kakva nemaju u svojoj vlastitoj
zemlji, na primjer strani ulagač može biti bilo koja fizička ili pravna
osoba, što u nekim drugim "razvijenim" zemljama to nije moguće.

Popularna offshore zemlja za nekoga u Njemačkoj ili Evropskoj zajednici
je npr. Švicarska jer se određeni profiti kroz švicarsko preduzeće ne
oporezuju strancima. Švicarska je zemlja sa industrijom i ekonomijom.
Danska, Velika Britanija i Irska su isto tako offshore zemlje kad god je
u pitanju holding ili vlasništvo i profiti iz vlastitih preduzeća jer
tamo postoje olakšice koje u drugim zemljama nisu moguće. Riječ
"offshore" sama po sebi nije kompletno definisana ni u jednoj zemlji, a
šta je za nekoga offshore to zavisi iz ugla gledanja i od poslovnih potreba.

Druge popularne zemlje gdje se offshore preduzeća formiraju, kao što su
npr. Panama ili Kostarika imaju i industriju i ekonomiju koja je vrlo
dobro razvijena i u tom pogledu se ne može ni porediti sa Srbijom. Broj
stanovnika nije ni blizu "minimalan". Panamski zakon o preduzećima je
donesen 1927 godine i još je na snazi, dok se zakoni u Srbiji mijenjaju
kako puše vjetar. Stabilnost zemlje u pogledu poslovanja je jedan od
najvažnijih faktora za neka preduzeća i iako se u Panami dešavalo svašta
nešto tokomo istorije, poslovanje je ostalo zaštićeno.

U Srbiji se za razliku dešavalo svašta nešto tokom istorije, ali ne u
svrhu zaštite, već u svrhu krađe vlastitog građanstva. Poslovni procesi
su bili više puta kompletno uništeni i obnavljani, što se i trenutno dešava.

Da je Dubai mala zemlja to jeste, ali ima značajan broj stanovnika,
definitivno ima industriju razvijeniju od Srbije i definitivno ima
ekonomiju razvijeniju i stabilniju od Srbije, ali je Dubai ipak jedan od
najznačajnijih offshore država. U Dubai-u se ne plaćaju porezi.

Da je Hong Kong mala zemlja, to jeste, ali ima vrlo značajan broj
stanovnika, ima industriju i ekonomiju razvijeniju od Srbije, ali je
Hong Kong i te kako značajna offshore država.

Pa čak se i SAD (Sjedinjene Američke Države) za mnoge poslovne prihode
izvan SAD i unutar SAD može smatrati offshore državom, jer stranci mogu
poprilično slobodno da posjeduju akcije i dionice SAD preduzeća i pod
određenim uslovima da ne plaćaju poreze u SAD, što u mnogim drugim
državama nije moguće. Dalje jedno SAD preduzeće, LLC ili dioničko
društvo, ne oporezuje se na prihode ostvarene izvan SAD, što je jedan od
važnih "offshore" faktora. SAD su naravno razvijena zemlja, sa nemalim
brojem stanovnika i razvijenom ekonomijom.

Ekonomija je upravljanje dobrima, upravljanje i raspolaganje prihodima i
rashodima. Jedna zemlja koja ima stvarno razvijenu ekonomiju neće
oporezivati svoje građane i lagati svojim građanim da su porezi uopšteno
potrebni za razvoj države. To je jedna velika laž u koju će naravno
velika većina slijepo da vjeruje misleći da bez nasilnog oporezivanja,
"reketa" od strane neke države ili legalizovane mafije, država ne može
da postoji. Ništa nije dalje od istine. Jedna država koja stvarno ima
razvijenu ekonomiju može naravno da oslobodi svoje građane od bilo
kakvih poreza, može da napravi veliki napredak u poslovanju i profitima
države, može da izmiri sve svoje dugove i može da štiti svoje građane i
bez nasilnog oporezivanja. Država je obično najjače pravno lice u toj
državi, pa tako ima većinu zemljišta i nekretnina koje iznajmljuje
svojim građanima, obično je najveći ulagač i dioničar u javnim i nekim
privatnim preduzećima, pa tako ako ima dobre menadžere svoga poslovanja
može sasvim lijepo kao pravno lice da opstaje bez ikakvoj nasilnog
oporezivanja.

Za Srbiju bi bilo najbolje nuditi offshore poslovanje, ali Srbija nije
stabilna zemlja i neće biti u stanju da izdrži pritiscima privatnih
sila. Privatne sile imaju svjetsku banku u svojim rukama, pa tako i
kontrolišu države, zahtijevaju da države plate svoje dugove i na takav
način dolazi do oporezivanja sadašnjih i budućih generacija kao rezultat
lošeg rukovodstva tog preduzeća - države. Srbija je zemlja koja je
zadužena do vrata i bilo kakav pokušaj da postane stabilna offshore
zemlja će se slomiti pod silom privatnika koji kontrolišu velike zemlje
i banke.

Crna Gora je to već pokušala sa svojim zakonom o offshore bankama i nije
mogla da podnese pritisak. Samo stabilne zemlje mogu da podnesu pritisak
privatnih sila ili mogu u velikoj mjeri da štite interese tih privatnih
sila tako da ostanu barem jedno vrijeme izvan domašaja.

Ipak, bilo bi najbolje da Srbija učini slijedeće korake:

- da pruži podsticaje, obrazovanje i podršku za samostalno poslovanje;

- da omogući stvarnu ograničenu odgovornost preduzeća, a ne neku tobože
ograničenu odgovornost koja je trenutno zakonom (ne)definisana;

- da počne da iznajmljuje svoja zemljišta i nekretnine, sa time da
podstiče preduzetništvo;

- da smanji poreze vlastitih građana na (jedan) 1%, s time da svako
preduzeće mora da ima uredno knjigovodstvo i da se ni jedno preduzeće ne
pregleda da li je platilo porez ili ne; neuredno knjigovodstvo može da
se kažnjava većim porezima; samo određene štetne djelatnosti država
treba da oporezuje;

- smanjenjem poreza na 1% i eliminisanjem poreznih ustanova i svih
drugih ustanova zaduženih za pljačku naroda eliminisaće se i ogromni
troškovi koji nastaju radom tih ustanova;

- od 1% poreza na plate i dobiti iz preduzeća, iznajmljivanjem svojih
nekretnina, kreditima koje daje poduzetnicima, finansijskim uslugama i
drugim uslugama, država može da obezbijedi i previše sredstava za svoje
blagostanje i funkcionisanje;

- bilo kakva ograničenja kao zabrane raspolaganja novcem od preduzeća
bez potvrde, ograničenja u protoku novca, valuta ili dobara, carine na
robu i druge malverzacije i laži svoga naroda trebaju da se eliminišu;

- uvođenjem slobodnog kockanja, igri na sreću sa državom koji je glavni
ulagač u takvim djelatnostima, država može mnogo više novca da oporezuje
od svojih građana, samo ovaj put to oporezivanje nije prisilno: građani
će masovno da se kockaju i igraju igre na sreću, samo ovaj put imaju
barem ideju da se zabavljaju ili da mogu da dobiju nešto iz kockanja, a
nisu nasilno opljačkani (oporezovani). Ako može u Nevadi, može i u Srbiji.

- štetne djelatnosti kao kockanje, industrija dima i pušenja, onda
uzroci problema kao što su zakonite psihijatrijske droge od kojih mnogi
umiru, psihofarmaceutičju industriju, onda industrije koje zagađuju
čovjekovu okolinu, industrije koje maltretiraju životinje država treba
da oporezuje sa velikom stopom kao npr. 80%; na taj način podstičući
razumne industrije, a eliminisajući nerazumne i nehumane industrije;

- podrazumijeva se da se ilegalno ponašanje u vladi, korupcija,
kriminal, drogiranje društva i onda nacistička ideologija, rasizam i
fašizam koji u Srbiji vlada treba kompletno eliminisati;

- ulaganjem dobiti iz takvog poslovanja u nove generacije u obrazovanje
i pismenost, poboljšanje okoline i unapređenje društva, država će da
dobije i nove "dionice", nove generacije koje će svoju državu da poštuju
i nikada ne pomišljaju da odu "negdje drugdje".

Ako mogu druge države, može i Srbija.

Ako ne može Srbija ovako kako ja pišem, pa može onda barem tako kao
Austrija, Njemačka, Švedska, itd. jer čemu izmišljati idealna stanja kad
zavidna stanja postojanja već postoje u tim zemljama.

Tako dajem EUR 500 onome ko pokaže na nekoga u vladi Srbije ko se
stvarno trudi da kopira uspješne sisteme drugih država. Ponuda vrijedi 2
godine.

J. Louis