[ nesicdejan @ 25.10.2008. 12:29 ] @
Pretrazivao sam forum, ali odgovor na ovo pitanje nisam nasao.

Korg digitalni rekorder MR-1000 podrzava ovu jednobitnu tehnologiju, koja do sada daje mozda i najvjerniji zapis analognog zvuka u digitalnom obliku 1bit/5,6MHz. Znamo da je digitalni zvuk kvalitetniji sto ima vise bita i sto je semplovan visom frekvencijom. Ali...

1bitno snimanje se vrsi tako sto se vrijednost audio signala, kojeg digitalizujemo, mijenja za jedan mali KORAK na visu (1) ili na manju vrijednost (0), brzinom 5,6 MHz. Ako je ulazni signal konstantan, stalno iste vrijednosti, onda ce digitalni rezultat biti 10101010101010101... tj vrtice se oko stvarne vrijednosti gore-dole za taj mali KORAK koji je za nase uho neprimjetan.

Ako je ulaz rastuci, digitalni oblik ce biti npr. 11011001011111011110(Za strmije rastuce signale mnogo vise jedinica nego nula, a za manje strme rasuce sig. malo veci broj jedinica nego nula)

Moze se zakljuciti da zbog visoke frekvencije semplovanja 5,6MHz i zbog tog malog amplitudskog KORAKA dobijamo veoma kvalitetan digitalni signal.

Tako sam shvatio.

Pitanje je koliki je taj mali KORAK???
[ draganmi @ 25.10.2008. 22:08 ] @
Citat:
nesicdejan: Pretrazivao sam forum, ali odgovor na ovo pitanje nisam nasao.

Korg digitalni rekorder MR-1000 podrzava ovu jednobitnu tehnologiju, koja do sada daje mozda i najvjerniji zapis analognog zvuka u digitalnom obliku 1bit/5,6MHz. Znamo da je digitalni zvuk kvalitetniji sto ima vise bita i sto je semplovan visom frekvencijom. Ali...

1bitno snimanje se vrsi tako sto se vrijednost audio signala, kojeg digitalizujemo, mijenja za jedan mali KORAK na visu (1) ili na manju vrijednost (0), brzinom 5,6 MHz. Ako je ulazni signal konstantan, stalno iste vrijednosti, onda ce digitalni rezultat biti 10101010101010101... tj vrtice se oko stvarne vrijednosti gore-dole za taj mali KORAK koji je za nase uho neprimjetan.

Ako je ulaz rastuci, digitalni oblik ce biti npr. 11011001011111011110(Za strmije rastuce signale mnogo vise jedinica nego nula, a za manje strme rasuce sig. malo veci broj jedinica nego nula)

Moze se zakljuciti da zbog visoke frekvencije semplovanja 5,6MHz i zbog tog malog amplitudskog KORAKA dobijamo veoma kvalitetan digitalni signal.

Tako sam shvatio.

Pitanje je koliki je taj mali KORAK???



Među vodećim svetskim teoretičarima audija su se vodile rasprave oko toga da li je DSD bolji (ili čak pogodan) u audio primenama zbog visoke distorzije koja se ne može izbeći zbog malog broja bitova. Postoje neki pokušaji rešavanje tog problema, među koje spada i povećavanje broja bitova.
Uobičajen oversampling je 64 x, tako da je DSD sampling frekvencija 2.8224 MHz (1 bit puta 64 puta 44.1 kHz). Ti govoriš o oversamplingu od 128 x.

Nije stvar u malom amplitudskom koraku, to je termin iz analognog domena, već o drukčijem pristupu digitalizaciji.
Pulse-code modulation (PCM) predstavlja analogni signal tako što se veličina signala uzorkuje u jednakim intervalima i tako izmerena veličina pulseva kvantizuje binarnim kodom.
Pulse-density modulation (PDM), predstavlja analogni signal tako što relativna gustina 1-bitnih podataka odgovara amplitudi analognog signala.

[ nesicdejan @ 26.10.2008. 11:18 ] @
(1 bit puta 64 puta 44.1 kHz).

To mi nije jasno. Sta je ,ustvari DSD?

Pulse-density modulation (PDM), predstavlja analogni signal tako što relativna gustina 1-bitnih podataka odgovara amplitudi analognog signala.

To mi takodje nije jasno.


Jako je malo informacija, zato bi najbolje bilo da prikacite neki fajl ili link da to proucim onako ljudski, da vas ne zamaram pojedinacnim pitanjima. Spremam seminarski rad na temu "audio signali" pa sam zelio da objasnim i ovu vrstu A/D konverzije mada jos uvijek ne znam ni kako se ona zove.

Hvala puno na prethodnom odgovoru a i na buducim... Pozdrav
[ draganmi @ 28.10.2008. 10:10 ] @
Citat:
nesicdejan: (1 bit puta 64 puta 44.1 kHz).

To mi nije jasno.


Pokazuje na koliko MHz mora da se uradi samplovanje da bi se dobio željeni oversampling od 64 x.


Citat:

Pulse-density modulation (PDM), predstavlja analogni signal tako što relativna gustina 1-bitnih podataka odgovara amplitudi analognog signala.

To mi takodje nije jasno.


Što više ima napakovanih jedinica jednih uz druge, odnosno što su srazmerno zastupljenije u odnosu na nule u nekom nizu semplova, veća je brzina (krivina) porasta amplitude analognog signala koju taj niz opisuje (i obratno, kod nula - opadanja.) Ako su sve jedinice jedna do druge, brzina porasta je maksimalna (kod nula - brzina opadanja). Ako u nizu semplova naizmenično idu jedna jedinica i jedna nula, onda on amplitudno opisuje ravnu liniju (u stvari cik-cak).


Citat:


Jako je malo informacija, zato bi najbolje bilo da prikacite neki fajl ili link da to proucim onako ljudski, da vas ne zamaram pojedinacnim pitanjima. Spremam seminarski rad na temu "audio signali" pa sam zelio da objasnim i ovu vrstu A/D konverzije mada jos uvijek ne znam ni kako se ona zove.

Hvala puno na prethodnom odgovoru a i na buducim... Pozdrav


http://en.wikipedia.org/wiki/Super_Audio_CD

http://www.dsdproaudio.com/html/dsd_sacd_explained.html

http://sonido.uchile.cl/articulos/Reshaping_Digital_%20Audio.pdf




[Ovu poruku je menjao draganmi dana 28.10.2008. u 11:23 GMT+1]
[ draganmi @ 29.10.2008. 07:48 ] @
Inače, moje je mišljenje da je DSD bez sumnje bolji standard za high end korisnike, ali da je veliko pitanje da li će biti masovno prihvaćen.
Glavni problem je, po meni, za red veličine veći utrošak memorije, koji ni izdaleka nije srazmeran povećanju kvaliteta, kao i činjenica da je skoro sve što je od neke muzičke vrednosti sa analognih nosača već digitalizovano u PCM formatu.
CDA format (ne direktno kao format, već kao samostalan tržišni proizvod) je mnogo više ugrožen lossy formatima, odnosno distribucijom audija preko Interneta. Dakle čak i pad kvaliteta u odnosu na sam (zastareli) CDA format većini korisnika ne smeta u odnosu na cenu, veliki izbor i komforno dolaženje do audio snimaka.
Trend koji je ugrozio CDA je direktno vezan za utrošak memorije, odnosno zasnovan na smanjivanju utroška memorije kod lossy formata za približno jedan red veličine. Teško je verovati da ga može ugroziti novi format koji ide u dijametralno suprotnom pravcu - i uvećava utrošak memorije za jedan red veličine.

Prelazak na novi standard je veoma skup i dugotrajan, a zadovoljio bi uglavnom samo high end korisnike kojih ima manje od 1%. Kako istraživanja pokazuju 40-tak % korisnika uopšte i ne primećuje neku razliku između DSD i CDA, a oni koji je primećuju ne smatraju da je revolucionarna. Ima dosta i onih koji i dalje preferiraju CDA.

Napredniji korisnici kao i ljudi koji PC koriste za snimanje audija su navikli da na PC-ju amaterski obrađuju WAV fajlove koji su u proseku za 16/44.1 standard veličine od 200-500 MB, tj. da imaju izvesnu kontrolu nad njihovim sadržajem i kvalitetom. Fajlovi od 2-5GB zahtevaju procesorsku snagu i memorijske resurse koji će se pojaviti na amaterskom tržištu za nekih desetak godina.

Već mp4 VBR enkodovan na 192 kbps svojim kvalitetom zadovoljava većinu prohtevnih korisnika i na sasvim solidnim uređajima (mnogo veći uticaj na kvalitet reprodukcije od samog formata imaju kvalitet audio kartice i prostorna ograničenja kućišta, vibracije, buka kao i kvalitet napajanja PC-ja).

Ne treba zaboraviti da PDM standard postoji još od 1999. godine, i da nikakvog bitnog prodora tog standarda nije bilo za poslednjih 10 godina.

DSD će, ako ne izumre, verovatno proći kao i nekada uvedene direct-cut LP ploče, tj. proizvodiće se u malim serijama za audiofile i prodavati za veliki novac.

P.S. Inače me zanima kako stoje stvari sa pakovanjem DSD-a, odnosno koji compression ratio se dobija?

[Ovu poruku je menjao draganmi dana 29.10.2008. u 09:20 GMT+1]