[ marko000 @ 14.11.2003. 15:38 ] @
Zdravo,

posto sam savladao c++ na skolskom nivou,poceo sam raditi malo sa winapi-jem.Pregledao sam postove sa
ovog foruma u vezi windows programiranja,bilo da je u pitanju winapi,mfc,wtl..
Video sam lekine postove u vezi fltk..

Iz svega navedenog,dosao sam do zakljucka,kao sto je i receno u jednom od postova,da nemam osnovno programersko
iskustvo sto se tice izrade i kompajliranja,nevezano za platformu i ide.Ono sto zelim da pitam je:

kako da naucim osnovne stvari u vezi izrade aplikacije;sta je linkovanje,makefile,command line kompajliranje,i jos mnogo toga na sta nisam naisao u knjigama

kako cela stvar funkcionise "ispod haube"?

Evo pozivam leku i sve dobrovoljne profesionalce ;),ako zele i naravno ako imaju vremena da postave topic temu sa malim tutorialom o
osnovama kompajliranja..mislim da bi ovakav jedan potez bio fantastican..

a ako vas vec mrzi,barem neke linkove ;)

treba covek znati tacno sta radi,zar ne?

pozdrav

Marko
[ Not now, John! @ 14.11.2003. 16:24 ] @
Biće dobro, ako ljudi budu imali volje. I ja sam relativno skoro počeo da se bavime C/C++ programiranjem. U svim udžbenicima iz kojih sam učio obično daju kod nekog malog programa i napišu da se on kompajlira (i linkuje) pomoću "gcc -o test test.c".
Kako odavde doći do kompajliranja velikih prijekata sa više biblioteka, to još nisam našao.
Doduše, sâm sam skontao da ukoliko imam više biblioteka, kompajliram pomoću "gcc -o test test.c bib1.c bib2.c ...".

Ostalo će nam objasniti ljudi dobre volje. :-)
[ Časlav Ilić @ 15.11.2003. 08:52 ] @
Mislim da na ovo pitanje ne može da se kvalitetno odgovori nekim kratkim tekstom, zato što ne postoji neki opšti postupak izgradnje programa (projekta) koga se svi drže, već više različitih sistema.

Jedini opštiji pojam je program za izgradnju, koji se često naziva „make“ (hrngh...) On gradi projekat na osnovu ulazne skripte, koja sadrži pravila za izgradnju. Međutim, danas je to isuviše nizak nivo za gradnju projekta, a i različite implementacije make-a su nekompatibilne, tj. neće prihvatiti istu ulaznu skriptu. Zato postoji više sistema za gradnju koji čine omotač oko make-a (ili ga integrišu u sebe).

Vindouzom se nisam mnogo bavio, pa ne znam kako tamo stoje stvari. Na raspolaganju su svakako Majkrosoftova i Borlandova razvojna okruženja, i svako od njih ima neki svoj postupak definisanja i gradnje projekta. Verovatno ima dovoljno o tome u dokumentaciji dotičnih, a i knjigâ ne nedostaje. Ima, čini mi se, i nekih besplatnih okruženja... Naravno, postoje i različite verzije samog make-a, za upotrebu iz komandne linije, što možda i nije previše loše rešenje za Vindouz obzirom na tradiciju distribuiranja bez izvornog kôda.

Što se tiče GNU/nešto sistema (kakav je Linuks :), tu caruju GNUovi Autoalati — Automake, Autoconf i Libtool. Pomoću njih se prave i instalacije iz kôda („./configure ...“) i binarni paketi (npr. RPM). Ja sam se na njih navikavao koristeći knjigu koja prikazuje spregnutu upotrebu ovih alata (http://sources.redhat.com/autobook/) i uputstva samih alata (http://www.gnu.org/manual/). Pored toga, nije zgoreg pročitati i uputstvo za make (takođe na prethodnoj adresi), barem prvih nekoliko poglavlja za početak, čisto da se zna šta leži u osnovi.