[ Nile @ 17.11.2003. 09:38 ] @

Jedan od najvećih paradoksa 20. veka je i taj što je uporedo sa razvojem
psihologije i psihijatrije dolazilo do sve većih psihičkih oboljenja stanovnika razvijenijih zemalja. Takodje,
psihički poremećaji su iz godine u godinu dobijali nove dijagnoze, a takav trend nastavljen je i prvih godina ovog veka.

http://www.znanje.co.yu/index....stalo&tekst=zavisnost.html
[ filmil @ 17.11.2003. 10:31 ] @
Ovaj, a gde se tu tačno krije paradoks?

f
[ Milan Andjelkovic @ 17.11.2003. 11:39 ] @

Citat:
filmil:
Ovaj, a gde se tu tačno krije paradoks?


Upravo tako. Nije vam možda palo na pamet da je do pomenutog razvoja psihologije i psihijatrije došlo upravo zbog sve većih i češćih psihičkih poremećaja?
Što je društvo razvijenije, to je i složenije, tj. odnosi među ljudima su sve kompleksniji. Sukobi koji nastaju među ljudima i unutar svakog čoveka ponaosob su sve dublji i nerazumljiviji, pa se javlja potreba za razvitkom nauka koje bi to bile u stanju da objasne i spreče ili izleče.
[ Nile @ 26.11.2003. 22:41 ] @
Pa, sad, nije bas tako!!! :(

Psihologija i psihijatrija nisu jedine grane medicine (a ni nauke uopšte).
Sve što ste naveli odnosi se i na, recimo, infektivne bolesti, a tu se rezultati daleko bolje vide, čak i kad se uzme u obzir da još nije nadjen lek za sidu.

Istovremeno, upravo u psihologiji cveta kompletan, uslovno rečeno, biznis. Baš u tim najrazvijenijim zemljama je prava moda imati svog psihologa, pa i psihijatra, iako za tim realno nema potrebe. Paradoks je javlja upravo tu. Sve više zdravih traži pomoć (i obilno je dobijaju), a sve je više bolesnih, kod kojih ista ta pomoć ne funkcioniše.

Koliko medju tim obolelim ima onih koji su zdravi otišli po pomoć je jedna sasvim druga priča, o kojoj će, takodje, biti reči uskoro.

Redakcija e-magazina "www.ZNANjE.co.yu"