[ zasun @ 06.09.2009. 08:05 ] @
Lekovi koji mogu da ugroze potentnost

* Lekovi protiv povišenog pritiska (betablokatori, rezerpin, dihidralazin, klonidin)
* Lekovi za dehidrataciju (spironolakton, hidrohlorotiazid
* Lekovi za srce (digitalis, verapamil)
* Lekovi za snižavanje holesterina (klofibrinska kiselina)
* Antidepresivi (triciklični antidepresivi, litijumske soli)
* Sredstva za umirenje (benzodiazepini)
* Sredstva za spavanje (barbiturati)
* Stimulansi (amfetamin)
* Lekovi protiv glavobolje (dihidroergotamin)
* Sredstva za mršavljenje (fenfluramin)
* Kortikosteroidi (kortizonski preparati)
* Opijati
* Estrogeni i gestageni
* Citostatici

Protivnik starenja

Na dan 5. jula 1990. godine učinilo se kao da je ceo medicinski svet za trenutak zastao. Ugledni stručni časopis The Nenj England Journal of Medicine objavio je kliničku studiju o jednom hormonu za koji su mnogi pomislili da će biti ključ u traganju za vrelom nepresušne mladosti. Naučnik Dejvid Radmen na Medikal koledžu u Viskonsinu imao je grupu od 12 ratnih veterana, svi između 61 i 81 godine života, kojima je davao hormon rasta HGH (Human Gronjth Hormone), pri čemu je postigao rezultate koje je saopštio jezikom neobično jasnim za jedan stručan časopis: "Delovanje hormona rasta posle šestomesečnog tretmana bilo je uočljivo u promenama koje su pacijente naizgled činile mlađim deset do dvadeset godina." Seda kosa je ponovo postala crna, nestale su bore sa ruku i lica, seksualni nagon se vratio - toliko snažno da se žena jednog pacijenta, 15 godina mlađa od njega, poverila u razgovoru s lekarom da ima probleme u ispunjavanju seksualnih prohteva njenog muža.

Radmenovo pionirsko istraživanje bilo je inicijalna kapisla koja je širom sveta potpalila trku u proučavanju hormona - posebno hormona rasta. Od tog vremena, u hiljadama studija analiziran je hormon rasta, posebno njegov uticaj na starenje. Samo je Nacionalni institut za gerontologiju u Sjedinjenim Državama, u petogodišnjem istraživanju sprovedenom u devet različitih klinika, tragalo za odgovorom da li se putem HGH hormona može odložiti starenje, ili čak i zaustaviti.

Primer za primerom

Posle šest meseci hormonskog tretmana, pacijenti koji su uzimali hormon rasta u proseku su dobili mišićnu masu veću za 8,8 odsto od prvobitne, i to bez ikakvih telesnih vežbi. Istovremeno su - bez ikakve dijete - izgubili okruglo 14,4 odsto masti. Hormon rasta nadgrađuje mišićnu masu, razgrađuje masti i pozitivno utiče na debljinu kože.

No, hormon rasta ne uzimaju samo oni koji se nalaze na pragu starosti ili su već u nju zašli; koriste ga i vrhunski sportisti, i to iz dva razloga: hormon povećava njihov učinak na sportskom polju, a s druge strane ne može biti otkriven ni doping kontrolom.

Veliki je broj bolesti kod kojih je tretman HGH hormonom doveo do pravih čuda. On, na primer, ima tu moć da zaustavi odumiranje ćelija posle srčanog infarkta. Opiti s pacovima, kod kojih je veštački izazivan infarkt, pokazali su manji broj izumrlih ćelija kod onih koji su neposredno po infarktu dobili HGH, nego u kontrolnoj grupi gde je hormon izostavljen.

Kod teških plućnih bolesti, na Univerzitetu Severne Karoline, Medicinska škola na Čepel hilu, ustanovljeno je da su pacijenti posle tronedeljnog uzimanja HGH-hormona imali ne samo poboljšane funkcije pluća, već je i prognoza bila mnogo bolja.

Na Univerzitetu Geteborg, Salgrenska hospital, u kontrolnoj grupi od 333 pacijenta koji su patili od izraženog nedostatka HGH-hormona, smrtnost od bolesti srca bila je dvostruko veća nego kod pacijenata s normalnim nivoom hormona rasta. I još dugo se mogu nabrajati ovakvi primeri.

Najvažnije svojstvo HGH-hormona graniči se s fascinantnom tvrdnjom: ako uopšte ima hormona kojim se zaustavlja starenje, onda hormon rasta u tom pogledu ima najveći potencijal.

Decenijski ritam

HGH-hormon nastaje impulsom hipotalamusa u hipofizi, i odatle se prenosi direktno u krvotok. Jedan je od retkih hormona koji pravo iz hipofize odlazi u krv. Hormon rasta se odašilje u ritmičkim pulsacijama, ali njegovo poluvrednosno vreme je samo pet do šest minuta, te tako ne ostaje dugo u krvi. Ipak, ostaje dovoljno dugo da bi bio prihvaćen od masnih ćelija i jetre, gde će biti pretvoren u insulinoidi IGF-1 (Insulinlike Gronjth Factor 1), poznat i kao somatomedin S. IGF-1 je odgovoran za većinu pozitivnih dejstava hormona rasta.

HGH dostiže najviši nivo u fazi odrastanja, u pubertetu, a do 75 odsto odašilje se tokom sna, u njegovim najdubljim fazama. Poznata izreka da "moraš spavati da bi porastao" ima, dakle, endokrinološku pozadinu.

Sve većim zalaženjem u starost, bez prekida se smanjuje i HGH. Lučenje hormona rasta opada za 10 do 15 odsto u svakoj deceniji života. U 60. godini življenja, HGH ne dostiže čak ni četvrtinu vrednosti jednog dvadesetogodišnjaka. Mlad čovek od 20 godina proizvodi dnevno, u proseku, 500 mikrograma HGH, a muškarac od 80 godina još samo 25 mikrograma.

Sve je to utoliko čudnije što su dosadašnja istraživanja pokazala da bi i ljudi poodmaklog doba bili u stanju da proizvode isto toliko HGH-hormona, pod uslovom da ta proizvodnja bude adekvatno stimulisana. Otuda bi se uzroci njegovog brzog opadanja morali tražiti u odnosima između hipofize, jetre i HGH-1.

Mnoge staračke pojave - toliko se sa sigurnošću može reći i danas - bar se delimično mogu pripisati hormonu rasta. Manjak ovog hormona deo je prirodnih procesa u organizmu, ali on vodi tome da se, na primer, proporcije tela menjaju. Koliko se dodavanjem hormona rasta ti procesi mogu učiniti reverzibilnim, to pitanje do danas nije u potpunosti razjašnjeno.

Danas na tržištu postoje mnogi preparati hormona rasta kojima se nadomešta nedostajući hormon. Nutropin ALj® daje se injekcijom kao rastvor i on sadrži 192 aminokiseline (jednu više nego HGH u telu). U te preparate spadaju i norditropin®, genotropin® i humatrop®.

Dobro ali skupo

Hormon rasta u potpunosti odgovara američkom mentalitetu: sve u medicini mora da bude veoma udarno i da deluje na mah. Stoga je u Sjedinjenim Državama nastala prava jagma za hormonom rasta koju, po svemu sudeći, mogu da zaustave samo visoki troškovi i dosta neugodan način primene, to jest svakodnevno po jedna injekcija. Osim toga, terapija hormonom rasta zahteva mesečne izdatke između 700 i 1500 evra.

Ne sme se smesti s uma upozorenje da samo iskusan lekar, specijalista za hormonsku terapiju, može da određuje kako će se nedostajući hormon nadomeštati. Dodavanje jednog jedinog hormona kao što je HGH, automatski deluje i na druge hormone, o čemu se mora voditi računa.

U opisivanju svog sada već legendarnog iskustva s ratnim veteranima, dr Radmen je naveo da su doze koje je davao bile za 50 do 75 odsto previsoke i da su dovele do neželjenih nuspojava kao što je nastanak ženskolikih grudi.

Oni koji ne žele da se podvrgavaju hormonskoj terapiji, treba da znaju da hormon rasta može da bude podstaknut i ishranom, pre svega uzimanjem arginina, ornitina i galanina (aminokiselina koje sadrže mahunasti plodovi).

Koliko hormon rasta može, efektivno, da odloži starenje, to se još ne može pouzdano prognozirati, ali sveukupne naznake rečito govore da je to moguće. Gerontolozi i endokrinolozi saglasni su u tome da bi maksimalno dostižna granica starosti kod ljudi trebalo da se kreće oko 120 godina. Na drugoj strani, ima i naučnika - među kojima je i dr Ronald Klac, predsednik Američke akademije za antistarosnu medicinu - koji računaju s mogućim životnim vekom od 150 godina, pa i više.

Sva razmišljanja ove vrste sadrže ipak jedan kauzalan problem: uticaj na starenje može se proveravati samo u opitima na životinjama, recimo na kratkovekim miševima. Kako razni uticaji deluju na ljude, to će biti poznato najranije oko 2050. godine, kad sadašnji tridesetogodišnjaci budu imali oko 80 godina. No, u opitima s miševima više puta je dokazano da su oni kojima je redovno davan HGH, živeli duže od predviđenog životnog veka za njihovu vrstu.

Naravno, ništa na svetu nije potpuno bezopasno. Takođe se i u primeni hormona rasta javljaju određene nuspojave koje nisu obavezne ali koje se, ipak, ne mogu stopostotno isključiti.

Hormon rasta može, na primer, da dovede do pojava akromegalije, to jest do rasta ekstremiteta: duži nos, velike šake itd. Može da prouzrokuje i pojavu edema (voda u tkivu), ili da deluje slično dopingu, iako HGH nije nikakav anabolički steroid. Najzad, još do sada nije istraženo koliko hormon rasta može da deluje na zloćudne ćelije raka i da podstiče njihovo razmnožavanje. Postoje naznake da, u određenim okolnostima, hormon rasta povećava opasnost od nastanka raka.

No, uprkos svim obzirima kojima se mora pokloniti dužna pažnja, za kraj se mogu izreći samo dve preporuke:
Život poznaje samo jednu dimenziju, jedan pravac - napred!
Budućnost je u vašoj ruci!

[ X Files @ 06.09.2009. 10:13 ] @
Inace, hormon rasta je odavno (bio?) jedno od redovnih stimulativnih sredstava kod sportista. Ranije je ekstrahovan iz hipofize pokojnika (strahovito skupo, crna berza), a danas su uglavnom u opticaju neki sinteticki.

Hormon rasta je jedan od prakticno nezaobilalznih suplemenata bodi bildera, jer su anabolicki efekti (sinteza proteina), sagorevanje masti i oporavak vezivnih tkiva bili neprevazidjeni.


Sve u svemu, mnogi su se kasnije pokajali... danas je mozda drugacije, nisam vise u toku.

[ eloiza @ 06.09.2009. 14:43 ] @
Citat:
X Files
Sve u svemu, mnogi su se kasnije pokajali... danas je mozda drugacije, nisam vise u toku.


Mnogi su se pokajali zato što su uzimali hormon rasta kao VEŠTAČKI suplement, a verujem da se mnogi neće pokajati ako bi uzimali hormon rasta u SIROVOM, PRESNOM, PRIRODNOM obliku (bez hemijskih tretmana, prženja, kuvanja) kakve nudi priroda i to u obliku leguminoza ili mahunastih plodova.

Gore pomenuto bi važilo ako bi čovek potpuno okrenuo ka VEGANSTVU.
[ optix @ 06.09.2009. 22:47 ] @
HGH u sirovom, presnom, prirodnom obliku... u biljkama?! Zanimljivo... moze li link ka nekoj studiji o tome?

Koji je tacno problem sa ne-veganskom ishranom u proizvodnji HGH-a?


@X Files

Na koje tacno posledice mislis, i znas li kako su povezali to bas sa unosenjem hgh-a?

[ Majstor_Pućko @ 07.09.2009. 00:14 ] @
Citat:
eloiza: Mnogi su se pokajali zato što su uzimali hormon rasta kao VEŠTAČKI suplement, a verujem da se mnogi neće pokajati ako bi uzimali hormon rasta u SIROVOM, PRESNOM, PRIRODNOM obliku (bez hemijskih tretmana, prženja, kuvanja) kakve nudi priroda i to u obliku leguminoza ili mahunastih plodova.

Gore pomenuto bi važilo ako bi čovek potpuno okrenuo ka VEGANSTVU.

Kao da slusam d. Rosso-a Ko zna mozda je dobio internet u mardelju.

Hormonske terapije su opravdane samo u slucaju kada se javlja deficit istih u telu. Sve ostalo sasvim sigurno izaziva hormonske poremecaje u ovom slucaju konkretno akromegaliju, bolest koja izaziva uvecanje perifernih delova tela: saka, stopala, nosa, vilice. Takodje nije dokazano, ali se smatra da preterana upotreba moze da izazove Dijabetes, i kancer debelog creva i prostate.

http://en.wikipedia.org/wiki/Growth_hormone#Excesses

Slicna je i stvar sa testosteronom, koji ima jos jaci efekat, ali isto tako nastaju posledice: nekontrolisano agresivno ponasanje, celavost, i kancer prostate.

Jedini nacin jeste pokusaj da se prirodnim putem stimulise povecano lucenje. Najcesce kombinacija dijete, vezbanja, redovnog odmora, i eliminisanje stresa. Bas cudno? Zar to nije upravo ono sto nam doktori govore? Ma nemaju oni pojma, dzaba su isli 6god na fakultet. Bolje je napucati se sa nekom hemikalijom polusumljivog porekla kupljenoj na crnoj berzi, pa da...

[ X Files @ 07.09.2009. 09:53 ] @
Citat:
optix:
@X Files
Na koje tacno posledice mislis, i znas li kako su povezali to bas sa unosenjem hgh-a?


Postavio si pravo pitanje, na koje niko ne zna da odgovori tacno, a kamo li ja :)

Uzimanje HGH nikada nije prvo na suplement listi, vec se krece od "jednostavnijih i jeftinijih, ka slozenijim i skupljim". Obicno je HGH bio ekskluziva za one najbolje. U tom hijerarhijskom lancu ishrane, tesko je zato reci (povezati) da li je nesto sto je uzeto bilo "kap koja je prelila prethodno punu casu" ili "direktan uzrocnik", s obzirom da se doziranje uvek sprovodilo spram nekog iskustva starijih vezbaca.

A kada se i dese nezeljene pojave, jako je tesko dobiti tacne i detaljne informacije, jer se to uvek krije. Posto znam da si poprilicno upucen u celu problematiku, jasno ti je da uzimanje stimulativnih sredstava (kao taboo temu) krije "brat od brata" i "drug od druga".

Tada se obicno sve svede na genericka objasnjenja "resio je da ocisti organizam i spremi se za Prvenstvo neke tamo godine", a iz izvora blize taboru se moze cuti "organizam ne moze vise da mu vari proteine, pa ce pauzirati 2 godine" i sl.


A kao klasicne bolesti 'prorodnog' HGH, u literaturi se navode alchajmerova, parkinsonova, cak i Jakobova bolest. Ali ja nemam informacije da se bas to nekome desilo kod nas.
[ superbaka @ 07.09.2009. 14:40 ] @
svojevremeno se acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol, Midol itd...) prodavala kao prah kore vrbe, a danas se vestacki sintetise... do skora se nije znalo da ova supstanca ima i kardioprotektivno dejstvo pa se sada prodaje i kao takva... od kuda toliki strah od sintetisanih supstanci koje se inace mogu naci i u svom prirodnom obliku?
[ Majstor_Pućko @ 07.09.2009. 15:09 ] @
O tome zasto i koliko ljudi zaziru od sintetickih hormona i zasto, moze da se vodi poveca debata, samo mi se cini da moje kompetencija na tom planu i nije zadovoljavajuca za diskusiju, pa tako necu filozofirati. Ali poznato je oduvek da su ljudi vise verovali "prirodnim" medikamentima. Cak mi se cini da nekada imaju i placebo efekat.

Ne mislim da su sinteticki hormoni losi, samo mislim da jos dosta izucavanja treba posvetiti endokrinom sistemu coveka, da bi se sa sigurnoscu i pravilno moglo balansirati sa hormonima. Ova ko mi sve vise deluje na puko nagadjanje. Opet, nisam dovoljno strucan, ali ako ima nuspojava, znaci da jos nismo isterali stvari do kraja.

I zaista ne vidim svrhu, upotrebe hormona, osim u slucaju koji sam naveo gore u prethodnom postu. Covek je najobicnje zivo bice, koje se rodi, zivi i umre, bilo kakvo glupiranje i pokusaji podmladjivanja su samo posledica psihickih labilnosti, i nemogucnosti da se nosimo sa svojom izvesnom sudbinom.
[ zasun @ 08.09.2009. 04:16 ] @
Postoji li formula za dugovečnost?

[ 25 08 2005 ]

[ www.b92.net ] - Da li će u budućnosti biti pronađena formula kojom će se zaustaviti proces starenja, da li će nam se znanja o energiji (koja je u osnovi svega) toliko produbiti, da ćemo moći da prodremo u samu tajnu života i dugovečnosti? Odgovor je u vremenu...Ipak, mnogi se slažu: harmoničan život garantuje dug vek. Istraživao: Dragan Andrić, sociolog.


Šta je to što bi u kulturi, stilu življenja i ishrani određene nacije moglo da se izdvoji kao obrazac u ponašanju i življenju koji doprinosi dugovečnosti i boljem zdravlju? Bilo bi zaista korisno kada bismo mogli da definišemo ta pravila i tako stvorimo obrazac zdravog življenja koji bi mogao da bude uzor svima. Naravno, i zvanična medicina danas pokušava da odgovori na ta pitanja, radeći brojna istraživanja, koja pokazuju povezanost određenih aspekata življenja i ishrane, koji imaju veze sa bolestima i dužinom života.

Produžetak ljudskog veka

U kojoj meri je razvoj medicine (i ljudskog društva uopšte) uspeo da poveća i ljudski vek? Ljudi su značajno produžili svoj vek od perioda bronzanog doba, kada je prosečan život trajao 18 godina. U vreme Hrista, prosečan Rimljanin je mogao očekivati da će živeti 22 godine. Hiljadu i petstotina godina kasnije, savremenici Leonarda da Vinčija su živeli prosečno 30 godina. U vreme Abrahama Linkolna, prosečan građanin se mogao nadati da će živeti 42 godine, a na kraju 19. veka prosečan život muškarca je bio 46,2 godine, a žene 48,3 godine. Osamdeset godina kasnije muškarac je produžio vek na 69,2 godine a žena 76,9 godine.

Sa otkrićem antibiotika i pobedom nad infektivnim bolestima, većina ?velikih ubica? je bila eliminisana u 20 veku. Danas su najveće pošasti srčana oboljenja i rak. Sa njihovom eliminacijom čovek bi mogao da doživi do 95 godina, a kada bi se sve bolesti eliminisale, prosečan vek bi mogao biti maksimalno 100 godina.

Pa ipak, pravi uzrok smrti je starenje. Starenje je, samo po sebi, bolest. Mnogi optimistični stručnjaci smatraju da će i starost kao bolest biti pobeđena, produžena, čak do perioda kada će moći da se utopi u besmrtnost.

Ova evolucija boljeg i dužeg života, koja se može meriti i očekivanim godinama starosti, ipak nije donela kvalitet u svim aspektima ljudskog života. Činjenice pokazuju da i pored svih naprednih tehnologija, ljudi danas rade više nego što se nekada radilo. Manje se odmaraju, druže, manje imaju slobodnog vremena, imaju više stresa, manje komuniciraju i borave u prirodi. Kvalitet života nije u skladu sa standardom življenja, što predstavlja apsurd.

Dugovečni narodi

Postoje određeni narodi koji su zaintrigirali pažnju javnosti svojom dugovečnošću, pa su se i naučnici zainteresovali za uzroke ovog fenomena.

ABHAZIJA (GRUZIJA).

Hiljadama godina kavkaski region Abhazije i ljudi koji žive između Crnog i Kaspijskog mora bili su poznati po tome da žive duže nego ostali. Njihova snaga i izdržljivost su postali legendarni.

Za mnoge ljude se tvrdilo da su stari više od 130 godina, kao i da je izvesni Širali Muslimov umro u 167. godini. Iako postoje velike sumnje u tačnost ovih podataka, nepobitno je da veliki broj starih ima blizu 100 godina i više. Pored toga ima mnogo vitalnih devedesetogodišnjaka. Pripadnici ovog naroda veoma mnogo polažu na svoj dobar izgled i vitalnost i jedna od najvećih vrednosti ovih naroda je dostizanje dugovečnosti. Veoma česta pojava je da muškarci postaju očevi u svojim 90-im, a žene rađaju u svojim kasnim 50-im.

Pored harmoničnog života koji se sastoji od lakih obroka, porodične atmosfere oni umereno rade do svoje smrti, tako da se niko nikada ne penzioniše. Abhazijanci ne vole da se požuruju, gnušaju se nametanja rokova i nikada ne rade do stanja iscrpljenosti. Takođe smatraju kranje nepristojnim brzo i preobilno jedenje. Njihova dnevna i životna rutina je više vezana za biološke ritmove nego za navrat-nanos obrasce življenja, koji dominiraju u najrazvijenijim zemljama. Insistiranje na svežini hrane je jedna od bitnih osobina. Većina hrane je kuvana ili sirova, nikad pržena. Glavni deo obroka čine sveže povrće, jezgrasto voće i mlečni proizvodi slični jogurtu. Meso koriste u veoma umerenim količinama. Koriste beli luk kao lek za mnoge bolesti, od dizenterije do reumatizma. U Abhaziji, najpoznatiji lek se spravlja od belog luka i votke. Takođe, med je jedna od najčešće koriščenih namirnica, a od napitaka mnogo se koriste razne vrste čajeva. Pretpostavlja se i da se pored ovih karakteristika životnog stila, tajna dugovečnosti nalazi i u samim kavkaskim planinama.

HUNZA (PAKISTAN).

Još jedan od naroda, u kojem većina ljudi živi neverovatno duge živote jeste Hunza narod, koji živi u Pakistanu. Iako mnogi pripadnici ovog naroda zasluge za dug život pripisuju svežem voću i lokalnom vinu, drugi smatraju da je to lokalna voda koja doprinosi njihovoj vitalnosti i dugovečnosti. Izolovanost samog predela, takođe je doprinela stvaranju skoro savršenog životnog stila. Deo toga je i idealan politički sistem, u kojem vladar u dogovoru sa najstarijim članovima, rešava probleme, svađe i sukobe. Ne postoji zatvor a u poslednjih sto godina zabeleženo je samo nekoliko slučajeva ubistava. Žive na nadmorskoj visini od preko 2000 metara.

VILKABAMBA (EKVADOR).

Treće mesto poznato po izuzetno velikom broju stogodišnjaka je selo Vilkabamba, smešteno visoko u planinama južnog Ekvadora. Naučnici su proučavali njihov život, ali nisu uspeli da otkriju tajnu njihove dugovečnosti. Od 819 stanovnika, istraživači su našli 9 starih 100 ili više godina, i mnoge druge u njihovim 90-im. Starina Miguel Carpio je tvrdio da ima 129 godina, što bi ga svrstalo u najstarije ljude na zemlji. Nekoliko ljudi je tvrdilo da ima po 140 i 150 godina. Iako postoje sumnje u ova tvrđenja, jedno je pouzdano, a to je da se veliki broj ljudi približava dobu od 100 godina, mnogo više nego u većini drugih zajednica u svetu. Bolesti srca i rak su nepoznati. Suva planinska klima, nadmorska visina od oko 1300 metara i lokalna hrana, smatraju se glavnim uzrocima dugog života. Žitelji Vilkabambe provode dosta vremena u radu na poljima. Unose malo kalorija i jedu uglavnom povrće, kukuruz, pšenicu, mahune i male porcije mesa manje od jednom nedeljno. Slično narodu iz Abhazije, seksualni život održavaju do poznih godina, a veoma stari muškarci se žene mlađim ženama. Koriste lekovito bilje koje raste u okolini. Voda je čista i zemlja je bogata mineralima.

JAPAN.

Pored pomenutih malih zajednica koje se izdvajaju svojom natprosečnom dugovečnošću i vitalnošću, pažnja je usmerena i na nacije koje se nalaze na vrhu liste dugovečnosti, kao što je Japan.

U Japanu je i broj stogodišnjaka veliki i konstantno se povećava. Nove statistike pokazuju ?dramatičan? porast od 15%. Od 127 miliona, sada ima oko 20.561 japanskih žena i muškaraca koji slave svoj 100-ti rođendan. Žene su daleko brojnije među stogodišnjacima, sa učešćem od 84%, uključujući i najstariju živu osobu na svetu, Kamato Hongo iz južnog Japana. U septembu 2003. imala je 116 godina.

Naučnici godinama spekulišu šta je tajna dugog života u Japanu. Tradicionalna ishrana bogata ribom, voćem i povrćem, a bez masne hrane, izgleda da je glavni faktor za dugovečnost nacije. U tradicionalnu ishranu Japanaca spadaju i plodovi mora, kao i pirinač, mahune (posebno soja), čaj.

Ljudi u Japanu nastavljaju sa režimom strogih vežbi do duboke starosti, a takođe uživaju i blagodeti izvrsnog zdravstvenog sistema. U japanskom društvu grupa ima prioritet u odnosu na individuu. Za razliku od zemalja u kojima vlada takmičenje i svako izgleda važniji od drugog, ovde društveni balans počiva na skromnosti. Tradicionalna učtivost se oslanja na običaj da uvek budeš skromniji od drugog, a izraz toga je klanjanje drugom u znak poštovanja.

Šinto i Budizam koabitiraju već hiljadu i petstotina godina u zemlji izlazećeg Sunca. Ovo je stvorilo duhovne vrednosti u kojima se ogleda veliko poštovanje prema prirodi i drugima. Inače Japanci su veoma skloni ritualima, kako u religijskim hramovima, tako i u samim domovima. Čaj se pije na ritualan način, pale se insensi, u kuću se ne ulazi obuven, to se smatra neprihvatljivim, jer se unosi prljavština sa ulice.

ŠVEDSKA.

Iako nema veliki broj stogodišnjaka, ova zemlja je već decenijama u vrhu po dugovečnosti svojih građana. Šveđani su vredni, radni, ekonomični, pragmatični i razvili su najnapredniji sistem socijalnih službi u svetu. Gotovo da nema oblasti u kojoj Šveđani ne primaju neki vid državne pomoći, ako za to postoji potreba. Šveđani brinu jedni o drugima ispunjavajući lične, obrazovne i kulturne potrebe svake individue. Imaju izuzetno razvijen zdravstveni i gerijatrijski sistem.

Iz svega rečenog, vidi se da na dužinu života utiče više faktora, i da eliksir dugovečnosti nije lako pronaći. Zdrava dugovečnost neminovno pretpostavlja celoviti pristup životu i zdravlju u kojem će svi aspekti, kao što su ishrana, genetika, ekologija, vrednosni sistem i društvena organizacija, duhovnost i tradicija, imati značajnu ulogu u podizanju kulture i kvaliteta življenja i probijanju granica ljudskog veka.

SCG na 46. mestu najdugovečnijih nacija

Prema listi najdugovečnijih nacija koju objavljuje SZO (Svetska zdravstvena organizacija), na prvom mestu su Japanci, sa očekivanim godinama zdravog života od 74.5 (muškarci 71.9, žene 77.2), zatim slede Australijanci sa prosečnim 73.2 godine, Francuzi sa 73.1, Šveđani, Španci, Italijani, Grci, Švajcarci, Monako, Andora. Jugoslavija, tj. SCG se nalazi na 46 mestu, sa prosečnom dužinom života od 66.1 godinom (muškarci 64.2, žene 68.1).

U skladu sa razvojem savremene nauke, pre svega kvantne fizike, došlo je do značajnih pomeranja granica viđenja stvarnosti, i života posebno. Materija se ne smatra više čvrstom osnovom svega: dokazano da je ona u svojoj suštini talasne prirode i predstavlja odraz energije, koja vibrira u samim atomima. Na osnovu toga razvija se i jedan holistički pogled na svet i zdravlje, koji pojedinca tretira kao niz energetskih polja (fizičkih, emocionalnih, mentalnih i duhovnih), koja deluju u sadejstvu i čiji debalans dovodi po poremećaja funkcionisanja sistema, odnosno zdravlja jedinke.

Kajsije protiv bubuljica i stresa

[ 24 08 2006 ]
[ www.svetzdravlja.com ] - Bečki zdravstveni stručnjak Hademar Bankhofer naglašava pozitivna dejstva kajsija i preporučuje ih mladima i starima. Kajsiju zovu višegeneracijskim voćem. Silicijum i veliki procenat karotina (pre svega beta-karotina) mladima u pubertetu pomaže kod problema sa kožom, tj. bubuljica. Onima koji su pod stresom pomaže da se smire, da razgrade stres i ojačaju živce zahvaljujući niacinu, objašnjava zdravstveni stručnjak.

Ko se bori sa prekomernom težinom trebalo bi između obroka da jede kajsije. Zahvaljujući visokom procentu pantotenske kiseline naslage sala se lakše razgrađuju. Posebno je smisleno da ih stariji ljudi jedu. Vitamini, minerali, elementi u tragovima i enzimi u ovom voću štite srce, zaustavljaju proces starenja, pomažu kod umora i problema sa koncentracijom kao i kod suvog grla.

Naučnici veruju da su otkrili tajnu naroda Hunza na Himalajima koji živi između 90 i 100 godina - oni jedu mnogo kajsija, jer karotini, salicilna i folna kiselina pospešuju dug život, zaključuje Bankhofer.
[ netman @ 08.09.2009. 19:45 ] @
Nesto mi se cini da dobroizgledajuce zvezde svetskog showbusinessa koriste bas taj HGH, pored ostalih koktela vitamina i ko zna cega jos.
Kako bi inace u 50-tim i 60-tim godinama mogli da budu bez naslaga sala,
da im se misici ocrtavaju po celom telu i da svojski skacu okolo 2h bez prestanka(npr. Madonna, M. Jagger)
[ zasun @ 09.09.2009. 03:52 ] @
Citat:
netman: Nesto mi se cini da dobroizgledajuce zvezde svetskog showbusinessa koriste bas taj HGH, pored ostalih koktela vitamina i ko zna cega jos.
Kako bi inace u 50-tim i 60-tim godinama mogli da budu bez naslaga sala,
da im se misici ocrtavaju po celom telu i da svojski skacu okolo 2h bez prestanka(npr. Madonna, M. Jagger)


Vrlo dobro zapažanje.

Vidite sad i primer francuskog glumca ALENA DELONA. Ima negde oko 70 i kusur godina, a deluje veoma živahno i okretno.

Nešto su koristili. Između ostalog, možda i HGH?
[ zasun @ 11.09.2009. 03:53 ] @
ZA KVALITETNIJI SPERMIOGRAM

Spermogram ili analiza sjemene tecnosti muskarca predstavlja rutinsku pretragu u ispitivanju plodnosti muskog partnera u braku bez đece. Svjetska zdravstvena organizacija (NjHO) postavila je granicu "urednog" spermograma na 20 miliona spermatozoida/ml, od kojih se najmanje 50% krece, dok karakteristike spermograma koje određuju je li muskarac plodan ili neplodan nisu jasno definisane. Najnovija studija na ovu temu pokazuje da nijedan muskarac s koncentracijom spermatozoida manjom od 13,5 miliona/ml, kao i pokretljivoscu spermatozoida manjom od 32%, te s manje od 9% spermatozoida normalnog izgleda nije imao decu prirodnim zacecem . Takođe su svi muskarci s koncentracijom spermatozoida vecom od 48 miliona/ml, pokretljivoscu vecom od 63%, kao i s vise od 12% spermatozoida normalnog izgleda imali decu. Vrednosti koje se nalaze unutar ovih granica ("siva zona") oznacavaju "neodređenu" plodnost: u ovoj kategoriji su se nalazili kako neplodni, tako i plodni muskarci. Granicne vrednosti koncentracije, pokretljivosti i morfoloskih karakteristika spermatozoida mogu biti korisne u klasifikaciji plodnosti: ocuvana plodnost ("fertile"), smanjena plodnost ("subfertile") ili neodređena plodnost ("indeterminate fertilitѕ"). Najveci znacaj u dijagnostici plodnosti poseduje procenat spermatozoida s normalnim morfoloskim karakteristikama. Iako je svaka od analiza semene tecnosti od pomoci u razlikovanju između plodnog i neplodnog muskarca, samo jedan nalaz ne predstavlja sigurnu dijagnozu. Spermogram, narocito samo jedna proba, nije analiza na osnovu koje bi se smela postaviti dijagnoza neplodnosti.

Pre svega rastumacimo sta koja dijagnoza znaci:

OLIGOSPERMIJA je smanjen broj spermatozoida u mililitru sperme - donja granica je dvadeset miliona. Dakle sve ispod tog broja je oligospermija.

ASTENOZOSPERMIJA je smanjen broj progresivno pokretljivih spermatozoida. Da bi spermatozoidi mogli da oplode moraju da budu progresivno pokretljivi prema naprijed. Broj progresivno pokretnih spermatozoida mora biti minimalno 40% od ukupnog broja spermatozoida. Dakle sve ispod te vrednosti je astenozospermija.

OLIGOASTENOZOSPERMIJA je kombinacija snizenog broja spermatozoida i smanjene pokretljivosti.

AZOSPERMIJA je potpuno odsustvo zivih spermatozoida u ejakulatu.

Evo 10 vaznih pravila (savjeta):

1. Ukoliko muskarac ima hlamidiju, ureaplazmu, bakterije u nalazu spermokulture, varikocelu (prosirenu venu koja dovodi vece kolicine krvi u pređelu testisa, zagreva ih i tako ubija spermatozoide) – prvo te probleme treba resiti, naravno na nacin na koji ljekar odredi (antibiotici, operacija varikocele i sl.).

2. Prestati sa konzumiranjem cigareta, kafe, alkohola.

3. Slip gacice ili bilo koji uzi ves odmah zameniti sirim (npr. boksericama).

4. Predeo testisa ne zagrijevati - visoka temperatura ubija spermatozoide (za njih je optimalna temperatura 33 stepena), te se zato preporucuje tusiranje tog dela tela samo sa mlakom vodom (nikako ne vrelom), nosenje sire garderobe (uzane farmerke zamjeniti sirom trenerkom i sl.), spavanje bez vesa itd. – jednostavno hlađenje tog dela tela.

5. Kloniti se stresnih situacija.

6. Izbjegavati sredine sa povecanom koncentracijom zracenja i otrova (npr. oni koji rade u stamparijama gde udisu cestice olova i dr. treba da promene posao; oni koji vise sati dnevno koriste lap-top ne smiju da ga drze u krilu;).

7. Izbegavati duge i forsirane voznje sportskih bicikala (problem je pre svega u onom sportskom sicu bicikla (tzv. banani) jer prilikom voznje tezina tela pritiska predio testisa, sto naravno nije dobro i moze se mjeriti jacim udarcem u taj predeo).

8. Spermogram raditi na 3 meseca, jer spermatogeneza traje 72 dana. Ne radite spermogram ukoliko ste pre toga bili prehlađeni, gripozni, sa visokom temperaturom, groznicom i sl. – nalaz usljed navedenog moze biti znatno losiji nego inace.

9. Nikako ne vjerovati slijepo samo jednom doktoru (urologu). Uvek potraziti misljenje sa vise strana.

10. Odmah poceti sa stalnim konzumiranjem vitamina, minerala i aminokiselina (da li u tabletama ili kroz namirnice – izbor je na vama); za pravilnu i aktivnu spermatogenezu svakom muskom organizmu treba:

- vitamin E (dnevno 400 i.u.)
- vitamin C (dnevno 1000 mg)
- vitamin B12 (dnevno do 300 mcg)
- folna kiselina (dnevno do 800 mcg)
- selen (dnevno od 100 do 800 mcg)
- cink (dnevno 60 mg)
- L-karnitin (2g dnevno)
- acetil-L-karnitin (1g dnevno)
- L-arginin (4g dnevno)

Navedenih vitamina, minerala i aminokiselina ima umiksovanih u raznim gotovim inostranim preparatima (npr. Spermamadž, Prodžeed i sl.), ali su oni poprilicno skupi.

Spermamadža nema u nasim apotekama, ali zbog toga ne treba ocajavati jer sve sto on sadrzi mozete uneti kroz pojedinacne sastojke (cak mozete da napravite i mnogo bolju i precizniju kombinaciju).

Prodžeed moze da se nađe u privatnim apotekama. Dvije kesice Prodžeeda dnevno pokrivaju potrebnu dozu L-karnitina i acetil-L-karnitina (1 kesica sadrzi 1000mg L-karnitina i 500mg acetil-L-karnitina). To su aminokiseline koje prije svega uticu na povecanje pokretljivosti spermatozoida. Pakovanje od 30 kesica kosta oko 5.000,00 dinara, a traje samo 15 dana.

Za povecanje broja spermatozoida najbolji je L-arginin. Treba uneti 4g dnevno. Najlaksi, ali na zalost i najskuplji nacin su tablete L-arginina, koje pravi CaliVita international, Tnjinlab, Nonjfood i sl. 100 tableta kosta oko 1.500 dinara, a treba uzimati cak 8 tableta dnevno nekoliko mjeseci (jer jedna tableta ima 500mg L-arginina, sto znaci da biste uneli 4g morate popiti cak 8 tableta dnevno).

Ako vam je ova varijanta preskupa, onda mozete uneti L-arginin kroz namirnice. Najvise ga ima u suncokretu i biljci piskavici. 60g ociscenih semenki suncokreta (nepecenih i nesoljenih) sadrze potrebnu dnevnu dozu L-arginina, ili ti 4g. Znaci, ako su vam tablete skupe, a piskavica groznog ukusa, jedite 60g semenki suncokreta dnevno, nekoliko mjeseci.

Piskavica se kupuje u biljnim apotekama ili prodavnicama zdrave hrane. Melje se u blenderu i pije sa medom ili jogurtom (jer je groznog ukusa).
Pored suncokreta i piskavice, L-arginin sadrze i: rogac, kikiriki, seme susama, soja potocarka, crna slacica, badem, pistaci, luk vlasac, bob, socivo, semenke bundeve i lubenice, alga spirulina itd.


Od prirodnih preparata za ovaj problem pomazu jos i:

- aloja vera (jaca imunitet)
- koenzim Q10 (prirodni sastojak celija, koga organizam poslije 30. godine sve manje ima)
- ginko (povecava prokrvljenost i poboljsava mozdane aktivnosti)
- azijski zen-sen (deluje kao afrodizijak, povecava impotenciju, pospjesuje spermatogenezu, poboljsava apsorpciju vitamina)
- caj od lista maline (1 kasika lista maline se prelije sa 1/2 l vrele vode, ostavi da odstoji 15-20 minuta i pije u toku dana umesto vode)
- đumbir (moze se upotrebljavati kao zacin - umesto bibera ili kao caj)
- zob (jesti zobene kase ili piti caj)
- glina za unutrasnju upotrebu (konzumira se na prelazu godisnjih doba; ne uzimati tablete vitamina dok se pije glina;)
- maticni mlec
- razne mesavine cajeva i biljne tinkture
Aminokiseline koje treba unositi tokom ljecenja muske neplodnosti:

L-ARGININ je aminokiselina neophodna za normalno funkcionisanje hipofize, koja stimulise na sekreciju hormona rasta, pa ima veliku ulogu u sintezi bjelanceviina . Potrebna za argininom je narocito velika kod muskaraca, posto sjemena tecnost sadrzi do 80 procenata ove amino kiseline, a njegov nedostatak moze da dovede do neplodnosti. Posle tridesete godine dolazi do skoro potpunog prestanka lucenja arginina iz hipofize. Arginin povecavaa broj i pokretljivost spermatozoida kod muskaraca, snizava holesterol, potpomaze imunolosko reagovanje i stvaranje kolagena, ubrzava oporavak i zaceljivanje rana, pomaze metabolizovanje masti nagomilane u organizmu i usporava proces starenja, stiti jetru i blagotvorno deluje kod bubreznih poremecaja. Ispitivanja su pokazala da sat vremena posle uzimanja 1 grama (1000 mg) arginina nivo hormona rasta se povecava 3 puta, bez stetnih nuzpojava. S obzirom da poboljsava imunoloski sistem (delovanjem na timus) preventivno đeluje kada su u pitanju oboljenja kao sto su maligni tumori, i sl. Prirodni izvori arginina su: jezgrasti plodovi, mrki pirinac , suvo grozđe , cokolada, susam i namirnice bogate proteinima. NAPOMENA: Ne preporucuju se doze preko 20 g dnevno. ZA LjECENjE MUSKE NEPLODNOSTI PREPORUCENA DNEVNA DOZA JE 4G (4000MG). UZIMA SE NA PRAZAN ZELUDAC ILI PRE SPAVANjA. Ovaj preparat ne treba da uzimaju deca u razvoju, trudnice, dojilje, zatim osobe koje imaju herpes ill sizofreniju.

L-KARNITIN je aminokiselina neophodna za normalno funkcionisanje celiija spermatozoida. On je sastojak seminalne plazme i samih spermatozoida, tako da igra vaznu ulogu u sazrijevanju spermatozoida i utice na njihovu pokretljivost. NAPOMENA: U lecenju muske neplodnosti preporucena dnevna doza je 2g (2000mg) – upravo ovoliko Acetil L-karnitina sadrze 2 kesice Prodžeeda, a moze se naci u obliku kapsula od po 500mg (sto je jeftinija varijanta).

ACETIL L-CARNITINE - Povecane potrebe i glavna uloga acetiliranog oblika L-karnitina odnose se na prijenos nervnih signala i rad srca. Moze pomoci kod Alčajmerove bolesti (odlaze progresiju i poboljsava stanje), depresije, misicne distrofije, dijabetesa, oboljenja jetre. Koristan je i kod angine pektoris jer poboljsava iskoristavanje kiseonika i stvaranja energije u mitohondrijima. Đelotvoran je kod imunoloskih poremecaja i povecava broj spermatozoida. Vazan je za stabilizaciju membrane spermatozoida i veoma vazan energetski izvor spermatozoida. NAPOMENA: U lecenju muske neplodnosti preporucena dnevna doza je 1g (1000mg) – upravo ovoliko Acetil L-karnitina sadrze 2 kesice Prodžeeda, a moze se naci u obliku kapsula od po 500mg i 1g (¹to je jeftinija varijanta).

Vitamini, minerali i biljni preparati:

VITAMIN E - Manjak vitamina E u organizmu dovodi do neplodnosti. Studije pokazuju da vitamin E pozitivno utice na neplodnost kod muskaraca. Suplementacija vitaminom E poboljsava plodnost i na taj nacin sto ublazava ostecenja celiija spermatozoida od strane slobodnih radikala. NAPOMENA: Preporucenaa dnevna doza u lecenju muske neplodnosti je 400 i.u.

VITAMIN C - stiti spermu od oksidativnih ostecenja. Sprecavaa aglutinaciju (sljepljivanje sperme koja u znatnoj meri smanjuje oplodnu moc . Kod pusaca vitamin C poboljsava kvalitet sperme. NAPOMENA: Preporucena dnevna doza u ljecenju muske neplodnosti je 1000mg vitamina C sa odlozenim dejstvom (koji se postepeno oslobađa)

VITAMINI B12 i B6 zajedno sa folnom kiselinom – Neophodni za odrzavanje plodnosti kod muskaraca. NAPOMENA: Preporucena dnevna doza u ljecenju muske neplodnosti je: vitamina B12 od 150 – 300 mcg, vitamina B6 od 15 do 30 mg, folne kiseline od 400 do 2400 mcg

CINK - Neophodan je za normalno funkcionisanje organa za razmnozavanje, prostate, za zarastaje rana i opekotina. Nedostatak cinka izaziva umor, sklonost infekcijama, usporeno zarastanje rana. Strije na kozi, bijele tacke na noktima, krhki nokti i kosa, impotencija, kao i bolni zglobovi kod mlađih ljudi mogu biti znaci nedostatka cinka. Dugotrajniji nedostatak cinka moze uzrokovati ozbiljne poremecaje npr. zastoj u rastu, oboljenja prostate. Nedostatak cinka pogoduje i razvoju ateroskleroze. Manjak cinka u organizmu smanjuje nivo testosterona, te je zbog toga unosenje cinka kod muskaraca sa niskim nivoom testosterona veoma vazno, jer povecavaa i broj spermatozoida i plodnost. NAPOMENA: Za ovu svrhu cink bi trebalo uzimati nekoliko meseci i obicno se preporucuje 60 mg dnevno. Posto dugotrajno uzimanje cinka moze da dovede do gubitka bakra iz organizma, neophodno je da doktor nadgleda lecenje. Cinka ima u ogromnim kolicinama u ribi i morskim plodovima.

SELEN - Postoje studije koje pokazuju da selen u dozi od 100 mcg dnevno u znatnoj meri povecava pokretljivost spermatozoida, ali nema uticaja na broj spermatozoida. Vece doze do 800 mcg povecavaju i broj spermatozoida. NAPOMENA: NADJEN JE PODATAK DA SU PREMA NAJNOVIJIM ISTRAZIVANjIMA DOZE SELENA PREKO 200mcg TOKSICNE !!!

KOENZIM Q10 – Koenzim Q10 je hranljivi sastojak koji organizam koristi za proizvodnju energije. Postoje dokazi da ce i tako mala doza koenzima Q10 od 10 mg dnevno povecati broj spermatozoida i plodnost kod muskaraca u roku od dve sedmice. NAPOMENA: Preporucena doza za tretiranje problema muske neplodnosti ide od 10mg do 30mg, mada se mogu unositi i vece kolicine jer ne postoji nikakav sporedni negativni efekat bez obzira na unetu kolicinu u organizam, sto potvrđuje i FDA (Komitet za hranu i lekove SAD).

AZIJSKI (kineski ili koreanski) Gin-Seng - Visegodisnja biljka koja svoje drevno poreklo vodi iz Istocne Azije, Sibira i Severne Amerike. Vec preko 5000 godina se koristi u ljudskoj išrani i lijecenju. Kineski i korejski (Panadž Ginseng) na Dalekom Istoku se pominje kao "korijen zivota", jer moze da bude koristan u usporavanju procesa starenja i vracanju zivotne snage i volje za zivotom. GIN-SENG pomaze u poboljsavanju mozdanih aktivnosti, pojacava izlucivanje adrenalina, pospesuje biosintezu u testisima (povecava broj spermatozoida) i pozitivno deluje na potenciju, poboljsava efikasnost rada pluca i njihov kapacitet, smanjuje osjecaj zamora, jaca i osvjezava oslabljeni organizam. NAPOMENA: Preporucene dnevne doze idu od 500mg do cak 4g, ali treba biti oprezan jer nisu sve vrste Gin-Senga iste jacine. Vazno je znati da male doze Gim-Senga povecavaju krvni pritisak, a vece ga smanjuju. Ne preporucuje se trudnicama i dojiljama.

PISKAVICA (drugi nazivi: grohotusa, grcko sjeme, grcka detelina, kozji rog, jarcev rog, prosenica, roznjaca; latinski naziv: TRIGONELLA FOENUM GRAECUM; engleski naziv: Fenugreek) – Piskavica je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka. Jos su u drevni Egipcani stavljali istucano semenje piskavice na opekotine, a stari Kinezi i Indijci na skrofulozne rane. Starogrcka medicina i Hipokratovi ucenici otkrili su đelotvornost piskavice kod bronhijalne upale, jer pospjesuje ciscenje od sluzi. U narodnoj veterini se koristi kao lek protiv slinavke i za jacanje oplodne moci stoke (te otuda naziv kozji ili jarcev rog). Za ljekovite svrhe koristi se sjeme piskavice, koje je slicno lanenom sjemenu. Sjeme se moze kuhati kao caj ili samljeti u prah (u blenderu – nikako ne u mlinu za biber jer biste ga polomili). Samljeveno u prah je đelotvornije. Kasika svjeze samlevenog sjemena piskavice uzima se tri puta dnevno - prije jela sa medom, pekmezom, marmeladom, vocnim sokom ili jogurtom, obzirom da je izrazito gadnog ukusa i jakog mirisa, pa je potrebno nesto sto ce taj ukus i miris neutralisati. U periodu konzumiranja piskavice primjeticete da ce vam znoj i mokraca imati jaci miris – to je zbog toga sto se jak miris piskavice oslobađa iz organizma kroz kozu i urin. Iako su hemijski preparati potisnuli piskavicu, ne treba je zanemariti, jer ublazava upalne procese, jaca organizam nakon dugotrajnog bolovanja, ljeci impotenciju i popravlja kvalitet sperme.

[Ovu poruku je menjao zasun dana 12.09.2009. u 06:48 GMT+1]
[ zasun @ 05.08.2010. 19:08 ] @
Kako će mala meduza spriječiti naše starenje?

Znanstvenik-biolog Miroslav Radman najavio je kako će Mediteranski institut za istraživanje života uskoro početi istraživati malu meduzu veličine pola centimetra koja, kaže, "praktički ne stari i ne umire".

Otkrivanje dugovječnosti za nas je legitiman san, kazao je Miroslav Radman na predavanju "Kako zaustaviti starenje", u sklopu festivala znanosti koji se održava u Splitu.

Radman je objasnio kako će MedILS u istraživanje uvesti malu meduzu "koja živi vječno jer ima vegetativnu formu kao polip na kamenu i veličine je pola centimetra".

"Taj polip pupa meduze i meduza se zatim reporducira - to jest razmnožava, te kao i većina organizama dođe do kraja reproduktivnog razdoblja, odnosno do menopauze, ali nakon toga ne umire, nego se retrodiferencira, a to znači da se iz menopauze vraća u pubertet i postaje opet polip koji ponovno pupa meduze", objasnio je Radman.

Dodao je kako malena meduza "praktički ne stari i ne umire", te da bi spoznaje o njezinu funkcioniranju mogle biti korisne za pomlađivanje ljudi.

Radman je izvijestio kako je na MedILS-u sa suradnicima počeo istraživački projekt "Biologija robusnosti" za proučavaje organizama živih bića koja su robusnija, odnosno otpornija od ljudskih. Pritom je rekao kako su znanstvenici u SAD-u životinjicu, odnosno bakteriju veličine jedan do dva milimetra, poslali u svemir gdje je na temperaturi od -270 Celzijusovoh stupnjeva dva tjedna bila izložena svemirskom zračenju i vakumu.

"Ta se životinjica u svemiru posve osušila, ali se pri povratku na zemlju za samo nekoliko minuta u vodi rehidrirala i nastavila živjeti i razmnožavati se kao da se ništa nije dogodilo. To su robusne životinjice", kazao je Radman.

Po Radmanovim riječima u zadnjih 160 godina u zapadnoeuropskim zemljama ljudski se vijek produžio za 40 godina. Dodao je kako su tomu pridonijeli sprječavanje masovne smrtnosti od infarkta novorođenčadi u dobi do pet godina te poboljšanje higijene, pitke vode i prehrane te uvođenje cjepiva, što je ojačalo otpornost ljudskih organizama.

http://danas.net.hr/znanost/page/2010/04/20/0782006.html
[ zasun @ 05.08.2010. 19:14 ] @

Radman otkrio eliksir zdrave dugovječnosti

Doživjeti stotu

Znanstvenici Miroslav Radman i Anita Kriška s MedILS-a otkrili su mogućnost kako spriječiti oštećenja koja uzrokuju smrt stanica, i to istražujući bakterije najotpornije na zračenja, otrovne spojeve i dehidraciju.

Zaštita tih bakterija rezultat je zaštite proteina, a ne DNK, i to pomoću koktela malih molekula koji štiti proteine od oksidacije. Članak o tome, pod naslovom "Oštećenje proteina i smrt zračenjem kod Escherichije coli i Deinococcus radiodurans", Radman i Kriška objavili su u novom broju časopisa Proceedings of the US National Academy of Science, prenosi Novi list.

Autori pokazuju da taj zaštitni koktel robusnih vrsta na kakvima su istraživali štiti jednako efikasno i proteine osjetljivih vrsta, pa postoji opravdano očekivanje da će možda zaštititi i ljudske proteine. Taj zaštitni koktel uspoređuju s gromobranom.

Pojednostavljeno rečeno, oksidacija dovodi do 'hrđanja'. Kako starimo, tako je oksidacija proteina izraženija, a raste sličnim ritmom, kao i porast svih bolesti vezanih uz starenje organizma, poput kardio-vaskularnih bolesti, raka, neurodegenerativnih ili infektivnih bolesti. Sprečavanje oksidacije proteina bi, dakle, preveniralo bolesti i produžilo ljudski život.


Radman je u telefonskom razgovoru za Novi list kazao da postoje ogromne razlike u osjetljivosti na oksidaciju od pojedinca do pojedinca.

"S 20 godina svi smo mladi i zdravi, ali s 50 godina postoje velike razlike, a Churchill je i s 90 normalno funkcionirao iako je izrazito nezdravo živio", kazao je Radman, navevši da je važan razlog za to upravo različita razina oksidacije proteina.

U perspektivi bi se za svakog čovjeka mogla znati njegova osjetljivost na oksidaciju i prema tome bi mu se mogla propisati određena terapija koja bi oksidaciju odgađala i usporavala, a time bi se omogućavao dulji i kvalitetniji život nego što je danas. Zbog toga u MedILS-u u ovom slučaju govore o 'eliksiru zdrave dugovječnosti'.

Radman je ustvrdio da su on i Kriška otkrili najefikasniji antioksidans ikad viđen, a znaju i da molekule koje tvore zaštitni koktel nisu otrovne. Zaštita se postiže sintezom malih i još nedefiniranih molekula.

Ostvare li se predviđanja to bi bilo jako loše za farmaceutsku industriju, čija je ideja da dugo živimo bolesni, kazao je Radman. No, ekonomski je potencijal otkrića, razvije li se u željenom smjeru, enorman. Posljedica svega bila bi velika javnozdravstvena akcija kako bi se za svakog čovjeka moglo individualizirati koji su proteini izloženi oksidaciji i onda bi se to odgovarajućom terapijom moglo usporiti.

"Pitanje je možemo li nadmašiti svoja ljudska ograničenja. Ne bojimo se rješavati biološke probleme mehaničkim, elektronskim ili kemijskim metodama, ali ih se bojimo rješavati najlogičnijim, biološkim metodama, a ovo je upravo to", zaključio je Radman.




http://danas.net.hr/znanost/page/2010/08/03/0731006.html