[ Aleksandar Marković @ 04.03.2004. 18:09 ] @
Deca se rađaju različita, svako sa svojim temperamentom. Postoje ona mirna i nemirna, ona koja stalno traže pažnju i ona koju ne morate non-stop da tetošite.

I faza
Prva godina

Od rođenja do godinu i po dana, dete se nalazi u raskoraku između poverenja i nepoverenja. Iz te krize izaći će uspostavljanjem veze sa onim ko se brine o njemu.

- Sva deca rađaju se u izvesnom smislu prerano - kaže dr Paolo Ingiljeri, psiholog, za „Fokus“ - jer deo detetovih moždanih veza razvija se u odnosu sa okolinom. Događaji u ovom periodu ostavljaju neizbrisive tragove.

Prof. dr Marija Ficdžerald, neurolog iz SAD, dokazala je da deca koja su kao jako mala imala operaciju na srcu, imaju 20 godina kasnije prag bola mnogo niži od svojih vršnjaka. „Njihovi nervni završeci nalaze se bliže površini i ‘pokrivaju’ mnogo šire zone“, kaže ona.

II faza
Samospoznaja

Između godinu i po dana i navršene treće godine, dete treba da odabere između samostalnosti i zavisnosti. To je vreme u kome ono „osvaja“ svoju sopstvenu ličnost, kako to kaže psihoanalitičar Erik Erikson. Oko 18. meseca već može da prepozna svoj lik u ogledalu, i shvata da se razlikuje od drugih. Između druge i treće godine većina dece koristi reč „moj“ - prema nekim istraživanjima psihologa, šta je svojina zna čak 82 odsto dece - ali i pojam „ja“, koji razume svako drugo dete (53 odsto).

III faza
Prvi sukobi

Između treće i pete godine dete je u stanju da prepozna osećaj krivice i pojima šta znači izbor. Kroz to sazrevanje, dete osvaja samokontrolu, odgovornost i sposobnost planiranja. U četvrtoj godini dete već može da predvidi nečiju reakciju i sposobno je da se stavi „u tuđu kožu“.

- Konfrontacija sa okolinom, razmenjivanje mišljenja, razlike i nesuglasice neophodni su u spoznavanju samog sebe - objašnjava dr Aldo Karotenuto, italijanski dečji psiholog. - Bez konfrontiranja sa drugima ne bismo mogli da upoznamo i otkrijemo svoje specifične osobine.

Između druge i šeste godine otkriva se „ja“, dete otkriva samo sebe. Dete se „deli“ nadvoje, vidi svoju sliku. Od tog momenta „ja“ će biti u stanju da upozna druge svetove, komunicirajući sa drugim „ja“ oko sebe.

- U tom procesu stvara se i samopoštovanje - kaže dr Karotenuto. - Sebe, uglavnom, vidimo kao bolje od proseka. Da bismo zadržali tu iluziju, poredimo se sa onima za koje smatramo da manje vrede. Takođe, pokazujemo tendenciju da sebi pripisujemo uspeh, a spoljni faktori su krivi za neuspeh.

IIV faza
Sazrevanje

S početkom škole nastaje dilema: da li prionuti na učenje ili se osećati inferiornim? „U igri je osećaj lične efikasnosti“, kaže dr Karotenuto. „Dobar učitelj može postati model koji zamenjuje neadekvatne roditelje. Dante je izabrao Vergilija da ga vodi kroz ‘Božanstvenu komediju’ i davno nam pokazao da su ‘učitelji života’ važni modeli u procesu razvoja ličnosti.“
V faza
TinejdŽersko jato

U toku adolescencije stvara se identitet ličnosti, kroz sistem izgradnje vrednosti i ubeđenja. Alternativa je konfuzija. „Udaljavanje od porodice bitan je momenat, koji označava početak potrage za nezavisnošću“, objašnjava Remo Bodei, istoričar filozofije. „Iz porodice se odlazi u grupu. Pokušavamo da se prilagodimo kroz oblačenje, kultne predmete, muziku. Lični identitet postaje onaj koji grupa prihvata. To su prvi koraci. Počinje stvaranje svesti o vlastitoj ličnosti, o onome što nas čini jedinstvenim.“

VI faza
Prva ljubav

Tinejdžer uspostavlja bliske odnose sa prijateljima i čvrste ljubavne veze kako bi izbegao izolaciju. Većina roditelja želi svojoj deci srećan, lagodan i traumama neopterećen ulazak u svet seksualnosti. Kako im olakšati život, ako znamo da većina izbegava priče o seksu? Za početak, treba stvoriti atmosferu u kojoj seks nije prljava reč.

VII faza
Mnoge uloge

Između formalne i stvarne zrelosti mlad čovek se uključuje u društvo i počinje da vraća društvu i porodici ono što je primio. Sad istovremeno treba da bude uspešan u različitim ulogama. U vojsci da bude branilac, pored kolevke svog deteta treba da bude roditelj, a u firmi treba da zauzme jednu od uloga na hijerarhijskoj lestivici. U nekim situacijama treba da bude lider, a u drugim izvršilac. Ima toliko strana ličnosti koje treba ispoljiti.

Iz „Fokusa“, poznatog italijanskog časopisa za popularizaciju nauke