[ @ 01.09.2026. 05:56 ] @
~~~ :) |
|
[ @ 01.09.2026. 05:56 ] @
[ RoRa @ 01.09.2026. 20:41 ] @
Svojevremeno, u vreme SFRJ, zapadne republike su prednjačile u razvoju "šrafciger" industrije dok je Srbija nastojala da ima koliko toliko vlastitu proizvodnju. Danas, Srbija fabrikom robota ulazi u ozbiljniju fazu šrafcigerisanja a zapadne republike nekadašnje SFRJ nastoje da iskoriste svoje komparativne prednosti. Zanimljivo je da nakon razlaza sa Rusima, 1948 godine, od Zapada je tražen i dobijen savet da razvijamo poljoprivredu i turizam. Savet je odbačen sa obrazloženjem da se radi o najobičnijoj ujdurmi kapitalista.
[ mjanjic @ 04.09.2026. 19:02 ] @
Ajde, stvarno? Zapadne republike imale šfrafciger tehnologiju, valjda misliš na TAS i u Sloveniji na ove što su sklapali Renault? I kod nas je sklapan Opel, sve su to bili politički dobijeni poslovi da bi se ekonomija SFRJ održavala u životu.
Ne znam, možda je Iskra takođe bila "šrafciger tehnologija" ili recimo Tomos, ili kamp prikolice (slovenačka firma, zaboravio ime, mislim da i danas postoje), možda je Energoinvest takođe imao "šrafciger tehnologiju"? [ RoRa @ 04.09.2026. 20:41 ] @
Zaista stvarno. NIKADA Vojvođani nisu sklapali Opele. Livnica Kikinda, ako me pamćenje dobro služi, je za Nemce izrađivala brojne auto delove tehnikom preciznog livenja. Ti delovi su obrađivani samo brusilicama a ne na strugovima. Pored strogih zahteva za kvalitet isporučenih delova i uslovi isporuke su bili surovi. Šleper natovaren delovima proizvedenim u Srbiji morao je da se pojavi na odredištu tačno određenog dana i SATA sa tolerancijom +- 1 (jedan) sat. Japanski princip fabrika bez skladišta za ulazne polu-proizvode na delu. Isporučeni delovi nisu plaćani dragocenim (za nas) devizama već GOTOVIM Opelima, "naš" brend IDA. Cenu IDA limuzina određivala je savezna vlada ( SIV ) kao da je reč o domaćem proizvodu. Posledično, običan građanin je teško mogao kupiti ovu limuzinu jer su postojali prioritetni kupci poput države i društvenih preduzeća. Sankcije UN ( neopravdane i ničim izazvane) naterale su Nemce da ovaj ugovor raskinu početkom devedesetih godina.
Na kraju, kao šlag na torti: Da nisu Nemci raskinuli ugovor Livnica bi bila prisiljena da raskine taj ugovor jer novac dobijen prodajom limuzina po kontrolisanim cenama nije pokrivao troškove proizvodnje i ceo posao donosio je samo GUBITKE. Copyright (C) 2001-2026 by www.elitesecurity.org. All rights reserved.
|