Koga zanima detaljna debata o SACD/DVDA vs. CDDA mozda bi bilo pametno da poseti forum
http://www.hydrogenaudio.org gde je vec par puta bila izuzetno dobra high-level diskusija o ovim formatima i u njoj su ucestvovali i ljudi direktno ukljuceni u razvoj ovih novih formata.
Nekoliko stvari i fakata:
- Glavna prednost DVD-A i SACD je u stvari 6-kanalni zvuk, a ne frekvencija semplovanja ili dinamicki opseg
- Pravilno masterovan CD (sa 96 dB opsegom) potpuno zadovoljava hi-fi potrebe za slusanje i bez problema moze da sacuva zvuk bez ikakvih subjektivnih gubitaka u odnosu na mnogo vece dinamicke opsege ili frekvencije semplovanja
-
NA ZALOST - negde od 1995 (mozda 96) je muzicka industrija
namerno pocela da unistava CD zvuk primenom "over-compression" principa gde se glasnoca (loudness) CD zapisa napumpava (slusajte neki novi CD naslov, recimo Britney Spears i muziku sa pocetka 90-tih - primeticete da za Britney momentalno morate da smanjite ton) -- vrhunac su neki masterpiece diskovi, recimo RHCP Californication - koji je bukvalno spakovan u poslednjih 20-tak dB :((( Cemu onda CD opseg
- Ovo koriste Philips i Sony za
netacan marketing o DVD-A i SACD kao boljim medijumima od CDDA - porediti pravilno masterovan SACD i nepravilno masterovan CDDA je jadno... sa pravilnim masteringom i naucno validnim double-blind (ABX) listening testovima bi postovaoci SACD/DVDA tehnologije bili razocarani. Naravno, tu je prvi argument o 6 kanala koji stvarno stoji
- CDDA ima nyquist limit od 22.05 kHz kao krajnji frekventni opseg, ali treba znati i da to obicno ne prelazi 20 kHz u finalnom analognom izlazu jer vecina CD playera ima lowpass filtere koji filtriraju sve iznad 20-tak kHz zbog nesavrsenosti DAC-ova. 20 kHz je recimo skoro sasvim dovoljno... mala grupa ljudi moze da cuje 20-21 kHz ali je to stvarno statisticka greska.. vecina ljudi cuju do oko 18... nesto manje do 19-20 khz a iznad je prava egzotika
I, taj tekst u SK-u.. citam zakljucak:
Citat:
Lepo je, recimo, čuti snimak koji je toliko kvalitetan da se jasno razaznaje momenat kada pevač uzima vazduh, ali ima li on smisla u kafiću prepunom ljudi ili u autobusu gradskog saobraćaja usred špica? Običan audio CD pa i MP3 su u takvim uslovima više nego dovoljni
Problem je sto i propisno masterovani CD (pa cak i dobra MP3 implementacija sa dovoljno dobrim stepenom kompresije, recimo LAME -alt_preset_standard) bez ikakvih problema cuvaju "momenat kada pevac udise vazduh" - svako ko pokusava da vas ubedi u suprotno je lazov, ili nije upucen - ili radi za marketing department Philipsa, Sony-ja, ili muzicke indutrije.
Posto siroke mase ne mogu ubediti besmislenim grafikonima i preskakanjem price o psihoakustici - izdavaci su presli na laksi nacin - unistavanje kvaliteta CD snimka (overcompression, cactus data shield) sve u cilju perfidnog prelaza na "novu"tehnologiju - SACD/DVDa cija je jedina prednost za njih sto ne moze da se kopira. Ista prica sa CD-om se ponavlja 20 godina kasnije - kad pirati budu kopirali SACD, onda ce i on postati los :)