[ Bager @ 22.09.2004. 23:31 ] @
Citao sam vec nesto o tome u Zabavniku,
pojava da se par fotona, nastalih na specifican nacin (neki poseban laser), ponasa potpuno isto (ili komplementarno) iako su razdvojeni na velikom rastojanju, tako da izmedju njih ne moze ni na koji (dosada objasnjiv) nacin da se uspostavi komunikacija, odnosno kao da se dogovore sta ce koji da uradi prije nego sto krenu ili da razmjene misljenja TRENUTNO
Kad su pisali taj tekst izgleda da su mogli damo da naprave par fotona, ali danas je izgleda moguce da se napravi pet upletenih fotona koliki je minimum za komunikaciju sa korekcijom gresaka (koliko sam ja to razumio) pa ce to valjda moci da se iskoristi za prenos informacija velikom brzinom (citaj: trenutno?!)

Entanglement breaks new record Obratiti paznju na 'Related links' sa strane, ima svasta.

Je li citao ko o ovome ista?
Izgleda da ce nam bliska buducnost donijeti velike promjene u fizici i nauci uopste kako je ovo krenulo
[ kwizac @ 23.09.2004. 09:17 ] @
bogme istina
ali i nije bas nesto novo
u zurich-u odavno su to odpeglali
[ srki @ 23.09.2004. 09:50 ] @
A da li neko moze da objasni kako su to detektovali posto se zna da informacija ne moze da ide brze od svetlosti.
[ kwizac @ 23.09.2004. 09:54 ] @
vjerovatno je caka u nekakvom balansu
stvarno se ne sjecam metode detekcije
[ Bager @ 23.09.2004. 15:11 ] @
Izgubio sam taj Zabavnik, pa cu probati onako po sjecanju da opisem kako su to radili. Nisam mogao nigdje na netu naci bas ovaj experiment jer je to vec dosta popularna tema, a to je iz 2001. godine, pa se od tada dosta toga izdesavalo.

Dva upletena fotona su razdvojili u 2 opticka vlakna i proslijedili ih na dvije lokacije (prilicno udaljene, mislim da je bilo 55m) sa istim aparatima. Fotoni su iz vlakna izlijetali pod ostrim uglom na jedno zamuceno staklo, tako da su se ponekad odbijali, a ponekad prelamali kroz staklo. Uglavnom, ako se foton odbije, ulazi u drugo vlakno i ide prema detektoru koji se nalazio u tecnom azotu, i podaci se proslijedjuju na komp, radi mjerenja vremena.
Ako je foton prosao kroz staklo, onda se odbijao od neko drugo ogledalo, takodje ulazio u opticko vlakno i isao dalje na mjerenje. Poenta je bila (koliko se sjecam) da je ovaj drugi put bio duzi tako da su mogli da izmjere razliku u vremenu, ako je jedan foton krenuo kracim, a jedan duzim putem. Valjda su vec usavrsili tehnologiju toliko da mogu to da izmjere.
Neobican rezultat experimenta je to da su fotoni uvijek ili prolazili kroz staklo ili su se odbijali, kao da su tacno znali sta je onaj drugi uradio :)

Group of Applied Physics (GAP) at Geneva University